Osamu Giovanni kazao je kako je za njega, kada je došao u Italiju, slikanje bilo jedini smjeru profesiji, ali je zahvalan Bogu što mu je tamo Bog dao i duhovni preporod. „Katolicizam je preobrazio moj život, način na koji se odnosim prema drugima, način na koji gledam svijet i smjer kojim idem u životu, značenje patnje. Sve se promijenilo. Moje obraćenje je smrti dalo život“, rekao je Micico za CNA.

Još od djetinjstva u Tokyou Osamu je bio zainteresiran za crtanje i slikanje, ali je naučno-utemljenu karijeru započeo kako bi udovoljio roditeljima. Tijekom studija upoznao je jednog umjetnika koji ga je nadahnuo da nastavi svoju strast prema slikanju. Tako se Micico preselio u Firencu 2008. kako bi proučio slike starih majstora poput Michelangela i Leonadra da Vincija. Za CNA je rekao kao je u to vrijeme uglavnom slikao pejzaže i portrete, osim kada je kopirao velika remek djela kako bi ih naučio. Kazao je kako tada nije znao što gleda.

„Bio sam sa svojim prijateljem katolikom i pitao ga 'Tko su ti ribolovci?'“, rekao je umjetnik. Kazao je kako je na neki način susreo evanđelje na isti način na koji su to činili ljudi u srednjem vijeku koji nisu mogli čitati, evanđelje je susreo kroz simbole umjetnosti. „'Čitao sam' te slike prije nego što sam znao evanđelje. Nisam znao koje priče predstavljaju“, objasnio je. „Mislim da su mi se, poput glazbe, te slike obraćale skladno i animirale su moju dušu. To nije bila samo tehnika – one su stvorile realističnu sliku – a bilo je i nešto drugo što je bilo vrlo sveto“, rekao je Osamu Giovanni.

Još jedan osobni susret imao je utjecaja na Micicino obraćenje: njegovo prijateljstvo s irskim sakralnim umjetnikom i katolikom Danyom MacManusom, koji je tada živio u Firenci. Iako Micico još uvijek nije znao ništa o Bibliji, MacManus ga je pozvao na predavanje o Teologiji tijela Svetog Ivana Pavla II. „To je ostavilo dojam“, rekao je Micico. MacManus mu je bio kum pri njegovom krštenju 2010.

Kazao je kako je njemu umjetnost bila ulaz (u vjeru). On smatra kako se i bez riječi može osjetiti ljepota stvaratelja. „Naposljetku milosrdni Bog je bio prikazan na slici. To je ono što je meni govorilo“, rekao je umjetnik koji sada stvara sakralnu umjetnost. „Htio sam proširiti Radosnu vijest koristeći isti medij“, rekao je. „Sigurna sam da ima puno ljudi koje će dirnuti suvremena sakralna umjetnost. A ako mogu pružiti svoj udio ovoj prekrasnoj misiji, po profesiji, to je fantastično“, pojasnio je Osamu.

U studenom 2018. jedna je od Micicinih slika poklonjena je nadbiskupiji Nagasaki. Njegova Majka žalosti i nade obješena je u katedrali Bezgrešnog začeća u Nagasakiju, u Marijinoj kapeli koja je posvećena žrtvama atomske bombe iz 1945. U prvom planu je prikazana Gospa od žalosti, a pozadina su eksplodirajuća atomska bomba i gorući grad ispod nje.

„Doživio sam da slikanje može biti instrument, vrlo koristan, vrlo jak“, rekao je slikar. „I to ide izravno u srce, poput glazbe. Čak i bez da razumiju, ljudi mogu stajati ispred djela širom otvorenih usta i gledati ga, razmišljajući“, ispričao je.

Nakon svog obraćenja, Micico je saznao više o povijesti progona kršćana u Japanu. Kršćanstvo je bilo zabranjeno od oko 1600. do 1873. Krajem 16. stoljeća, vojni vladar Toyotomi Hideyoshi protjerao je misionare koji su vjeru donijeli u Japan, uništio je vjerske predmete i Biblije. Bilo je tisuće mučenika. Micico je ispričao kako su malobrojni katolici laici koji su preživjeli, sačuvali vjeru usmeno i krštenjem – jedinim sakramentom koji su imali stotinama godina. Tijekom tog razdoblja stvorili su vlastitu svetu umjetnost. Neki su dijelovi bili vidno religiozni, poput slika Krista u stilu Ecce Homo. U mnogim drugima, međutim, kršćanska simbolika, zbog sigurnosti, bila je skrivena u budističkom ili šintoističkom stilu. Na primjer, naslikali bi tradicionalnu budističku žensku figuru, ali dodali bebu na naručje kako bi stvorili sliku Madone i Krista djeteta. „Ovakva tajna umjetnost je tako lijepa za vidjeti, jer je njihova predanost nastala u ovom vidljivom obliku“, rekao je umjetnik i dodao kako sakralna umjetnost nije za  jednu osobu ili jednu skupinu ljudi nego za sve, sve generacije.

T.M.I., KT