Tuzla
čet, 25. listopada 2018. 08:55
Prenosimo priču N1 televizije o samostanu Josipovac koji je 1947. oduzet časnim sestrama.
BiH je jedina zemlja u regiji još uvijek nema Zakon o restituciji. Oduzeta imovina se ne vraća vlasnicima jer nema zakona. Međutim, zakona ima za korištenje i prodaju te imovine poput kompleksa Josipovac u Tuzli koji je oduzet časnim sestrama.
Svi su se proglasili nenadležnim za ovaj problem. Samostan Josipovac, star oko 130 godina, nacionalni je spomenik BiH. Časne sestre bezuspješno desetljećima pokušavaju vratiti imovinu kucajući na vrata brojnih institucija na svim nivoima vlasti, pokazujući dokumentaciju da je tu bio sakralni objekt što im se spori, piše N1.
„Jedne prigode dobile smo odgovor kako ćemo prvom prilikom kada se usvoji zakon o denacionalizaciji da će Tuzla biti prva koja će nam vratiti naše. Nažalost, vidimo što se događa s ovom zgradom. Ona se kupuje, preprodaje, mijenja se njen izgled“, kaže Elizabeta Ana Ćosić, redovnica Družbe Kćeri Božje Ljubavi.
Josipovac je dodjeljivan raznim subjektima, imao je različite namjene. Zakonom o otkupu stanova, privremeni stanari otkupili su stanove iako je zemljište nacionalizirano. Na oko 190 dunuma oduzete zemlje, nalaze se bašče, improvizirani objekti, parkinzi. Grad Tuzla ne smatra se odgovornim.
„Nikada nije donio odluku da se na ovom zemljištu, koje je podložno restituciji, mogu zasnovati tuđa prava. Mi smo svjesni činjenice, mi čekamo zakon o restituciji, odnosno, o denacionalizaciji, u kakvom god obliku bio, da se desi i Grad Tuzla će odmah donijeti svoje propise i odluke“, navodi Jasmina Hasanefendić Šimleša iz Službe za geodetske i imovinsko pravne odnose Grada Tuzle.
Odsutnost interesa, neznanje, povijesna šutnja, ignorancija, odnos je države prema časnim sestrama, piše N1. Sada je na potezu lokalna zajednica, smatraju poznavatelji prilika. „Tuzla bi time dobila još jedan broš u nizu, tako da kažem, broševa koje pokazuje u svijetu kao multinacionalna, multikulturalna, multi multi. S time se volimo hvaliti. Evo sestara koje su, zapravo, svjetske. Kada su sestre, da kažem, istjerane 1947., ostale su samo naše, domaće“, kaže Marica Petrović iz Matice hrvatske Tuzla.
A časne sestre su imale višestruku ulogu – bavile se obrazovanjem, odgojem mladih, formirale ekonomiju na imanju te zadužile društvenu zajednicu. U tišini se nadaju da će društvo sada pomoći njima. Pred početak rata, časne sestre zajedno s franjevcima uspjele su obnoviti groblje na kojem je ukopano više od 30 časnih sestara koje su živjele i djelovale na ovom području.
„Ovo je jedan samostan koji je nama jako važan, jako bitan. To je jedina građevina koja je ostala na ovim prostorima od našeg utemeljenja. Naša utemeteljica majka Franciska Lehner i bila nazočna kada je završen i blagoslovljen. Tu je uvijek živjelo više od 10 sestara“, kaže s. Elizabeta, piše N1.
Samostan je proglašen nacionalnim spomenikom prije četiri godine, ali nema nikakvog obilježja. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika nije odgovorila zašto je to tako, a iz Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-povijesnog i prirodnog nasljeđa Tuzlanskog kantona je rečeno da to nije njihova nadležnost. Časne sestre ne odustaju. Poručuju: „Ustrajat ćemo u borbi, da nam se vrati ono što nam pripada.“
KT