(Job 38,1.8-11; 2 Kor 5,14-17; Mk 4,35-41)

DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU B

Imamo li vjere?


Danas nam Isusov prijekor „Što ste bojažljivi?“ i Njegov uzdah „kako nemate vjere?“ ostaje urezan u sjećanje budeći u nama pospanu vjeru i otimajući nas od ovozemaljskih briga i zemaljskih valovlja.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Marko Zubak

Uvod u misno slavlje

Kod nas se kaže da je teško „biti Bog u Bosni“. Jedni bi da kiša pada, a drugi bi da sunce grije. Nije tako na Istoku. Za pobožnog Izraelca sve je ustvari čudo: i kada sunce grije i kada kiša pada, jer „Bog daje i da sunce grije i da kiša pada“ (Mt 5,45). Evo, nas danas s Isusom i apostolima u lađici na Genezaretskom jezeru koje je 208 metara ispod morske površine, pa su oluje česte i iznenadne. Apostoli su uznemireni, a Isus spava, no zamalo, nakon što probude Isusa sve će utihnuti!

 Riječ „čudo“ shvaćamo u dva različita značenja: prvo, kada se očituje prirodan ali često neobičan događaj koji se dogodio baš u ono vrijeme kad je trebalo, najčešće kao odgovor na molitvu. Kao danas kada je Isus zapovjedio oluji da se stiša, što se i dogodilo! (Mk 4,39). U prestanku oluje nije bilo ništa neobično osim što se to dogodilo točno u onom trenutku kada je Isus zapovjedio. Sličan događaj je bio s ulovom ribe što su učenici ulovili na Isusovu riječ, kada to ni jedan ribar ne bi očekivao (usp. Iv 21,4-6). Slično je u Starom zavjetu s prvih devet prirodnih zala koji su pogodili faraona (usp. Izl 7-10). Drugo, mogli bismo reći: dublje značenje čuda jest kada opisuje neki događaj koji se ne može protumačiti našim prirodnim zakonima fizike. Najljepši primjer za to jest Isusovo rođenje od majke koja je bila i ostala Djevica, te kada je Isus nahranio pet tisuća ljudi. Staro je pravilo da se Biblija tumači Biblijom, tj. pojedini tekstovi Sv. pisma često tumače ili potvrđuju drugi tekstovi. Tako se sjetimo kada je Isus uskrisio Lazara obratio se Ocu nebeskom riječima: „Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me vazda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.“ (Iv 11,41-42). Kršćanin vjeruje da na početku i na kraju svega stoji Bog i da od njega dolazi svako dobro. Dakle, početak svega jest Bog, a svaki njegov čin ima svoju svrhu. Sjetimo se pet puteva sv. Tome o Božjem djelovanju i postojanju. Netko je rekao da kad bi Božje djelovanje bilo „hirovito“ i nepredvidivo, onda bi igra života bila posve nemoguća. Usporedimo to s igrom šaha. Igrač može katkada povući i pogrješan potez, ali ne može uvoditi nova pravila ili unositi nove figure. Tako i Bog poštuje prirodne zakonitosti koje je sam uspostavio, ali ponekad i odstupa od njih da bi nas podsjetio kako je ipak On taj koji svemu daje početak i kraj i može katkada učiniti i nešto mimo našeg znanja ili očekivanja. Jesmo li spremni danas na tu „avanturu vjere“, ili nam možda naša hirovitost priječi bliži susret s Bogom? Oslobodimo se na početku misnog slavlja svih sputanosti života i dopustimo Bogu da uđe u naš život sa svojim planom, ponajprije kajući se za svoje grijehe.

Zar smo, poput prvih neukih apostola, zaboravili da je Isus naša bonaca u kojem dolazi do izražaja, nakon valovljem preturbanog mora, kristalna čistoća i mir. More se samo čisti, jer nitko nije tako čist izvana da bi ga on mogao očistiti, osim Onoga koji je na sebi svojstven način uspostavio tu prirodnu zakonitost. Znamo da bura i podivljali valovi nisu ugodni. Pogotovo ako je naša životna barka slaba i nezaštićena. U takvim momentima normalno je zavapiti: „Isuse, spasi nas, pogibosmo“!

U Isusovu prijekoru vidimo i pohvalu i poticaj: „Bez prestanka molite!“Važno je znati komu se obratiti. Ima nekih (malo)vjernika koji kada obiđu sve „alternative“ - vračeve i gatare dođu na kraju Isusu. Apostoli su uvijek znali da je samo On taj kojemu se uvijek mogu i trebaju obraćati. „I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti“ (Dj 4,12).

