Crkveni velikodostojnik Krikor Bedros ХV. Agadžanjan


Agadžanjan je bio profesor, doktor filozofije, bogoslovlja i kanonskoga prava. Služio se je arapskim, engleskim, francuskim, grčkim, latinskim, njemačkim, ruskim, španjolskim i talijanskim jezikom, na konklavama 1958. i 1963. neslužbeno je bio kandidatom za sljedećeg Papu...

Foto: Stožernik Krikor Bedros  XV. Agadžanjan

Foto: Stožernik Krikor Bedros XV. Agadžanjan

Krikor Bedros (Grgur Petar) Agadžanjan (arm. Գրիգոր Պետրոս Աղաճանեան,  tal. Gregorio Pietro Agagianian) rođen je 18. rujna 1895. u Ahalciheu, u Gruziji. Prije zaređivanja zvao se je Kazaros (Gazaros).

Roditelji su mu bili armenski doseljenci iz grada Artvina (sadanja Turska). Od 1906. studirao je u Rimu gdje je na Papinskom sveučilištu Urbaniana (Pontificia Università Urbaniana) izučavao filozofiju i  bogoslovlje. Za svećenika je zaređen 23. prosinca 1917. nakon čega je počeo izučavati kanonsko pravo na Papinskom institutu za rimsko i kanonsko pravo (Pontificum institutum utriusque juris). Od 1919. do 1921. obnaša dužnost vikara  u tbiliskoj Armenskoj Katoličkoj Crkvi Sv. Grgura Prosvjetitelja.

Godine 1921. vraćen je u Rim gdje postajedorektorom (zamjenikom rektora), a od 1932. - rektor Papinskoga armenskoga zavoda. Od 1921. bio je također profesor kozmologije i sakramentologije na Papinskom sveučilištu Urbaniana, a od 1928. - savjetnik Kongregacije za istočne crkve i član Povjerenstva za kodifikaciju istočnoga kanonskoga prava. Godine 1935. imenovan je naslovnim (titularnim) biskupom Komane (Armenija), a 30. studenoga 1937. izabran je na armenokatoličkoj sinodi za patrijarha Cilicije (papinsku je potvrdu dobio 13. prosinca). Dobio je krsno ime Krikor Bedros XV. (tal. Gregorio Pietro XV.). Obnašao je dužnost Armenokatoličkoga cilicijskoga patrijarha Armenske katoličke Crkve od 1937. do 1962. godine, sačuvavši taj naslov počasno.

Stožernik Krikor Bedros  XV. Agadžanjan

Godine 1955. imenovan je predsjednikom povjerenstva za uređivanje zbornika kanona istočnoga crkvenoga prava. Na konklavi iz 1958. i 1963. godine stožernik (kardinal) Agadžanjan je bio jedan od pristupnika za izbor pape. Sudjelovao je u radu Tajništva za jedinstvo kršćana (od 1998. – Papinsko vijeće za jedinstvo kršćana)  koje je osnovao 5. lipnja 1960. godine papa Ivan XXIII. (1958.-1963.). Od 1958. do 1960. bio je proprefekt, a od 1960. do 1970-ih godina stožernik-prefekt (kardinal-prefekt) Svete kongregacije za širenje vjere. Odlikovan je 7. svibnja 1963. ordenom Vitez Velikoga križa – Orden zasluga Republike Italije (Cavaliere di gran croce - Ordine al merito della Repubblica Italiana). Godine 1964. bio je papin izaslanik na Euharistijskom međunarodnom kongresu u Bombayu (Mumbai, Indija). Sudjelovao je u radu na Drugom vatikanskom saboru (1962. - 1965.).

Papa Pavao VI. i Katolikos svih Armenaca Vazgen I. S desne strane Krikor Bedros Agadžanjan

Glavna su mu djela: Crkva i domovina (1946.), Otčevi Armenske Crkve o primatu Sv. Petra (1949.), Armenska katolička Crkva (1950.), Otčevi Istočne Crkve o presvetoj euharistiji (1951.), Otčevi Armenske Crkve o Majci Božjoj (1954.), Pastirski glas: Pastirske poslanice, Venecija, 1967. (na armenskom jeziku) i druge. Od 22. listopada 1970. god. proglašen je stožernikom (kardinalom) biskupom u biskupiji Albano (blizu Rima).

Preminuo je nakon teške bolesti 16. svibnja 1971. u Rimu. Grobnica mu je u crkvi Sv. Nikole Tolentinskoga u Rimu.

Grobnica Krikora Bedrosa XV. Agadžanjana, Crkva sv. Nikole Tolentinskoga u Rimu

Svestrani poliglota

Stožernik Agadžanjan se bavio znanstvenom djelatnošću. Bio je profesor, doktor filozofije, doktor bogoslovlja, doktor kanonskoga prava. Služio se je arapskim, engleskim, francuskim, grčkim, latinskim, njemačkim, ruskim, španjolskim i talijanskim jezikom. Agadžanjan je podupirao zbližavanje Armenske Katoličke Crkve i Armenske Apostolske Crkve, sudjelovao u pripremi sastanaka u Vatikanu pape Pavla VI. (1963. - 1978.) s cilicijskim katolikosom Khorenom I. Parojanom (1963. - 1983.) i Vrhovnim patrijarhom i Katolikosom svih Armenaca Vazgenom I. (1955. - 1994.).

Njemu pripada osobita uloga u pripremi teksta o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes (Radost i nada) i dekreta o misionarskoj djelatnosti Ad gentes divinitus (Narodima prema Božjoj providnosti). Njegova je djelatnost obilježena neumornom skrbi o Armenskoj katoličkoj Crkvi. Stalno je posjećivao armenske biskupije i kolonije u različitim zemaljama diljem svijeta, osnivao sirotišta i škole, gradio crkve i podupirao izdavačku armenokatoličku djelatnost.

Artur Bagdasarov/ KT