I komunizam i liberalizam žele promijeniti zbilju


Poljski filozof i političar Ryszard Legutko napisao je djelo "Demon u demokraciji" u kojemu pojašnjava kako liberalna demokracija posljednjih desetljeća s komunizmom ima neke ideološke sličnosti pa se tako istomišljenici prepoznaju i podupiru.

Piše: Tina Matić Ilić

Knjigu Demon u demokraciji s podnaslovom Totalitarne kušnje u slobodnim društvima objavila je 2019. nakladna kuća iz Splita – Verbum. S izvornog poljskog na hrvatski jezik preveo ju je Antonio Akmadža,a hrvatsko izdanje je tako ispisano na 272 stranice.

U čemu je kvaka?
Na pitanja kako to da su se bivši komunisti, za razliku od bivših disidenata i antikomunista, puno bolje prilagodili novim liberalno-demokratskim sustavima u Europi ili kako to da su djeca komunizma utjecajnija u politici, medijima, kulturi, Legutko odgovara da to nije samo zbog privilegija iz bivšeg sustava i lakše dostupnosti obrazovanja, nego je riječ o nečemu dubljem. On smatra kako se radi o jednoj tajnovitoj prednosti, a to je da liberalna demokracija posljednjih desetljeća počinje sličiti totalitarizmu.

U knjizi je ta sličnost prikazana kroz nekoliko segmenata koje je autor rasporedio u šest poglavlja. Ipak, prije njih čitateljima su ponuđene Popratna riječ uz hrvatsko izdanje, Predgovor hrvatskomu izdanju i Uvod. Slijede poglavlja: Povijest, Utopija, Politika, Ideologija, Religija i Čovjek.

Stvarnost
Ryszard Lgutko u knjizi Demon u demokraciji piše kako se misao o sličnosti između komunizma (socijalizma) i liberalne demokracije u njegovu umu potiho počela razvijati još 1970-ih kada je prvi put uspio otputovati iz komunističke Poljske na Zapad. Kasnije, kada je u Poljskoj bio dokinut takav sustav, ta misao se ponovno javila…

Pojašnjavajući sličnosti, autor napominje kako ipak postoje razlike koje su „od temeljnog značenja za ljudski život“, ali se treba upitati zašto, između ostalog, postoje i sličnosti i zašto su one toliko duboke i sve više se produbljuju. „I komunizam i liberalna demokracija su uređenja koja žele promijeniti zbilju, učiniti je boljom. Riječ je o, da se poslužim suvremenim žargonom, modernizacijskim projektima. Obje ideje izrastaju iz uvjerenja kako je svijet kakav sad imamo neprihvatljiv te ga je potrebno mijenjati: staro treba zamijeniti novim. Oba sustava snažno i, da se tako izrazim, nestrpljivo prodiru u društvenu sferu i oba opravdavaju taj prodor tvrdnjom kako to vodi poboljšanju stanja 'modernizacijom'“, piše autor.

Istodobno, uz skretanje pozornosti na ovakve primjere, on promišlja i kako se tomu oduprijeti te sačuvati ljudsku slobodu i dostojanstvo. Iz tog razloga ova knjiga je od koristi onima koji žele pogledati stvari s malo drugačijeg stajališta i uvidjeti stvarnost o kojoj se ne priča mnogo.

Profesor i filozof

Ryszard Antoni Legutko rođen je 24. prosinca 1949. u Krakowu. Poljski je filozof i političar te profesor filozofije na Sveučilištu Jagiellonian u Krakowu.

U vrijeme komunizma bio je urednik jednog „semizdat“časopisa – lista koji je u tajnosti izlazio svaka tri mjeseca. Tijekom života objavio je nekoliko knjiga, u rodnoj Poljskoj bio je i u Senatu, a kasnije i ministar obrazovanja.