PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Priču naslovljenu Snaga ljubavi,s podnaslovom Roman o Sv. Josipu,koja je ispisana na 300 stranica, objavila je 2019. nakladnička kuća Verbum iz Splita. Riječ je o romanu koga je još 1977. na poljskom jeziku napisao Jan Dobraczyński te ga izvorno naslovio Očeva sjena. Kako stoji u uvodnim napomenama uz impresum, ova je knjiga na hrvatskom govornom području prvi put otisnuta u izdanju župnoga ureda, tj. župe Sv. Josipa u Zagrebu 1984., i to pod naslovom Djevičin zaručnik. Očito je, dakle, kako su Hrvati, čiji je Sabor daleke 1687. ovoga svetca proglasio zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva, vrlo brzo prepoznali vrijednost djela koje običnome puku približuje tako dragu figuru Isusova poočima.

Put u Josipov „svijet“

Za „splitsko“ izdanje ovoga romana prijevod je uradio Josip Kamanjsky, knjigu uredio Petar Balta,redakturu potpisuje Katarina Guguć, a lektura je djelo Anđe Jakovljević.

Priča koja prati, uvjetno rečeno, događaje vezane uz ona „prva“, odnosno „radosna otajstva“ svete krunice, te završava scenom kada su Marija i Josip našli 12-godišnjega Isusa u židovskom Hramu kako razgovara s učiteljima Zakona, a mislili su da su ga izgubili, podijeljena je u dvije knjige, jednostavno označene kao: Knjiga prva: Žena i Knjiga druga: Sin. Sve je pak sazdano od 46 numeriranih nenaslovljenih poglavlja koja čitatelja vode u Josipov „svijet“.

Dobraczyński na nenametljiv način u sagu upliće različite životne sudbine i biblijske likove čiji karakteri pomažu uživljavanju u radnju koja se odvija prije više od 2 000 godina u Izraelu koji je pod upravom rimske vlasti.

Čovjek kušnji, ali – nadasve – vjere

Čitatelj kroz Josipov put od rodnoga Betlehema u zemljopisno „škrtoj“ Judeji, odakle je zbog – današnjim rječnikom kazano – političkih razloga morao otići, pa do Nazareta u „cvjetnoj“ Galileji, biva tako vođen da sam može prepoznati zašto se ovoga svetca zaziva „pravednim“, „pobožnim“, „mudrim“ i „vjernim“. Njegova ljubav prema djevojci Mariji pred kojom se katkada i u ovom romanu lik njezina Zaručnika povlači u drugi plan, govori o njegovoj vjeri i svjesnosti uključenosti u Božanski plan. Muka koja ga je snašla kada je Marija – s kojom je ovaj vrsni Stolar već bio obavio zaruke – otišla sama Elizabeti i otuda se vratila trudna, otkriva kako je riječ o sasvim „običnom“ čovjeku kojega more različite sumnje i koji biva stavljen pred iskušenja. Ali, također, još i više upućuje na povjerenje u Boga te zbog toga šutke daje svoju suglasnost koju je Marija izrekla u onoj nadvremenskoj rečenici: „Neka mi bude po riječi tvojoj!“ (usp. Lk 1,38).

Odgovori vjere

Čudesni događaji vezani uz Isusovo rođenje, kako ih je u ovome romanu predočio poljski književnik Jan, govore o Tajni koja i dalje ostaje tajna, ali osvijetljena iz kuta čovjeka kojemu je povjerena briga za Sina Nebeskog Oca. „Hoće li ovaj koji dolazi na svijet htjeti slušati o noći svojega rođenja? Tko će on biti? Biće kojemu je dano sve znati, pa tako i sve što se zbivalo prije njegova rođenja? Ili će to biti posve običan čovjek koji polagano raste i malo-pomalo otkriva svijet oko sebe? Svevišnji ga je sigurno mogao poslati i na koji drugi način, odmah u moći i slavi. Zašto je htio da njegova uzvišenost započne u bijedi i napuštenosti?“, pitao se o tomu Sv. Josip (str. 169). No, odgovori na ova i mnoga druga pitanja otkrivat će mu se postupno, a opet brojna će zasigurno ponijeti pred Vječnoga Oca.

Na sličan način čitatelj ploveći kroz Josipovo more kušnje i vjere, može naići na odgovore koje si je možda sam na temelju svetopisamskih tekstova postavljao, a istodobno može o svima njima promisliti sa snažnijim osloncem vjere koja svoju konkretizaciju ima u životnoj svakodnevici.