Piše: Dubravko Turalija

Stari prepisivači biblijskih tekstova pokušali su čak ispraviti ovaj izvorni Isusov govor pa su ga izmijenili tako, ne da bi učenici bili vrjedniji od vrabaca, nego da se učenici uvelike razlikuju od vrabaca (Codex Vercellensis, prema gradu Verecelliu, u talijanskoj pokrajini Pijemontu, 5. st.). Svejedno, s promjenom ili bez, i dalje ostaje pitanje što je Isus želio poručiti svojim učenicima kad ih je usporedio s vrapcima.

Međutim, Matej je očito dobro razumio Isusovu poruku, kao i njegova subraća, kada je parabolu o ljudima i vrapcima pozorno i lojalno zapisao i ostavio Crkvi u baštinu. Što je onda s kasnijim učenicima, Lukom primjerice ili piscem Versejskog kodeksa, koje je parabola više zbunjivala nego što im je otkrivala povezanost Boga s čovjekom. Znači, kasnijim Isusovim učenicima, koji nisu bili Židovi, usporedba njegovih učenika s vrapcima koji padaju s neba nije bila do kraja jasna poruka. Zato nam se valja vratiti daleko i zaći duboko u mentalitet starih Hebreja pa se suživjeti s njima dok slušaju Isusovu priču o ljudima i vrapcima i dok usredotočeni, trljajući svoje brade, u sebi odgonetaju ovu parabolu.

Ptice koje su slobodne i one koje su ulovljene

U Starome zavjetu dva su česta opisa za ptice. Prvi je da ptica leti nebom, a drugi je da ptica pada na zemlju. Ptica koja leti nebom je slobodna i daleko od ljudskog dohvata, dok je ona koja pada na zemlju ulovljena ili ptica u zamci. Isus u današnjem evanđelju govori o vrapcu koji pada na zemlju, znači ptici koja je u zamci, koja je već ulovljena.

Premda su se u Isusovo vrijeme koristili primitivni mamci i klopke za ptice, bilo je vještih ljudi kojima je to bio glavni posao i zanimanje. Međutim, kako su stari Izraelci dijelili čiste ptice (golubovi, grlice, vrapci...) od nečistih (supovi, orlovi, gavrani, sove, galebovi, rode, čaplje...), nisu se lovile sve ptice, niti su sve bile jednako na cijeni.

Ptice su, dakle, lovljene da bi bile prodane, a u to vrijeme Izraelom su kružili rimski novci od kojih su četiri kvadranta (lat. quadrans; siromašna udovica je ubacila jedan kvadrant u riznicu) iznosila jedan as (lat. assarius), a 16 asa jedan denar (lat. denarius) koji je bio prosječna dnevnica jednog Judejca. Tako su trgovci prodavali ptice prema rimskoj valuti, i to obično u parovima pa su dva goluba koštala tri asa, dvije grlice dva, a dva vrapca jedan as.

Ptice za obredna čišćenja i žrtve

A Židovi su kupovali jeftine ptice u parovima za svoja obredna čišćenja i žrtve, ali redovito kao zamjenu za skupe toplokrvne preživače kao što su goveda ili ovce. Tako su siromašni vjernici umjesto jednoga janjeta žrtvovali dva goluba, a oni još siromašniji dvije grlice, dok bi oni najobespravljeniji davali vrapce za svoja čišćenja. Isus, u svojoj prispodobi, ne spominje janje, goluba ili grlicu, nego dva vrapca, znači od jeftinoga najjeftinije da naglasi kako za pomirbu s Bogom zaista ne treba puno.  

Dva vrapca su služila Židovima za obred čišćenja od teških bolesti. Ako bi netko od Hebreja obolio od kakve teške zaraze, bivao bi izopćen i protjeran iz zajednice. Ako bi se izliječio, kupio bi dva živa vrapca za jedan as i donio bi ih pred svećenika da ih ovaj prikaže za njegovo čišćenje. Svećenik bi zaklao jednoga vrapca dok bi drugoga pustio na slobodu nakon što bi nad čovjekom izvršio obred.

Vrabac za čovjeka

Isus čim je usporedio dva vrapca s jeftinim novcem, ne vraća se više na onoga što je pušten na slobodu, nego se usredotočuje na onog koji će biti zaklan za obredno čišćenje, da se po njegovoj obescijenjenoj krvi bolesniku vrati neprocjenjivo dostojanstvo. Tako jedan jeftini vrabac vraća ozdravljenomu skupo plaćenu žrtvu bolesti, zapuštenosti i prijezira. Sada, pošto je očišćen, ozdravljenik ponovno može sjesti za obiteljski stol, slobodno hoditi mjestom i družiti se s ljudima. I koliko je god opet ljudski dostojanstven i vrijedan, ipak nikada mu ne bi bilo vraćeno to dostojanstvo da nije bio žrtve vrapca i prolijevanja njegove krvi. Tek kad je poškropljen krvlju neznatne žrtve, nečovječno odbačenomu vraća se život dostojan čovjeka.

I da netko ne bi podrugljivo rekao: „... ma što je jedan vrabac?”, Isus i tu malu pticu veže uz njezina Stvoritelja koji je odredio tako da se krv maloga vrapca prolije za velikoga čovjeka kako bi mu se dao novi početak, nova prilika i novi život. Ako to, ljudskim okom, bezvrijedno stvorenje ima tako važnu zadaću da dok onako maleno i prestrašeno u krletci biva pripremano za službu velikomu čovjeku kao slici Božjoj, kako je tek važna uloga jednog Isusova učenika koji će biti u službi cijelome svijetu, oduševljeno kliče Isus.

Čovjek za čovječanstvo

Usporedivši nas s vrapcima, naš Isukrst poručuje: „Ne bojte se!“ On zna da za svakog od nas dođe vrijeme nedaće kada nam strah obuzima srce da smo maleni i neznatni, od najbližih obescijenjeni, od ljudi poniženi i od Boga zapostavljeni... Strah nas je i hvata nas nemir kao pticu u zamci. Ne znamo što se to događa s nama i što će se još dogoditi. Ali, baš kao što ni vrabac nije svjestan svoje velike uloge, tako i mi nismo svjesni da upravo onda kad smo okovani protivštinama i zarobljeni žicama boli i straha, počivamo u velikoj Božjoj ruci koja pred nas stavlja zadatak, veliku zadaću da pobijedimo strah i budemo sredstvo za veliki Božji pothvat, veliko Božje djelo koje se nikada ne bi ostvarilo bez našeg doprinosa, naše žrtve. Pa da, kao što žrtva jednog vrapčića biva čovjeku za život, tako i žrtva jednoga čovjeka bude za život mnogima i neprocjenjivi dar za čovječanstvo.