Vrhovni sud Francuske naredio uklanjanje križa iznad kipa Sv. Ivana Pavla II.


Francuski administrativni sud krajem listopada naredio je uklanjanje križa s kipa Sv. Ivana Pavla II. na trgu u gradu Ploërmel, u Bretanji, ističući kako on narušava sekularnu narav države.

Fotografija preuzeta s tribun.hr

Fotografija preuzeta s tribun.hr

„Budući da je križ vjerski simbol ili amblem kojeg obuhvaća Članak 28 zakona iz 1905., te njegovo postavljanje od strane općine ne spada u iznimke od ovog članka, pa je njegova prisutnost na javnom mjestu suprotna ovom zakonu,“ stoji u objašnjenju odluke. Doista, zakon iz 1905. razdvaja državu od Crkve te zabranjuje „podizanje ili postavljanje bilo kakvog simbola ili vjerskog znakovlja na javnim spomenicima ili javnim mjestima,“ uz iznimku muzeja, groblja i mjesta štovanja.

Kako piše tribun.hr sporni spomenik visine oko 8 metara, izradio je ruski umjetnik Zurab Tsereteli 2006. godine, te ga je darovao gradonačelniku Paulu Anselinu koji ga je postavio na gradski trg. Skulptura prikazuje Sv.Ivana Pavla II. kako stoji sklopljenih ruku u molitvi, s jednostavnim lukom iznad te križem.

Godine 2015. sud je već donio odluku za uklanjanje čitavog spomenika, ali je nakon žalbe određeno da se ukloni samo križ, dok kip može ostati. Grad ima rok od šest mjeseci da ukloni križ, a također mora platiti 3000 eura odštete Nacionalnoj federaciji slobodnog mišljenja, koja je i pokrenula sudski proces za uklanjanje kipa.

Žalosno je to što je na društvenim mrežama u Francuskoj započela akcija prikupljanja i objavljivanja fotografija koje prikazuju križeve na javnim mjestima diljem zemlje. Mnogi su pritom ukazali na bizarne i kontradiktorne primjere kršenja spomenutog zakona. Tako je i zastupnik National Fronta ukazao na to kako francusko pravosuđe dopušta nošenje „burkinija“, ali brani križ na kipu.

Gradonačelnik Ploërmela, Patrick Le Diffon, razmišlja i o iznošenju cijelog slučaja pred Sud za ljudska prava.

Jedan talijanski medij ukazao je na tragičnu ironiju, istaknuvši da se uklanjanje križa ne odvija u „Raqqi, donedavno glavnom gradu Islamske Države, već u Bretanji, srcu zapadne Europe.“

Na kraju s nevjericommožemo ponoviti staru latinsku poslovicu: Čudnih li vremena, čudnih li običaja!, te se zapitati u kakvim su uvjetima donošeni nepravedni zakoni iz 1905. i je li vrijeme njihovom mijenjanju?

KT