Piše: Tina Matić Ilić

Za ovu zbirku pjesama nakladnik je bio Ogranak Matice hrvatske Široki Brijeg. Ispisana na 108 stranica objavljena je 2016. upravo u hercegovačkom gradu Širokom Brijegu. Na poseban način ovo djelo dopunjavaju ilustracije Ilije Skočibušića te recenzije fra Ante Marića i prof. don Ilije Drmića.

 70 o životu

Fra Mladen Rozć pjesnik je koji piše o životu, o onomu što njega u njegovoj stvarnosti čini, o čovjeku, o Bogu, o molitvi. Ti i mnogi drugi motivi prožimaju njegove izričaje.

U ovu zbirku poezije autor je uvrstio 70 pjesama s kojima se čitatelji mogu poistovjetiti. On ih je uvezao tako da i naslovljena poglavlja pričaju priču.

U Uvodnoj pjesmi autor je napisao samo jednu pjesmu – Moja molitva – koja zapravo prožima cijelu zbirku.

„Cjelov života je za pjesnika kao majčin. Vrijedan i nezaboravan. Za nj se daje život. Isplati ga se čekati, pasti na koljena. Ostati tako i nigdje ne poželjeti. S njim se u molitvu stopiti, s njim postati pjesma“, napisao je fra Ante Marić

Prvo poglavlje – Moj je život pjesma sastavljeno je od 13 pjesama koje govore o samospoznaji, svakodnevici, ljubavi, dokolici, blagoslovu…

Sljedeće poglavlje ima šest pjesama i autor ga je oslovio s Putokazi i brazde mora dalekih. Kroz tih šest pjesama fra Mladen Rozić piše o putokazima, prividu, ufanju.

Trubač Novoga doma ljubavi treća je cjelina s 22 pjesme kojima su motivi: biser, put, srce, blizina, vedrina, šutnja, sloboda, ožiljak, sljepilo…

Najveće poglavlje u ovoj zbirci je Hod u zajedništvu, i u njemu je pjesnik sabrao 26 pjesama pišući o nadi, zakonu, vizijama, osmijehu, maskama, duši, punini…

Posljednje poglavlje zapravo su Završne pjesme koje zaključuju zbirku. Kao takve, autor im je dao nazive Poniznost i Pozdrav novom danu, te se čini da na samom kraju on opominje, ali i ulijeva nadu.

Tvorčeva riječ

Tvorčeva riječ pjesma je iz četvrtog poglavlja, satkana od 21 nevezanog stiha. Ako ih se promatra po dužini, stihovi variraju od osmeraca do dvanaesteraca.

U ovoj pjesmi autor piše o tome kako i lažni osmijeh može pokazati bol srca, a prazan pogled u daljinu predjele pune sna. On pjeva o svojim snovima koji mu mogu donijeti ohrabrujuću misao u tmurnim danima. Piše on i o ljudskoj slabosti i tome kako mu ponekad dođe da traži nevolju jer je ona uvijek u svijetu. „Znam da sam Evin potomak./ I kako pobjeći ujedu zmije/ kad joj se ona priklonila./ Jedino što mi preostaje jest:/ Živjeti Tvorčevu riječ u sebi./ Znam da ona urodi ljubavlju,/ radošću i omogući mi da/ uđem cijeli u volju Njegovu./ Samo uz Njega imam cjelovitost/ Srca“, posljednji su stihovi pjesme u kojima autor po tko zna koji put navodi kako je Bog putokaz.

Blizina Bogu

Pjesnik i svećenik fra Mladen Rozić kroz svoje pjesme donosi one najdublje emocije, piše o stvarnosti, o onomu što si svaki čovjek može protumačiti. Prikazuje život u cijeloj njegovoj punini. Od početka do kraja, sa svim onim što on nosi – željama, snovima, strahovima. „Cjelov života je za pjesnika kao majčin. Vrijedan i nezaboravan. Za nj se daje život. Isplati ga se čekati, pasti na koljena. Ostati tako i nigdje ne poželjeti. S njim se u molitvu stopiti, s njim postati pjesma“, napisao je fra Ante Marić.

U svemu tome pjesnik ne zaboravlja duhovnu dimenziju i Stvoritelja koji je iznad svega. To primjećuje i don Ilija Drmić. „Pjesnik je odlučan u tome da zaroni u Božju blizinu, u njegovu nazočnost, a onda slijedi iz toga poziv i poticaj da se ta blizina s Bogom drugima priopći“, napisao je don Ilija.