Mnoge humanitarne organizacije rade u ovoj azijskoj zemlji kako bi pomogle onima koji su izgubili svoje domove ili bili prisiljeni pobjeći zbog unutarnjih sukoba. Vladajuća vojna hunta, međutim, često opstruira distribuciju pomoći pripadnicima manjinskih skupina uključujući kršćane.

International Christian Concern (ICC) je izvješćivao o tome kako su civili u mianmarskoj većinski kršćanskoj državi Kayah odsječeni i bez humanitarne pomoći u hrani i higijenskim potrepštinama.

Također, lokalna humanitarna organizacija PKPF objavila je kako je samo početkom svibnja 134 izbjeglice iz države Kayah, među kojima i brojni kršćani, umrle zbog nedovoljne količine hrane i lijekova.

Među posebnim zločinima nad kršćanima spomenimo i bombardiranje Baptističko sjemeništa u sjevernom Mianmaru, 3. studenoga 2022. kada su pripadnici mijanmarske vojske (Tatmadaw) gotovo uništili zdanje i ranili četiri sjemeništarca.

Sukob je razorio ekonomiju zemlje, a nasilje je prisililo desetine tisuća da se interno rasele dok su njihova prijašnja mjesta života postala bojišta.

Velik dio nedavnih borbi bio je koncentriran u državi Chin, koja se nalazi na istočnoj granici Mianmara s indijskom državom Mizoram.

Država Chin, koja je većinski kršćanska, bila je na čelu prodemokratskog pokreta i uvelike je patila od zračnog bombardiranja, teškog granatiranja i neselektivnih napada na civile. Osim toga, hunta je blokirala mnoge opskrbne rute, zbog čega je stanovnicima države Chin iznimno teško dobiti humanitarnu pomoć.

Zaboravljeni rat

Inače, u veljači hunta je produžila izvanredno stanje za dodatnih šest mjeseci u 40 općina u brojnim državama i regijama ove zemlje. Više od 3 000 ljudi izgubilo je živote u brutalnoj vojnoj akciji, a prema tvrdnjama lokalne promatračke skupine, više od 20 000 ih je privedeno od trenutka puča otprije dvije i pol godine.

Vijeće sigurnosti UN-a održalo je sjednicu o Mianmaru 13. ožujka kako bi saslušalo izvješća Noeleen Heyzer, posebne izaslanice glavnog tajnika UN-a za Mianmar, i Retne Marsudi, indonezijske ministrice vanjskih poslova i voditeljice Ureda posebnog izaslanika Udruge država jugoistočne Azije na Mianmar. Skupine za ljudska prava optužuju vladinu vojsku za izvansudska ubojstva, mučenje i nezakonito zatvaranje.

Zaključeno je kako je prekid huntine opskrbe novcem i oružjem ključni korak, međutim to nije spriječilo daljnje sukobe u ovoj zemlji koju su, čini se, zbog većih i brutalnijih sukoba zaboravili...

Gdje je ta zemlja?

Mianmar (Republika Unija Mjanmar, do 1989. se zvala Burma) država je u jugoistočnoj Aziji (Indokina), na obali Bengalskoga zaljeva i Andamanskoga (Burmanskoga) mora. Leži između Kine na sjeveroistoku, Laosa i Tajlanda na istoku te Indije i Bangladeša na sjeverozapadu. Obuhvaća 676 577 km² te je oko 12 puta veća od BiH.

Prema procjenama iz 202, u njoj živi 53 milijun stanovnika. Stanovništvo čine Burmanci (55,9%) i mnogobrojni narodi koji se unatoč mnogim seobama nisu međusobno odviše izmiješali: Kareni (9,5%), Shani (6,5%), Kinezi (Han; 2,5%), Moni (2,3%), Yangbye (2,2%), Kachini (1,5%) i dr. (19,6%). Prema vjeroispovijesti većinu čine budisti (škola theravāda, 74,0%), a ima i kršćana muslimana sunita i pripadnika tradicionalnih vjera (11,0%).

Mianmar je i dalje na popisu zemalja na crnoj listi američkog State Departmenta, zajedno s Kinom, Eritrejom, Iranom, Sjevernom Korejom, Pakistanom, Rusijom, Saudijskom Arabijom, Tadžikistanom i Turkmenistanom.

SAD je uveo sankcije vođama puča u ovoj azijskoj zemlji, njihovim obiteljima i tvrtkama povezanim s vojskom zbog zločina nad civilima.

Statistički podatci Katoličke Crkve

Papa Franjo pohodio je Mianmar 2017. i tada su prezentirani podatci Katoličke Crkve za tu zemlju koji datiraju od 31. prosinca 2015. Prema njima Mianmar ima 659 000 katolika koji su podijeljeni u 384 župe. Crkva ima 22 biskupa 777 dijecezanskih svećenika, 111 redovničkih svećenika, dva trajna đakona, 128-ero časne braće 1 961 časnu sestru 601 laičkih misionara i 3 056 kateheta.

U malim sjemeništima je bilo 698 dječaka a u bogoslovijama 394 studenata. Institucije Crkve upravljale su s 369 vrtića i osnovnih škola koje je pohađalo 13 327 djece, četiri napredne osnovne i srednje škole koje pohađa 386 đaka te dva univerziteta sa 128 studenata. Također, Crkva i njezine institucije vode šest bolnica, 65 klinika, tri kolonije gubavaca, 13 domova za starije 390 sirotišta te 70 domova za educiranje ili rehabilitaciju te još 19 institucija.

Ž.I., KT