Pa ipak, „bez prave nevolje nema bogomolje“, kažu u Semberiji. I Nijemci koji su dugo bili u ovom kraju vele „Not lehrt beeten„Nužda uči moliti!“ Dobro je katkada upasti u nevolju da upoznamo najprije sami sebe, a onda i svoju vjeru i povjerenje koje imamo ili nemamo u Boga. Kriza je uvijek kairos. Nova šansa i novi početak, kao što su to mogli i sami apostoli vidjeti i doživjeti te otpočeti vjerovati.

Bojimo li se patnje?

Svi smo čuli za biblijskog Joba, simbol patnje i stradanja, ali i nepokolebljive vjernosti Bogu. Nije se dao smesti nikakvim nevoljama i osobnim patnjama. „U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci!“, reče slavni Njegoš. I sam će Job uzdahnuti: „Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?“ (Job 2,10).

„Probudi Isusa“ – sv. Augustin

„Čuo si uvrjedu, to znači – zapuhao je vjetar. Rasrdio si se, dakle – podigoše se valovi, u pogibelji je tvoje srce i ljulja se. Čuvši uvrjedu želiš se osvetiti. A kad se osvetiš, popustivši tuđem zlu, doživiš brodolom. A kako se to događa? Jer Krist u tebi spava. Zaboravio si Krista. Probudi dakle Krista, sjeti se Krista; misli na nj, da Krist bude u tebi budan. Što si to htio? Osvetiti se. To se tebi dogodilo, a on je raspet molio: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ On koji je zaspao u tvom srcu nije se htio osvetiti. Probudi ga, dakle, sjeti se njega (...) A što sam rekao o srdžbi, to redovito uzmi kao pravilo u svim svojim napastima. Nadođe napast, to je – vjetar. Uznemiriš se, to su – valovi. Probudi Krista. A budući da smo svi ipak samo ljudi, ako zapuše vjetar, ako nam se uzbudi duša, ne očajavajmo. Probudimo Krista da nastavimo mirnu plovidbu i prispijemo u domovinu.“

Poznati pisac vrlo prevođenih i prodavanih serija i romana za djecu Irac, C. S. Lewis, nekoć je bio agnostik, a kasnije je iskreno prihvatio Krista te u svojim djelima obrađivao motive iz kršćanstva, grčke i rimske mitologije, te engleskih i irskih bajki. U mlađim danima napisao je knjigu Problem patnje,ali nakon što je gledao vlastitu ženu kako umire u bolovima od raka, proživljavajući tu tešku bol, osjećao je kako su njegovi teoretski odgovori u knjizi bili hladni i ravnodušni. Zato je napisao novu knjigu pod naslovom: „Teška bol gledana izbliza“ u kojoj su objavljene njegove zabiljške iz vremena suosjećanja s voljenom suprugom gdje kaže da „Bog nije samo promatrač, nego da i sam suosjeća s trpljenjem čovječanstva“.

Kako pobijediti strah?

Isus je znao da je strah najveći čovjekov neprijatelj. „Tko se boji, živi samo napola!“ Nisu slučajno prve Isusove riječi i prvi dar Uskrsloga bile upravo „Mir vama“ i „Zašto se prepadoste“? (Lk 24,36-38). „U strahu su velike oči“, kaže izreka. U biblijskom smislu biti oslobođen od straha znači biti spašen. Ali i neznanje stvara strah. Što  je manje poznavanja vjere to je više praznovjerja. A praznovjerje dovodi do straha. Grčka riječ phobos označava nerealan strah ili bijeg. Jesu li se apostoli trebali bojati valovlja kada je Isus s njima, makar On „spavao“? Sv. Pavao kaže: „U svemu imajte uza se štit vjere, njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga“ (Ef 6,16). Dakle, strah se pobjeđuje vjerom! „Jer Bog nam nije dao duha bojažljivosti, već duha snage, ljubavi i razbora“ (2 Tim 1,7). I sv. Ivan veli: „Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi“ (1Iv 4,18).

