Piše: Zoran Stojanović, Katolički tjednik

Bosna i Hercegovina je sitno ukrašeni mozaik, ne samo svojim živopisnim krajolicima, nego i ljudima. Stoljećima su kroz ovu zemlju prolazile vojske, karavane, putnici namjernici, pustolovi, a u novije vrijeme i turisti. Ima i onih koji dođu i ostanu. Nešto slično se dogodilo u obitelji Debeljak iz Uskoplja. Došla je Dalmatinka i tu ostala.

Ima neka tajna veza
Juriša Debeljak iz svoje župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Uskoplju uputio se na studij u Split. Nije to ništa neobično jer su ljudi s ovih prostora gravitirali Splitu, i to još od onih rimskih vremena, a tako je ostalo i danas. Uz studij ekonomije susreo je ljubav svog života. Katarina je splitski pogled na more zamijenila pogledom na Vranicu i druga brda koja okružuju Uskoplje. Zaustavila je i svoj studij teologije kako bi došla sa svojim odabranikom u Bosnu. Kroz deset godina kršćanskog braka dobili su troje djece: Ozanu, Ritu i Iliju. „Na putu“ je četvrto dijete i kako već znaju da je dječak, pripremili su se za ime Josip jer su se prije braka na zaručničkim pripremama zavjetovali Svetom Josipu.
Djeca su još mala, a Juriša i Katarina na osobit način skrbe za svoju obitelj. Pored posla ekonomista u tvornici Aureus u Uskoplju Juriša vodi i Teniski klub Motus s vlastitim teniskim terenom gdje na treninge i rekreaciju dolaze ljubitelji ovog sporta iz drugih općina. Katarina vodi Sportsko-rekreativni klub – s istim imenom Motus. Više od 50 članova aktivno je vježbajući gimnastiku, aerobik i pilates. Za važnost zdravih stilova života shvatila je kroz svoj profesionalni poziv budući da je završila medicinsku školu, smjer fizioterapeut.
Sve te njihove obveze ne bi mogle biti izvršene da nisu dobro organizirani i stalno su pri pomoći jedno drugome.

Uz keške i bakalar
Pripreme za Božić i kršćanska proslava najradosnijeg blagdana bile su povod za posjet ovoj skromnoj i radišnoj obitelji gdje se još uvijek svaki dan moli krunica, a svaki član obitelji, pa čak i mali Ilija, moli po jedan desetak.
Osmijeh na licima domaćina, a razdraganost mališana upućuju na obitelj koja gaji istinske kršćanske vrijednosti. U domu se osjeti neka mirna radost.
O pripremi za Božić otac obitelji Juriša odmah je spomenuo odlaske na zornice. „To nas čini budnima i aktivnima da se iznutra što bolje pripremimo. U to vrijeme dođe nam i Sveti Nikola pa su tu radosti za djecu.  Naravno, tu je i ono vanjsko pripremanje kuće i svega što je potrebno za Božić. Od naših starih običaja još uvijek se obilježavaju Materice na Treću nedjelju došašća kada se majke otkupljuju, zatim Očići na četvrtu. Tada ja imam čast 'otkupiti se' posebno djeci. Na Svetu Luciju posije se pšenica u kojoj stoji svijeća za Božić“, spomenuo je Juriša te dodao:
„Na Badnjak se posti i jede se posni grah. Prije obiteljske večere dovrši se ukrašavanje jaslica. Za večeru se blaguje od onoga što su vrijedne domaćice pripremile uz pomoć svih članova obitelji. Kao u mnogim drugim krajevima, i u Uskoplju je nezamislivo bez kešketa, ali i sarme i pečenja.“
A Katarina kao da čeka svoj trenutak da bi kazala kako je sve to izgledalo u Dalmaciji.
„Mi smo na Badnjak rado išli kod djeda i bake u Dalmatinskoj zagori, odakle je moj otac, jer smo mi živjeli u jednom splitskom neboderu. Na Badnjak se kod nas nije mrsilo. Pripremali bi se bakalar i fritule, a navečer bi djed unosio badnjak i prostirao slamu što je nama djeci bila posebna radost. Kleknuli bismo na slamu i molili, a djed bi onda molio svoje molitvice“, kazala je majka Katarina.
Teško ju je bilo ne upitati je li donijela ovdje u Uskoplje neke običaje iz Dalmacije. Na to je radosno dodala kako se sada i u Uskoplju na Badnjak priprema i jede bakalar, a i da je svojima u Split odnijela keške koje im se svidjelo. Kao prava Dalmatinka voli pripremati slasna domaća jela, ali kolače uvijek radi izvrsno.
Kao i u svim drugim mjestima i župama, misa Polnoćka je osobitost i obitelj Debeljak ide kad može zbog male djece, ali ona božićna dnevna misa je obvezna. Nakon te mise obiteljski  ručak je često kod Jurišinih roditelja budući da je on iz obitelji koja ima petero braće i sestara te se rado sastanu u velikom zajedništvu. Okupi se i više od 20 članova obitelji. Kad je blagovanje gotovo, svijeće se gase kruhom umočenim u crveno vino. Nakon zajedničkog blagovanja nastaje pravo veselje jer jedan brat svira harmoniku, a drugi gitaru i onda pjesma odjekuje uskopaljskom dolinom.
Kada prođu i Božić i Stipandan i Ivandan, na redu je odlazak u Split kod Katarininih.

