Venezuela
pet, 16. siječnja 2026. 14:06
U venezuelanskoj saveznoj državi Lari vjera i kultura već se dugo kreću istim ritmom. No svake godine 14. siječnja umjetnička obilježja ustupaju mjesto nečemu još određenijem: procesiji Divina Pastora (Božanske Pastirice), jednoj od najznačajnijih javnih iskaza pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji u Latinskoj Americi.
Tada glavni grad države Barquisimeto, diljem zemlje slovi po svojoj glazbenoj baštini, književnoj tradiciji i ugledu kulturnog središta nacije, donosi Aleteia.
Promjena
Ove je godine stoljetna tradicija poprimila upečatljiv vizualni izričaj. Prilikom svojega 168. dolaska u Barquisimeto lik Divina Pastora pojavio se odjeven u dosad neviđenu odoru, nadahnutu pučkom kulturom regije. Prvi put u gotovo dva stoljeća slavlja Djevica je odložila svoje uobičajene kraljevske haljine i odjenula odjeću nalik onoj tamunanguere – žene povezane s Tamunangueom, simboličnim afro-venezuelanskim pobožnim plesom ovoga kraja.
Dijete Isus pratilo ju je odjeveno u liqui-liqui i alpargatas, klasičnu nošnju venezuelanskih ravnica.
Promjena, najavljena u siječnju, privukla je pozornost ne samo zbog svoje novosti nego i zbog onoga što je predstavljala: svjestan napor da se istakne neraskidiva veza između vjere i lokalnog identiteta.
Također, još jedna posebnost je, kako lokalni mediji javljaju, da se ove godinu okupilo i do četiri milijuna sudionika, što ovu procesiju čini jednim od najvećih okupljanja u povijesti te tradicije.
Grad u kojem se pobožnost ukorijenila
Duhovni krajolik Barquisimeta već je gotovo tri stoljeća oblikovan pobožnošću prema Divina Pastora. Prema mjesnoj predaji, pobožnost seže do oko 1740., kada je kip Svete Pastirice – greškom poslan u crkvu Bezgrešnog Začeća – „odbio“ biti premješten, što je protumačeno kao znak da slika pripada gradu.
Pobožnost se snažno produbila 1855., kada je Barquisimeto poharala epidemija kolere, a stanovništvo se u očaju obratilo Divina Pastori.

Godišnja procesija 14. siječnja spomen je na taj trenutak zajedničke prošnje i zahvalnosti.
Kako je protekla 168. procesija
Tako su se rijeke vjernika 14. siječnja i ove godine vjernika okupile u ranim jutarnjim satima u mjestu Santa Rosa, odakle slika tradicionalno započinje svoje putovanje. Procesija se protezala oko 7,5 kilometara od Santa Rose do metropolitanske katedrale u Barquisimetu, uz molitvu, glazbu i svjedočanstva pobožnosti.
Svečanosti su započele rano ujutro misom oproštaja (misa de despedida) u 9 sati, nakon čega je procesija krenula.
Nakon više od pet sati hoda, slika je poslijepodne stigla u metropolitansku katedralu, gdje je dočekana svetim euharistijskim slavljem i glazbom.
Promatrači su opisali snažnu atmosferu vjere i nade. Odaziv je bio osobito velik: lokalni mediji izvijestili su kako se broj sudionika možda približio četiri milijuna, što ovu procesiju čini jednim od najvećih okupljanja u povijesti tradicije, čak i unatoč aktualnoj situaciji u Venezueli.
Mnogi hodočasnici prešli su rutu moleći za osobne nakane – zdravlje, jedinstvo obitelji i dobrobit nacije.
Molitva u nacionalnom kontekstu
Tijekom procesije nadbiskup Barquisimeta mons. Polito Rodríguez iskoristio je prigodu pozvati na oslobađanje svih političkih zatvorenika u Venezueli, potičući pomirenje i pravdu usred trajnih nacionalnih izazova.
Tri mjeseca na putu
Posjet nije završio 14. siječnja. Nadbiskupija Barquisimeto potvrdila je kako će slika do 28. ožujka obilaziti desetke župa, bolnica i svetišta diljem grada i regije, a potom se vratiti u Santa Rosu.
Tjedni rasporedi dovest će Divina Pastoru u četvrti i zajednice, produžujući duhovno putovanje znatno izvan glavnog dana procesije.
J.P., KT