Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Djelo Podnevni demon. Acedija – skriveno zlo našeg doba napisao je 2013. izvorno na francuskom jeziku Jean-Charles Nault, a Verbum ga je u listopadu 2025. tiskao za čitatelje s hrvatskog govornog područja. Za prijevod je zaslužan Marko Gregorić.

Knjiga se sastoji od 184 stranice podijeljene na Predgovor, Uvod, četiri poglavlja i Zaključak, u kojima se temeljito analizira povijesni korijen acedije te gdje se nudi suvremena dijagnoza stanja ljudskog duha.

Predgovor francuskom izdanju napisao je umirovljeni predstojnik Dikasterija za biskupe Marc kard. Ouellet.

Nault započinje knjigu preciznim definiranjem acedije, povlačeći jasnu granicu između obične tjelesne lijenosti i ovog složena duhovnog stanja. Opisuje ju kao iskušenje koje napada čovjeka u trenutcima monotonije ili najveće vreve, potičući ga na unutarnji bijeg i prijezir prema vlastitom pozivu. Autor prati razvoj koncepta kroz povijest, ističući doprinos i definicije koje su ponudili, uz ostale, Evagrij Pontski i Ivan Kasijan, sve do definicije Sv. Tome Akvinskog koji acediju naziva „žalošću u odnosu na božansko dobro“ i „odbojnošću prema djelovanju“, što Nault tumači kao čovjekov otpor prema onomu što ga nadilazi i odbijanje radosti koju Bog nudi. „Turobnost, zamorenost, potištenost, tuga, obeshrabrenost, gađenje prema svemu, melankolija, dosada, lijenost, osrednjost, depresija… Iza naše acedije stoji sve to, iako se acedija ne svodi ni na jedan od tih pojmova“, kako objašnjava.

Posebnu pozornost autor posvećuje očitovanjima acedije u različitim životnim zvanjima – od monaštva i svećeništva pa do bračnog, ali i samačkog života. Tvrdi kako suvremena kultura, obilježena racionalizmom i gubitkom smisla za sakralno, stvara idealan teren za širenje ovog poroka. Redovnik tako u duhovnom smislu ostaje bez daha i u opasnosti je od gušenja; svećenici su obeshrabreni pod težinom službe; bračni parovi teško održavaju zajedništvo; vjernost se zasjenjuje modernom tjeskobom i potragom za stalnim promjenama, a kod samaca se manifestira osjećajem isključenosti iz društva ili čak Crkve.

Važno je istaknuti kako autor ne ostaje samo na dijagnozi, nego nudi i konkretne „lijekove“. Analizirajući susret Isusa i Samarijanke na Jakovljevu zdencu, pojašnjava kako je to slika duhovne letargije i žeđi te dolazi do „lijeka“, a to je nova evangelizacija.   

„Kao demon podneva, acedija je ujedno demon 'podneva' života, drugim riječima: životne prekretnice. Vreba nas u svakom trenutku, premda najžešće napada oko sredine života, u zrelo doba, kada je suviše kasno 'započeti iznova'; često se u tom smislu govori o 'krizi srednjih godina', uostalom s pravom“ (str. 109)

Djelo pojašnjava, prema kard. Ouelletu, kako se acedija, na koju su upozoravali prvotno monasi, ne tiče samo redovnika i kako se ne može svesti samo na distrakciju u molitvi ili nehajnost koja je rezultat lijenosti, nego je posrijedi zastrašujuće zlo koje se izravno tiče konačne svrhe ljudskog života – dioništva u samom životu Presvetoga Trojstva. Zato čitajući ovu knjigu, kako je zapisao nakladnik, možete otkriti kako pobijediti podnevnog demona i ponovno pronaći radost i smisao života. „Pravo otkriće, suvremena rasprava o drevnom, ali i dandanas tako bliskom neprijatelju. Ova knjiga može preobraziti duhovni život onih koji su spremni zaroniti u dubinu“, ocijenio je Vinny Flynn, autor 7 tajna euharistije.

Preporuča se stoga svima koji u suvremenom ritmu života osjećaju kronični nedostatak radosti i duhovnu otupljenost jer nudi alate za razumijevanje vlastite unutarnje borbe.