S Biblijom i krunicom
Kako rekosmo, obitelji Debeljak je jedna od onih koje se drže krunice i Biblije. Svaki dan se moli krunica i čita Biblija koja zauzima posebno mjesto u njihovu domu. Druže se s obiteljima koje su istih svjetonazora. Za tu njihovu duhovnost zasigurno ima zasluga i njihov duhovnik tijekom zaruka u Splitu don Josip Mužić.
Naslijeđena vjera iz njihovih obitelji nije postala tradicija i ritualizam, ona je za njih postala život te ih potiče i vodi u svim njihovim životnim borbama i poteškoćama.
Katarina je dolaskom u Uskoplje osjetila veliku razliku mentaliteta jer je odrasla u drugačijem okruženju, ali to je nije zbunilo, nego je spremno prihvatila svoju ulogu supruge i majke u Bosni.
„Sad s adventom je krenulo jednogodišnje čitanje Biblije u obitelji u našoj župi. Čitanje Svetog pisma smo uključili u pripravu za Božić, što ćemo nastaviti kroz cijelu godinu“, istaknula je Katarina.  

I ovdje ima života
U ovo vrijeme kada mnogi odlaze u potrazi za boljim životom tamo negdje u zapadnom svijetu, ova obitelj ima svoj drugačiji stav.
„Gledamo kvalitetu obiteljskog života. Upoznali smo se sa zapadnim stilom života i odnosa obitelji prema vjeri. Za nas je najvažnija obitelj i ovdje imamo prostora živjeti tu kulturu obiteljskog života. S financijama se svatko bori na svoj način, ali obitelj je uvijek prioritet“, kazao je Juriša, a Katarina dodala povjerenje u Božju providnost.
„Božja providnost je velika. Sa svakim djetetom dobivali smo sve veći blagoslov. Juriša je promijenio posao, ja sam imala sve više korisnika u svom centru. Što smo više bili otvoreniji životu, djeci i braku, sve je više plodova bilo. Što se tiče odlaska vani, i mi smo nekada razmišljali, pogotovo kada financijska situacija nije bajna. No, uvijek nas je držalo koje vrijednosti prenosimo svojoj djeci“, naglasila je.

Obitelj iznad svega
Debeljaci na prvo mjesto stavljaju obitelj pa tek onda financije. A vjera pomaže da se izbore za egzistenciju.
U toj vjeri za dobrobit obitelji Juriša je započeo s proizvodnjom pira i pravi pirovo brašno. U planu je proširivanje proizvodnje te je već započeo izradu mlina i sita za pir. Ustrajnost će uroditi plodovima.
„Ovdje se osjećam kao na prvoj crti obrane. Branim vrijednosti koje se ne mjere novcem. I nisi uspješan onoliko koliko imaš“, zaključio je Juriša.
Božić je pobjeda svjetla nad tamom, radosti nad tugom, optimizma nad pesimizmom, a obitelj Debeljak to svjedoči svojim životom.