(Post 2,7-9.3,1-7; Rim 5,12-19 ili 5,12.17-19; Mt 4,1-11)

PRVA KORIZMENA NEDJELJA A

Korizma, vrijeme napredovanja


Prije nekoliko dana, točnije na Pepelnicu započeli smo ovogodišnju 40-dnevnu korizmenu pripravu za Uskrs. Svi znamo da je korizma vrijeme molitve, pokore i bratske ljubavi. No, unatoč pokorničarskom karakteru, ovi dani nisu razdoblje žalosti nego milosno vrijeme naše duhovne obnove.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Ivica Božinović

Uvod u pokajnički čin

I ovogodišnja korizma poziva nas na promišljanje o našem odnosu s Bogom. Korizma bi trebala biti vrijeme (pro)čišćenja srca i savjesti. Isus nas upozorava: „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce (...) Nitko ne može služiti dvojici gospodara“ (Mt 6,21.24). Korizma je i vrijeme budnosti. Istina je, kršteni smo, no uvijek trebamo tražiti Boga i usklađivati svoj život s evanđeljem. Za koji trenutak čut ćemo Božju riječ, a već sada u duhu te riječi postavimo sebi pitanja:

  • gdje je moje blago, što smatram najvažnijim u svom životu?
  • komu se klanjam, komu dajem prednost iznad svega? Bogu ili...?
  • što mi je važno? Biti u miru s Bogom ili sakupiti što više „navijača“ koji će mi se diviti?
  • iskušavam li Boga?

Pokajmo se i zazovimo Božje milosrđe!

Katekizam Katoličke Crkve podsjeća nas da je korizma „naročito prikladna za duhovne vježbe, pokornička bogoslužja, hodočašća u znak pokore, svojevoljno odricanje kao post i milostinja, te bratska raspodjela dobara (karitativna i misionarska djela)“, br. 1438. Ovo bi, dakle, trebao biti sadržaj i naše ovogodišnje korizme. Sve ovo trebalo bi nas dovesti do napredovanja u spoznaji Isusa Krista i životnog nasljedovanja njegova primjera, kako molimo u današnjoj zbornoj molitvi.

Svake godine na Prvu korizmenu nedjelju slušamo evanđeosko izviješće o iskušenju koje je,  kroz 40 dana, Isusa imao u pustinji. Đavao ga napastuje i pokušava odvesti, zavesti na svoj put. Toliko puta smo o tome slušali, ali jesmo li i shvatili?

Govor o Sotoni je „nepristojan“

U naše vrijeme mnogi ne žele ni čuti riječ o Sotoni, kao da on i ne postoji. Rekli bismo da je govor na tu temu gotovo „nepristojan“, neprimjeren dobu u kojem živimo. Čemu plašiti ljude?! Upravo zato može se čuti da je najveći uspjeh Sotone u tome što je uspio uvjeriti  ljude da on ne postoji ili da barem o njemu šute. Rekli bismo, omogućeno mu je nesmetano djelovanje. I djeluje! Toliki nisu u stanju prepoznati to. Predstavlja se uvijek iznova kao anđeo svjetla koji nam želi samo dobro.

Jedna priča govori o starom i iskusnom vragu koji je odlučio poslati mlade đavle na zemlju da zavode ljude. Želio je čuti njihovu taktiku, kako će to izvesti i što će govoriti. Došao prvi i reče: „Ja ću govoriti da nema Boga.“ Stari će na to ljutito: „To ne vrijedi ništa, pa i ti znaš da Bog postoji. Odstupi i još uči!“ Drugi pristupi: „Ja ću govoriti da nema đavla i da on ne postoji.“ – „E, to je već bolje. Ti ćeš uspjeti“, reče zadovoljno stari. Treći reče: „Ja sam odredio uvjeravati ljude kako ima vremena za popravak, nije žurba.“ – „To je odlično, ti ćeš sigurno uspjeti“, pohvali ga učitelj.

Tko je Sotona?

Doista, tko je taj Sotona o kojemu nije pristojno govoriti? Isus o njemu kaže: „On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži“ (Iv 8,44).

