Institut za medicinsku antropologiju i bioetiku sa sjedištem u Beču (IMABE) objavio je 12. veljače da su se slučajevi eutanazije u Belgiji povećali sa samo 24 u 2002. na 2 656 u 2019. U istom je razdoblju broj slučajeva u Nizozemskoj narastao s 1 882 na 6 361.

IMABE, koji je osnovan 1988. i povezan je s Austrijskom biskupskom konferencijom, citirao je studiju koju je u siječnju 2021. objavio etičar Kaspar Raus sa sveučilišta u Gentu, zaključivši da zaštitne mjere namijenjene upravljanju eutanazijom u Belgiji nisu uspjele u praksi.

Tri razloga za neuspjeh

On i suautoru su ponudili tri razloga za ovaj neuspjeh, navodi CNA Deutsch.

Prvo, proširen je opseg primjene Zakona o eutanaziji iz 2002. Prema zakonu, potpomognuto samoubojstvo dopušteno je samo u slučaju ozbiljnih, neizlječivih i nepodnošljivih bolesti. Ali u praksi je i „umor od života“ prihvaćen razlog.

Liječnici su također navodno u mogućnosti zaobići zakon dijagnosticiranjem takozvane „polipatologije“. To se odnosi na više pritužbi koje se javljaju u starijoj dobi, poput gubitka vida i sluha, kronične boli, reumatizma, slabosti i zamora.

U studiji se navodi da je tijekom 2019. „polipatologija predstavljala 17,4 % svih prijavljenih slučajeva eutanazije i nevjerojatnih 47 % svih prijavljenih slučajevi neterminalne eutanazije“.

Drugo, studija je sugerirala da obvezno savjetovanje s jednim ili dva neovisna liječnika ne pruža nikakvu stvarnu sigurnost. Nadležnosti liječnika su ograničene i, iznad svega, njihova procjena nije obvezujuća.

Na kraju, „konačnu riječ za provođenje eutanazije ima liječnik zadužen za pacijenta i koji to može izvršiti, čak i protiv (negativnog) savjeta liječnika koji su konzultirani“.

Treće, autori kritiziraju Belgijsko federalno povjerenstvo za kontrolu i ocjenu eutanazije. Čini se da komisija „ne djeluje kao filtar između liječnika koji vrše eutanaziju i javnog tužitelja, već kao štit koji sprječava upućivanje potencijalno problematičnih slučajeva“. Do sada je samo jedan slučaj proslijeđen tužitelju.

Nekoliko članova komisije napustilo je ovo tijelo u znak prosvjeda zbog, kako kažu, nedostatka transparentnosti i koherentnosti. Jedno izvješće sugerira da je u Flandriji, sjevernom dijelu Belgije gdje se govori nizozemski, službeno prijavljen samo svaki treći slučaj eutanazije.

I u Nizozemskoj se povećava broj slučajeva eutanazije među starijim osobama koje pate od posljedica starosti, navodi IMABE.

Izgubljeni smisao patnje i starenja

Tim etičara i znanstvenika sa Sveučilišta Utrecht istražio je fenomen poznat kao „višestruki gerijatrijski sindromi“. Ukupno je između 2013. i 2019. službeno prijavljeno 1 605 slučajeva potpomognutog samoubojstva koji su svrstani u ovu kategoriju.

U studiji objavljenoj u prosincu 2020. u Journal of American Medical Association (JAMA), znanstvenici su zaključili da patnja u starosti nije posljedica samo fizičkih ograničenja. Stariji ljudi svoj život doživljavaju „nepodnošljivim“ kad egzistencijalne krize i samoća dovode u pitanje smislenost njihova života.

Na pitanje što je nepodnošljivo teško je odgovoriti u ovoj „složenoj interakciji fizičke, psihološke i egzistencijalne patnje koja se vremenom mijenja“, smatraju autori.

Susanne Kummer, direktorica IMABE-a, rekla je da bi razvoj događaja u Belgiji i Nizozemskoj trebao dati austrijskim zakonodavcima materijal za razmišljanje.

Susanne Kummer

Austrijski vrhovni sud presudio je u prosincu 2020. da potpomognuto samoubojstvo više ne smije biti kazneno djelo, naredivši vladi da ukine zabranu 2021.

Također, u siječnju 2021. portugalski je parlament podržao zakon kojim se odobrava eutanazija. Ako ovaj prijedlog postane zakonom, Portugal će biti četvrta zemlja u Europi koja je legalizirala tu praksu, uz Nizozemsku, Belgiju i Luksemburg.

Ranije ovog mjeseca katolički lideri i zagovornici ljudskih prava u Irskoj izrazili su zabrinutost zbog zakona kojim bi se legaliziralo samoubojstvo uz pomoć liječnika.

U rujnu 2020. vatikanska Kongregacija za nauk vjere potvrdila je crkveno učenje o grešnosti eutanazije i potpomognutog samoubojstva.

„Slika slobodno odabrane, samovoljno određene smrti dovodi se u sumnju kada starije osobe odaberu ubojstvo na zahtjev ili samoubojstvo jer su socijalno izolirane i sve su više zabrinute zbog vlastite slabosti“, rekla je Kummer.

Pozivajući na „više realizma“ u raspravi o potpomognutom samoubojstvu, dodala je: „Starije se ljude sve više uči da je starenje bolest i da briga za egzistencijalne potrebe znači ubijanje. Na pogrešnoj smo strani ceste.“

KT