Kao dugogodišnji vodič u Svetoj zemlji, dobar poznavatelj tamošnjih prilika je profesor Svetoga pisma na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu dr. vlč. Darko Tomašević koji je 50-ak puta kao hodočasnik, vjernik te vodič bio u Izraelu i Zapadnoj obali.

Tko je kriv?

Na pitanje o genezi sukoba, dr. Tomašević je istaknuo kako je nemoguće dati jednostavan odgovor.

"Vrlo je teško reći da je jedna strana kriva. Možda bi najbliže istini bila konstatacija da su 'obje strane' krive. A 'krivac' za tu konstataciju je geneza sukoba. Naime, temeljni problem je što i Palestinci, a i Židovi smatraju kako su oni drugi 'okupatori' baš 'njihove' zemlje. To jest, da taj prostor na kojem žive pripada njima i da je onaj drugi 'došljak' i 'okupator'", ustvrdio je preč. Darko te uputio na povijesni kontekst podsjetivši da su Židovi (Izraelci) osvojili to područje kad su pod vodstvom Jošue ušli u Obećanu zemlju (a to je bilo negdje oko 1 200 godina prije Krista) te su živjeli na tom području sve do razaranja Jeruzalema 70. godine poslije Krista kad su protjerani (definitivno 135. poslije Krista).

Nakon njihova odlaska ta relativno pusta područja naseljavala su arapska plemena koja su u 7. stoljeću prihvatila islam. Međutim, manji dio Arapa nije prihvatio islam, nego je već ranije prigrlio kršćanstvo, te su oni u biti potomci prvih kršćana. "Kako su muslimani bili većina, oni su tim područjima (s malim prekidima) vladali sve do 1948. kada je stvorena država Izrael", posvijestio nam je profesor na KBF-u napominjući da sada Židovi smatraju kako oni imaju pravo na tu zemlju jer su u njoj živjeli od 1200. prije Krista do 135. poslije Krista (dakle, nekih 1 400 godina), te nakon prekida od skoro 2 000, od 1948. (zadnjih 70-ak godina).

"S druge strane, arapski muslimani smatraju da oni tu žive od 'stoljeća sedmog' i da je stvaranje države Izrael 1948. 'okupacija' njihova teritorija (dakle, nekih 1 300 godina)", naveo je i dodao da "su krivi i jedni i drugi jer ne mogu 'smisliti' da onaj drugi i drukčiji živi pored njega i da mu prizna sva prava (od prava na identitet, vjeru, dom i ostalih ljudskih prava)".

Svetištem na svetište

Govoreći o okidaču za današnje krvave sukobe, prof. Tomašević je rekao kako je teško reći što je ključni trenutak za eskalaciju ovih sukoba, no istaknuo je da je sržno naglasiti još jedan razlog sukoba, a to je vjerski.

"Naime, uz spomenuti 'povijesno-nacionalno-teritorijalni', drugi problem je vjerski. To jest, središte židovske vjere je Hram. A njega su Rimljani razorili 70. godine poslije Krista. To, za Židove najsvetije mjesto na zemlji, više fizički ne postoji. I baš na tome mjestu (koje je nakon razorenja Hrama bilo pusto 500-tinjak godina) muslimani su 691. izgradili treće po važnosti svetište za muslimane (nakon Meke i Medine), a to je Kupola na stijeni. To svetište nazivaju 'uzvišenim svetištem'", objasnio je preč. Darko dodajući da nakon što su Židovi dobili svoju državu i nakon što su došli do mjesta gdje im je bio Hram, polažu pravo i na to mjesto.

Tu se pojavio još jedan problem, posebno među radikalnim Židovima koji šire ideju da bi Hram ponovno trebalo podići, a to uključuje i rušenje Kupole na stijeni. "Iako je ovo samo 'ideja', svaka i najmanja konkretizacija te ideje u muslimanskom svijetu gleda se kao 'ubod u oko' i grčevito brani to, njima, sveto mjesto", istaknuo je, a što se slaže s činjenicom da je posljednji sukob krenuo oko "naguravanja" kod muslimanskog svetišta između muslimana i snaga reda.

