Gesta Sluge slugu Božjih

Značaj čina pape Franje na završetku duhovne obnove za mir u Južnom Sudanu


Papina iznenađujuća i pokretna gesta na kraju dvodnevne duhovne obnove za mir u Južnom Sudanu, kojoj je on bio domaćin u svom domu, ima evanđeoski miris.

Papa Pavao VI. u Sikstinskoj kapeli 14. prosinca 1975. ljubi stopala metropolita Melitona

Papa Pavao VI. u Sikstinskoj kapeli 14. prosinca 1975. ljubi stopala metropolita Melitona

To se dogodilo točno tjedan dana prije nego se ista gesta ponavlja u crkvama u cijelom svijetu kao spomen na Posljednju Večeru, kada je Isus, uoči svoje muke, apostolima oprao stopala i pokazao im put služenja.

U Domu Sv. Marta, nakon što je lidere Južnog Sudana "kao brat" zamolio da "ostanu u miru", papa Franjo se, vidno napaćen, odlučio sageti kako bi im poljubio stopala. Stoga je pao pred predsjednika Republike Južni Sudan Salva Kiir Mayardita i pred zamjenike predsjednika, među kojima su bili i Riek Machar i Rebecca Nyandeng De Mabio. Snažna je to slika koja se ne može razumjeti osim u klimi uzajamnog opraštanja koja je obilježila dva dana duhovne obnove. Nije to bio političko-diplomatski samit, već iskustvo molitve i zajedničkog razmišljanja među liderima koji se, unatoč potpisivanju mirovnog sporazuma, bore kako bi osigurali da se sporazum poštuje.

Mir se, za vjernike, zaziva pred Bogom. Upravo to se moleći zaziva, osobito imajući u vidu žrtvovanja tolikih nedužnih žrtava mržnje i rata. Nešto se moralo dogoditi u tim satima u Domu Svete Marte, prije svega među liderima Južnog Sudana koji su prihvatili poziv rimskog biskupa, čija je titula Servus servorum Dei (Sluga slugu Božjih). Papa je s teškoćama kleknuo kako bi poljubio njihova stopala, te se naklonio pred onim što je Bog učinio tijekom molitvenog susreta.

Slične geste, evanđeoska ikona služenja, nisu novina u suvremenoj povijesti papinstva. Sveti Pavao VI. je, 14. prosinca 1975.u Sikstinskoj kapeli, proslavljajući 10. obljetnicu ukidanja međusobnih izopćenja između Rimske i Carigradske Crkve, sišao s oltara na kraju mise, još uvijek odjeven u svete haljine i bacio se pred stopala metropolita Melitona iz Kalcedona, predstavnika patrijarha Dimitriosa. Gesta je to koja, uz pranje nogu koje je činio Isus, podsjeća i na događaje u Firenci, kada su 1439. pravoslavni patrijarsi odbili poljubiti stopala papi Eugenu IV.

U odnosima s drugom kršćanskom braćom i sestrama, kao i pred onima koji dopuštaju da ih se dotakne u srce i prihvaćaju geste pomirenja i mira, Pape Sluge slugu Božjih ne boje se poniziti da bi nasljedovali svog Učitelja.

Andrea Tornielli/ KT