„Slava križa“ iz ranokršćanskog razdoblja


Djelo "Slava križa" s podnaslovom "Simboli i slike vjere u ranokršćanskoj kulturi" napisao je svećenik i profesor na KBF-u u Splitu i Papinskom liturgijskom institutu u Rimu – dr. Ivica Žižić. U knjizi su temeljito obrađena složena pitanja odnosa umjetnosti, teologije i liturgije u okviru ranokršćanskog razdoblja.

 

Piše: Tina Matić

Slava križa knjiga je koju je 2017. objavila nakladna kuća Kršćanska sadašnjost. Ovaj znanstveni rad o ranokršćanskim slikama i simbolima napisan je na 200 stranica, a obogaćen je i sa stotinjak fotografija.

13 priča

Autor Žižić iznjedrio je ovo djelo zahvaljujući napornu radu gdje je, potkovan teološkim znanjem i kulturološkim interpretacijama, promatrao i analizirao ranokršćanske umjetnine. Tako je sve informacije svrstao u 13 velikih poglavlja koja pojedinačno imaju između četiri i šest podnaslova.

Čitajući redom, publici su ponuđena poglavlja: uvod – Starokršćasnki simbolizam i umjetnost, Ranokršćanski svijet simbola i slika, Kristološki prikazi, Od slike do geste: likovi molitelja i sakramenata, Katakombe: slike i simboli pashalne vjere, Starokršćanska arhitektura: od oratorija do bazilike, Sveti okruzi, svete slike, Križ: od znamena do svjedočanstva, Ikonografija mučenika, Simbolizam biljaka i životinja, Proslavljeni Krist, Kršćanska umjetnost pred izazovima ikonoklazma i zaključak – Kršćansko poimanje ljepote.

Nižući ovakve teme – poglavlja, svaki čitatelj, bilo da je osobito bogat znanjem iz teologije, ili je laik, može pronaći nešto što mu je posebno zanimljivo. Tako je ovaj znanstveni rad koristan onima koji žele znati više, ali i onima koji se žele upoznati s fragmentima ove tematike kroz „13 priča“.

Duboka povezanost

Govoreći o navedenom, slobodno se može kazati kako je svećenik i profesor Ivica Žižić ovom knjigom donio odgovore na različita pitanja. Osobito ona koja se tiču crkveno-povijesnog, povijesno-umjetničkog, općeg teološkog, liturgijskog i mistagoškog sagledavanja teme.

Treba istaknuti kako stvari nije prepustio slučaju, nego je na samom početku i one koji to nisu znali, upoznao s osnovnim pojmovima koji su potrebni za razumijevanje teme. U kontekst je stavio i ranokršćansku umjetnost koja podrazumijeva likovnu umjetnost, arhitekturu i skulpturu nastalu u tom razdoblju koje se još naziva i „stari vijek“, a označava vremenski tijek od III. do VIII. stoljeća.

Na znanje je dao i očitu stvar, a to je da sam naziv ranokršćanska umjetnost odaje koje je njeno nadahnuće i po čemu je oblikovana.

„U tim se djelima vidi da lijepo nije tek vanjski sjaj privlačnosti, nego da svjetlo ljepote proizlazi iz otajstvene dubine spasenjske povijesti, koja svojom istinitošću privlači pozivajući na odgovor u vjeri. Kršćanska estetika nije tek vezana uz zahtjev da izvanjskom ljepotom zaodjene svoju poruku. Ona je duboko vezana uz samu srž kršćanske vjere“, napisao je Žižić.

Kroz pisanje o umjetnosti, autor je omogućio čitateljima da saznaju novo i o drugim teološkim temama. Na posve zanimljiv i čitljiv način približio je složenu tematiku svakom čovjeku koji želi saznati nešto više o ranokršćanskim simbolima i slikama koje su i same po sebi zanimljive.