Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Djelo Katarina Sijenska napisala je Sigrid Undset originalno na norveškom jeziku 1954., a ova nevjerojatna svetičina biografija dostupna je i čitateljima na hrvatskom jeziku od studenog 2025. u Verbumovu izdanju. Za prijevod zaslužan je Luka Miličević.

Sadrži 352 stranice koje su podijeljene na 30 dijelova, Bilješke te Pogovor koga potpisuje Liv Bliksrud.

Autorica roman započinje promišljanjem o ulozi žene u različitim religijama tijekom povijesti. Piše tako kako je odricanje od obiteljskog života radi potrage za duhovnim oduvijek bilo sastavni dio brojnih religija, ne samo kršćanstva, što je to poslanje, svetost te kako se razumije ljubiti Boga. Opisuje zatim Italiju u 14. stoljeću i uvodi čitatelje u priču o bračnom paru Jacopu Benincasu i Lapi di Puccio di Piagente koji su na svetkovinu Blagovijesti, 25. ožujka 1347., nakon 22 djece, dobili blizanke – Katarinu i Ivanu. Ivana je uskoro preminula, kao i polovica Lapine djece u međuvremenu, te je, nakon smrti najmlađeg djeteta, upravo Katarina „postala“ najmlađa i neizrecivo voljena. Kasnije će ova djevojčica biti vidovitom te posvuda oko sebe primjećivati kako su ljudi zaokupljeni stvarima koje nju uopće nisu zanimale. „S vremenom je shvatila da su to zapravo stvari koje Sveto pismo naziva 'svijetom'. Činilo joj se da se njezin svijet, onaj u koji je tako silno željela prodrijeti što dublje, prostire i širi iznad svega što je mogla pojmiti svojim tjelesnim čulima. Bio je to nebeski svijet u koga je imala priliku nakratko zaviriti kada je vidjela Gospodina“, opisuje Sigrid početke duhovnog puta Sv. Katarine.

Uskoro je djevojčica uzela privatni zavjet čistoće, a roditelji ne znajući za to, silno su ju željeli udati. Katarina je skratila svoju dugu kosu i neprestano molila, što su roditelji primijetili. Tad su ju opteretili kućanskim poslovima kako bi shvatila da joj je bolje biti „domaćica u svojem domu, nego robinja u velikoj obitelji“.

Međutim, buduću sveticu ništa nije pokolebalo. Nastavila je obogaćivati svoj duhovni život, ali nije bila isključivo mističarka zatvorena u svojoj sobici. Tijekom desetljeća javnog djelovanja branila je Sienu od pljačke, mirila zaraćene talijanske kneževine, savjetovala biskupe i kardinale te vodila opsežnu prepisku s moćnicima svoga vremena.

„Pripremajući se tako za sudbinu o kojoj nije znala ništa, Katarina je razmišljala o dvjema vrstama ljubavi – jer sa sigurnošću je znala 'da ne možemo živjeti, a da ne ljubimo'. Prava, istinska ljubav bila je prema stvarnosti koja je Bog, a lažna ona prema sebi i svijetu, ljubav prema onome što uopće nema istinsko postojanje“ (str. 59)

Undset u ovom djelu ne piše samo kroniku Katarininih vanjskih podviga, nego zaranja u njezin nutarnji život – u mistična iskustva, vizije, duhovna vjenčanja s Kristom i tamne noći duše. Građu je crpila od Katarinina duhovnog voditelja i biografa Bl. Rajmunda iz Capue, ali je obogatila vlastitim poznavanjem talijanske kulture i krajolika te pozornom kontekstualizacijom povijesnih zbivanja u Toskani, Rimu i Francuskoj.

Jednako zanimljivi kao i sama svetica jesu sporedni likovi, posebice mladići koji su od nje tražili savjet i molitve, ali kojima je još uvijek bilo teško ostaviti grješne živote za sobom. Upravo kroz njihove doživljaje čitatelj lakše uči o svetičinu životu.

„Ovo remek-djelo nije samo vrhunska biografija jedne svetice, nego i intiman uvid u nutarnji svijet ove mističarke, dirljivi roman o neizrecivoj ljubavi između Boga i ljudske duše“, kako je zapisao nakladnik. Preporuča se čitateljima koji žele biti dotaknuti životom u kome je, prema Katarininim riječima, sva ljubav na svijetu tek lom zraka vatre vječne ljubavi.