Sv. Terezija Avilska znala je moliti: „Neka vas ništa ne smete, neka vas ništa ne uznemiri, ništa ne uplaši, sve prolazi, samo Bog ostaje!“ I još nešto, da bismo pobijedili strah trebamo uvijek biti usredotočeni na Isusa. Ne na zemaljske stvari ili osobe: voljenu osobu, TV-serije koje nam otupljuju duh i ubijaju volju, ne na drogu i alkohol koji još više povećavaju strah, nego vjerničkom disciplinom života i Isusovom prisutnošću odagnajmo sve zlo koje nas može snaći, pa tako i strah. Primjer nam je pravedni Job, ali i bojažljivi apostoli. Kako će uskoro postati neustrašivi, jer su povjerovali – povjerili se Gospodinu. Strah nas je valovlja, Gospodine, otkloni od nas opasnosti, povećaj našu slabašnu vjeru, otkloni od nas prekomjerne kušnje i odagnaj nerealne strahove, pouči nas primjerom poučljivog Joba!

Isusa se ne ljubi iz straha

Evanđelje je Radosna vijest, doduše kako za koga. Samo oni koji Isusa prihvaćaju kao jedinoga svoga Spasitelja i Otkupitelja imaju pravo već sada na radost života. Oni koji kalkuliraju što će dobiti a što izgubiti – izgubit će sve! Isusa se ne ljubi iz straha, niti iz polovičnosti i podijeljenosti srca. „Savršena Božja ljubav je to na što nas svakodnevno poziva Isus Krist“, govorio je papa Benedikt XVI. Božanska ljubav prema nama je vječna i vjerna. On je vjeran samome sebi, vjeran je „riječi koju dade tisući naraštaja“ (Ps 105,8). I kao što reče Teilhard de Chardina: „Sklon sam vjerovati da je izvor većine naših slaboća u tome što ne vjerujemo ni do kraja, ni dovoljno široko: prestati vjerovati samo sekundu prerano dovoljno je da sruši sve što smo do tada vjerom postigli“. Zato molimo s Pjesnikom:

Okreni lice, Gospode!

Okreni lice i pogledaj na me

I blago mojim koracima sudi

Jer život pun je zasjeda i tame,

A svi smo slabi svi smo samo ljudi.

Ko sjene tonu stoljeća i puci

I srce često za prolaznim luta,

A Ti tek znadeš svrhu moga puta

I pravi život u Tvojoj je ruci.

I ništa nema što čuvati mogu

Od prolaznosti u kucanju sata

Gorku sam čašu već ispio mnogu

I strah je često kucao na vrata.

I zato blago kada klonem sudi

Jer svi smo slabi, svi smo samo ljudi…  (A. B. Šimić)

MOLITVA VJERNIKA

Braćo i sestre, u susretu s Isusom nalazimo sigurnost i mir. On nam daruje hrabrost za život, molimo danas za Crkvu Kristovu kojoj je Petar na čelu, molimo za sve ljude i čitav svijet koji živi u strahu i beznađu. Recimo zajedno:

Gospodine, kralju života i svemira, daruj nam svoj mir!

  1. Isuse, Tvoja blizina donijela je mnogima ohrabrenje i utjehu. Snaži svoju Crkvu trajnom svojom prisutnošću i vodstvom Duha Svetoga prati papu Franju, sve biskupe, svećenike, đakone, redovnike i redovnice, da se ne umore biti putokaz i sidro mnogima na uzburkanom moru života, molimo te.
  2. Za one koji ne pripadaju Crkvi, ali su željni Tvoje milosti, da im po nama otvoriš i rasvijetliš put kako bi u Tebi  našli siguran oslonac, pobijedili strahove i živjeli u Tvojoj sigurnosti, molimo Te.
  3. Isuse, Ti nikada nisi mimoišao one koji su Te trebali, molimo te za slabe i bolesne na duši i tijelu, daruj im po nama novu snagu i nadu u pobjedu Tvoje milosti. Neka nikad ne pomisle da si ih Ti napustio, molimo Te.
  4. Isuse, molimo Te za djecu i mlade. Oslobodi ih strahova i ropstva, daruj im radosti i ljubavi kroz koje će cijeniti život, a starije blagoslovi da im budu primjer i oslonac, a ne kamen spoticanja i osude, molimo Te.
  5. Za naše poginule i umrle, da ih oslobodiš Gospodine smrti vječne, a daruješ im spasenje i oslobođenje svih spona grijeha, molimo Te.

Hvala Ti, Gospodine za ovaj susret s Tobom. Hvala Ti za sve ljude s kojima živimo, sve nas oslobodi strahova i usmjeravaj nas k pravim radostima života vječnoga. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.