Također, tu se ne treba zanemariti ni političku pozadinu sukoba koji se tiču izbora i vremenskog roka za formiranje izraelske Vlade. "Politička pozadina je moguća. Ali stvarni 'povod' sukobu na tom području nije ni potreban. Dvije kulture, dva naroda, dvije religije su tamo toliko podijeljene, da se samo čeka bilo koja sitnica kako bi se drugoga optužilo i 'napalo'", objasnio je prof. Tomašević te povukao paralelu da građani BiH vrlo lako mogu razumjeti o čemu je tu riječ "jer smo i sami bili svjedoci podgrijavanja i raspirivanja mržnje prema drugom i drukčijem, samo što su razmjeri mržnje i netrpeljivosti tamo '300 puta' veći". Također, bitno je spomenuti kako pravni sustav u Izraelu funkcionira u praksi tako da su Palestinci, koji žive unutar države Izraela (ne pomiješati s Palestinskim teritorijima), faktički građani drugog reda.

 A što je s kršćanima?

Činjenica je da rakete lete, Židovi i muslimani ratuju, no gdje su u svemu tome kršćani?

"Važno je imati na umu da svi Arapi nisu muslimani. Uz Židove i muslimane u Svetoj zemlji živi mala, ali iznimno važna kršćanska zajednica. Naime, u Izraelu živi oko 200 000 kršćana, što je oko 2% pučanstva. To je brojčano malo, ali za sveopće kršćanstvo je iznimno važno budući da su oni živi svjedoci stoljetne vjere u Isusa Krista, kao i prisutnosti u mjestima u kojima je boravio i naučavao Isus Krist", pojasnio je prof. Darko te napomenuo da odnos, kako Židova, tako i muslimana prema kršćanima nije sjajan, i ne samo da nije sjajan, nego je izrazito loš.

"U Jeruzalemu nije rijetka pojava da radikalni Židovi pljuju na putu franjevce koji tamo žive i djeluju. No, i Židovi i muslimani 'trpe' kršćane zbog toga što od njih imaju 'koristi'. Naime, od kršćanskih hodočasnika svoje proračune dobrano popunjavaju i jedni i drugi. I to je jedan od razloga što 'otvorenog' sukoba prema kršćanima nema u Svetoj zemlji. Ali nema ni ljubavi, a ni poštovanja kod većine židovskog i muslimanskog pučanstva", ustvrdio je sugovornik i naglasio da većina kršćanskog pučanstva živi na područjima države Izrael gdje su oni "ravnopravni" građani.

Također, znatan broj kršćana živi i na područjima Palestinske samouprave, posebno u Betlehemu i okolici. No, kršćana ima i na području Gaze koja je trenutno u središtu zanimanja svjetske javnosti. Riječ je o maloj zajednici koju čini nešto više od 1 000 kršćana, od čega je samo nešto više od stotinu katolika.

Ima li rješenja problema?

Promišljajući o rješenju konflikta, prof. Tomašević je uporabio alegoriju koja govori o potrebi promjene "dva kata". "Naime, žitelji zgrade (država Izrael) moraju u potpunosti preurediti 'dva kata'. Prvi je 'gornji kat', a to je 'kat glave'. Mora doći do promjene u razmišljanju da je onaj drugi uvijek u krivu i da je on 'neprijatelj'. Mora u svijesti svih ljudi koji žive u Svetoj zemlji doći do prihvaćanja da onaj drugi, koji ima drukčiju kulturu i vjeru, ne znači prijetnju, nego priliku da se u različitosti živi. To jest, da se svakog čovjeka prije svega gleda kao čovjeka, a ne kao 'divlju životinju' koja mi želi nauditi, i koje se stoga treba 'riješiti'.

Nakon što se preuredi taj mentalni kat, potrebno je preuređenje još jednog kata, a to je 'kat srca'. Tek kad se preuredi taj kat, to jest tek kad drugi postane osoba koju ću voljeti, tek tada će se riješiti problemi u Svetoj zemlji", istaknuo je dr. Tomašević i odmah potvrdio slutnje kako osobno ne smatra da će do toga brzo doći.

Nažalost, čini se kako će Peto Evanđelje, kako se često naziva Svetu zemlju, još zadugo biti poprište sukoba u kojima, ni krivi ni dužni, stradaju i kršćani. Posebno je bolna nemoć u konkretnom pomaganju tamošnjim ljudima u rješavanju problema, međutim sjetiti ih se u molitvama svi možemo.

Z.I., KT