Anto Stanić
Pon, 06. Veljača 2017. 11:06
U kolovozu 1963. moj kolega Mijo iz Vranaka kod Kreševa i ja završili smo učiteljsku školu u Sarajevu. Odmah u lipnju iste godine smo i diplomirali. Veliko je to bilo za nas i za naše roditelje u to vrijeme završiti učiteljsku školu.
Mijini roditelji su Ivo i Anka, a moji Luka i Jela. Oni su se u to vrijeme žrtvovali kako bi od svoje bijede izdvojili novac za školovanje sinova. Mi smo im obećali napraviti slavlje, sijelo u znak zahvalnosti za žrtvovanje dok su nas školovali. Sijelo smo napravili na Pomolu, visoravni u podnožju planine Inač sa zapadne strane.
Dogovorenog dana u jutarnje sate došli smo na odredište.
Dan je bio prekrasan. Pekli smo janje. Dok se janje
peklo, mi smo igrali lopte i pomalo svirali: Mijo gitaru, ja
prim, a Drago - Mijin zet, violinu. Pila se rakija i pivo. Svi smo
pili, čak i moja mama, iako nikad prije nije kušala alkohol.
Bilo je veoma veselo. Tu su svraćali mnogi ljudi koji su te
nedjelje bili na izletu u tom predjelu te se veselili skupa s nama.
Blizina Sunca zapadnom horizontu najavljivala je kraj dana i veselja. Do moga sela C. Kamenik trebalo je pješačiti više od sat vremena.
Otac se napio, mama nešto manje, ja dobro ućeifio. Pozdravili smo se s društvom i krenuli prema selu. Išli smo zagrljeni, pjevali,
vrištali, iskazivali poštovanje jedni drugima. Mamu
je alkohol ponio na priču i savjete.
- Sine moj - govorila je - voljela sam da si izučio za
svećenika, ali neka si i učitelj. Nemoj mi se, sine, odmetnuti
od Boga. Nemoj dušu prodati đavlu. Moli Boga, On je milostiv,
puno puta je pomogao tebi i svim ljudima.
Otac je s vremena na vrijeme prekidao majku riječima:
"On je pametan, on zna što i kako treba raditi."
Sijelo i put sam brzo zaboravio, ali mamine riječi: "Nemoj
mi se, sine, odmetnuti od Boga", urezale su se u podsvijest
i dugo, dugo su opominjale.
Opominjale su toliko dugo, sve dok istinski nisam
pronašao Boga koji je postao svjetlost, nada, putokaz u
mome životu. Moj put bez Boga bio je prazan i besciljan.
Majko, hvala ti za zvono koje si ugradila u mene.
Ulomak iz romana Istinita bajka