Katekizam Katoličke Crkve u br. 391. jasno uči: „Iza neposlušnog izbora naših praroditelja nalazi se zavodnički glas koji se protivi Bogu, a koji ih iz zavisti strovaljuje u smrt. Pismo i crkvena Predaja vide u tom biću palog anđela, zvanog Sotona ili Đavao. Crkva uči da je on najprije bio dobar anđeo, stvoren od Boga.“ Grijeh palih anđela je u tome da su „neopozivo otklonili Boga i njegovo kraljevstvo“ (KKC 392). Neopozivo, nepovratno, konačno, definitivno, dakle bez mogućnosti kajanja. O tome Sv. Ivan Damaščanski piše: „Nema kajanja za njih nakon pada, kao što nema kajanja za ljude nakon smrti.“

Kako djeluje i koji mu je cilj?

Sv. Toma Akvinski kaže: „Vlastita zadaća vraga jest da napastuje.“ Njegova je taktika da nam iznese što „uvjerljivije“ motive za počinjenje nekog grešnog čina. Odlično poznaje slabosti čovjeka i vješto ih koristi. Ima strpljenja i ne pušta ono što želi za sebe, a to su ljudske duše. Ne odustaje i vreba povoljan trenutak.

Isus ogladnje, kaže današnje evanđelje. Napasnik uočava Isusovu glad, prilazi i pokušava mu iznijeti dovoljno razloga da odustane od poslanja koje mu je Otac povjerio.

Matej opisuje tri napasti ili kušnje koje je Isus odbio.

Prva je kušnja kruha, odnosno materijalna sigurnost. Isus odbija. Nije kruh najvažnija stvar u životu, važnija je duša i duhovne stvari.

Druga kušnja je kušnja vlasti ili idolopoklonstvo. Isus odbija. Bog je na prvom mjestu, a kad je tako, onda je sve na svom mjestu.

Treća kušnja je iskušavanje Boga, koji je Bog samo ako se ne brine za nas i naše potrebe. Isus nije iskušavao Boga. On se potpuno podložio njegovoj volji.

Sotona nije uspio, ali ne odustaje.

Sv. Luka piše: „Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike“ (Lk 4,13). Ne zaboravimo da taj nikad ne odustaje! Čeka sljedeću zgodu.

Nema dijaloga sa Sotonom

No, Krist je pobijedio napasnika „za nas“ (KKC 540). Predslovlje današnje nedjelje ovo sažimlje u izričaju: „...nadvladao je đavolske napasti i nama pokazao kako izbjeći zamkama zloga...“.

Papa Franjo to tako lijepo tumači: „Primijetite dobro kako Isus odgovara [na iskušenje]: On ne vodi dijalog sa Sotonom, kako je to Eva učinila u zemaljskom Raju. Isus dobro zna da nema dijaloga sa Sotonom, jer on je lukav. Iz tog razloga, umjesto dijaloga, kao što je učinila Eva, Isus je odlučio potražiti utočište u Božjoj riječi i odgovoriti snagom ove Riječi. Prisjetimo se toga u trenutku iskušenja: ne raspravljati se sa Sotonom, nego se braniti Riječju Božjom. I to će nas spasiti.”

A kako je protekao dijalog na početku čovječanstva možemo čuti u današnjem prvom čitanju iz Knjige Postanka. Njegove kobne posljedice osjećamo sve do danas.

Napasnik u gradu i samostanu

Jedna stara priča govori kako je neki pustinjak obilazio svijetom i vidio oko jednog samostana gdje su bili mladi pripravnici za redovnike, da se vrti na stotine vragova. Trude se nekoga od tih u samostanu zavesti. Išao je dalje i došao do grada, a na gradskom tornju spava jedan stari đavao. U čudu pita pustinjak starog đavla kako to da tamo oko onog samostana stotine đavola, a on ovdje u gradu sam. Odgovara mu stari đavao: „Vidiš, tamo u tom samostanu su mladi ljudi koji žele slijediti Božji zakon i potrebno je puno đavola da makar jednog odvrate od njegova puta. A ovdje, u ovom gradu svi su moji i nitko se ne trudi oko Božjih zapovijedi, pa ako netko i pokuša, ja ga odmah vratim u moj tor.“ Sotona odustaje samo od onih koje je svladao, a za druge se uporno bori.

