Mogu li nekatolici pristupiti pepeljanju na Pepelnicu?


Iako nekatolicima nije dopušteno primiti svetu euharistiju, pozvani su i dobro došli primiti pepeo na svoje čelo ili tjeme.

Mnogi nekatolici na Pepelnicu u šali pitaju katolike što im je na čelu/tjemenu, često primjećujući da su, čini se, propustili neku „mrlju“.

Za katolike to se često promatra kao prigoda za evangelizaciju budući da svi kršćani ne koriste pepeo na Pepelnicu.

Istodobno, zanimljivo je kako je pepeljanje jedna od onih tradicija u Katoličkoj Crkvi koja ne zahtijeva prethodno primanje nekog sakramenta. Zapravo, i osoba koja nije krštena može pristupiti tom obredu.

Pepeljanje u Katoličkoj Crkvi ono je što se naziva sakramental. Jednostavno rečeno, sakramentali su stvarnosti koje je Crkva odredila ili blagoslovila radi posvećenja ljudskoga života i usmjeravanja prema sakramentima. Oni su sveti znakovi koji, po zagovoru Crkve, posreduju milost (duhovnu pomoć).

Sakramentali su produžetak sakramenata. Oni sami po sebi nisu sakramenti, ali su povezani sa sedam sakramenata i iz njih proizlaze, te čovjeka u konačnici ponovno k njima vode.

Drugi uobičajeni sakramentali jesu krunice, raspela i svete sličice. Pepeo se ubraja među takve sakramentale jer riječ je o vidljivu znaku koga svećenik blagoslivlja.

Nadalje, blagoslov nad osobom koja prima pepeo vrlo je općenit: „Obratite se i vjerujte evanđelju“ ili „Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti.“

Jasno je kako je nakana obreda pepeljanja potaknuti ljude na život po uzoru na Isusa Krista i radosnu vijest evanđelja. Imajući to na umu, oni koji primaju pepeo, trebali bi biti ispravno raspoloženi kako bi slijedili tu nakanu.

Ipak, budući da nije riječ niti o jednom od sedam sakramenata, nije potrebna nikakva prethodna inicijacija da bi netko bio pepeljan. To je također jedan od razloga zašto i mala djeca mogu primiti pepeo na glavu, čak i ako još nisu krštena.

Pepeo ostaje snažan simbol koji može biti sredstvo Božje milosti za svaku osobu koja ga je spremna primiti.

J.P., KT