Kolika je njegova moć?

Bez sumnje, velika je moć Sotone, ali ne tolika da se može svladati. O moći zloduha KKC, br. 395 kaže: „Ipak Sotonina moć nije beskonačna. On je samo stvorenje, moćno zato što je čisti duh, ali ipak samo stvorenje; on ne može spriječiti izgradnju kraljevstva Božjega. Iako Sotona u svijetu djeluje mržnjom protiv Boga i njegova kraljevstva u Isusu Kristu i premda njegovo djelovanje, za svakog čovjeka i društvo, prouzrokuje teške štete – duhovne, a posredno i fizičke naravi – božanska providnost dopušta to djelovanje, snažno i blago upravljajući ljudskom i svjetskom poviješću. To božansko pripuštanje đavolskoga djelovanja velika je tajna, ali 'mi znamo da Bog onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro' (Rim 8,28).“

Papa Franjo tvrdi: „Svi smo napastovani, jer zakon duhovnoga života, našega kršćanskoga života, jest prava i trajna borba. Knez ovoga svijeta – Đavao – ne želi našu svetost, ne želi da slijedimo Krista. Možda bi netko mogao reći: 'Ma, oče, staromodni ste: u 21. stoljeću govoriti o Đavlu…?!' – Ali, pazite, Đavao postoji. I u 21. stoljeću Đavao postoji! Ne budimo naivni; naučimo iz Evanđelja kako se boriti protiv Sotone.”

Origen piše: „Bog ne želi nametnuti dobro, on želi slobodne ljude (...). U određenom smislu napast je korisna. Nitko osim Boga – čak ni mi sami – ne zna što je naša duša primila od Boga. To nam otkriva kušnja, i tako nas uči da upoznajemo sami sebe i na taj način otkrijemo svoju bijedu, te nas time primorava da zahvalimo za dobra koja je napast otkrila.“

Papa također tvrdi: „Dovoljno je otvoriti novine kako bismo vidjeli da oko nas postoji prisutnost zla, Vrag je na poslu. No, želio bih reći glasno: 'Bog je jači'. Vjerujete li to, da je Bog jači?“

Kako se izboriti?

Borba i pobjeda nisu mogući bez molitve. No, ne zaboravimo da je i Isus molio za nas: „Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga“ (Iv 17,15).

U Očenašu neprestano ponavljamo: „Nego izbavi nas od Zla“. Katekizam u br. 2851 tumači ovaj zaziv: „U ovoj molbi, Zlo nije apstrakcija, nego, označava osobu, Sotonu, Zloga, anđela koji se protivi Bogu. 'Đavao' (dia-bolos: onaj koji se isprečuje) jest onaj koji 'hoće spriječiti' Božji naum i njegovo 'djelo spasenja' ostvareno u Kristu.“

Dobro je imati na umu da svaki put kad izgovaramo ovaj zaziv njime molimo „da budemo oslobođeni od Zloga, molimo ujedno da budemo oslobođeni od svih zala, sadašnjih, prošlih i budućih, kojih je on tvorac ili podstrekač. Ovom zadnjom prošnjom Crkva donosi pred Oca svu bijedu svijeta. S oslobođenjem od zala koja satiru čovječanstvo ona moli dragocjeni dar mira i milost postojanog iščekivanja Kristova povratka“, KKC br. 2854.

Sv. Ambrozije veli: „Gospodin koji je oduzeo vaše grijehe i oprostio vaše krivice, kadar je očuvati vas protiv zasjeda Đavla koji vas napada, da vas neprijatelj, koji je naviknut rađati krivnju, ne iznenadi. Tko se pouzdaje u Boga ne boji se Đavla. 'Ako je Bog za nas, tko će protiv nas' (Rim 8,31)“.

Završit ću riječima pape Franje: „Zamolimo Gospodina za milost da prihvatimo ove stvari ozbiljno. On je došao da se bori za naše spasenje. On je pobijedio đavla! Molim vas, nemojmo poslovati s vragom! Ne relativizirajte; budite na oprezu! I uvijek s Isusom!“