(Iz 22,19-23; Rim 11,33-36; Mt 16,13-20)
Petar Stijena
pet, 25. kolovoza 2017. 21:28
„Ti si Šimun, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kefa, to jest Stijena“ (Iv 1,42). Ime Petar ima posebno značenje. U aramejskom jeziku, jeziku koji se govorio u Palestini u Isusovo vrijeme, ime Petar i riječ stijena su istoznačnice, imaju isto značenje, a to je stijena.
Piše: Ivica Mršo
Grijeh je otrov koji ubija našu dušu. U sakramentu pomirenja, u ispovijedi, najbolje što možemo učiniti jest ispovjediti sve. Ne biti kao neki čovjek koji je u ispovijedi rekao: „Oče, ukrao sam konop/uže.“ Ali nije rekao da je na kraju tog konopa bila privezana nečija krava.
Bog sve vidi i sve zna. Pokajmo se za SVE svoje grijehe i stranputice.
Tako da Isus govori Petru: „Ti si Kefa/Stijena, i na toj Kefi/Stijeni sagradit ću Crkvu svoju.“ Naravno, Isus je zaglavni kamen, temelj na kojemu je sazdana Crkva, ali Papa je vidljiva glava Crkve ovdje na zemlji.
Na mnogim mjestima u Svetom pismu Isus daje prvenstvo Petru apostolu u odnosu na druge apostole. Posebice, događaj Isusova ukazanja na Galilejskom moru kad Isus pita Petra ljubi li ga i naređuje mu da se brine za stado Crkve.
„Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?“ „Da, Gospodine“ – odgovori mu – „ti znaš da te ljubim.“ „Pasi jaganjce moje!“ reče mu Isus (Iv 21,15).
Za vrijeme posljednje večere, čitamo u Lukinu evanđelju, Isus govori Petru koja će biti njegova buduća zadaća: „Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću“ (Lk 22,31-32). To je posebna Petrova zadaća i uloga: učvrstiti svoju braću u vjeri. Kad god evanđelja navode apostole, uvijek stavljaju Petra na početku. U Djelima apostolskim, također, Petar ima ulogu predvoditelja u Crkvi. Petar je onaj koji je odlučio da netko zamjeni Judu izdajicu u Zboru apostola (Dj 1,15), Petar je onaj koji propovijeda na Duhove, kako bilježe Djela apostolska.
Petar je onaj kojemu je Isus dao ovlasti da donosi odluke u Crkvi, čujemo u današnjem evanđelju: „Što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; što god odriješiš na zemlji bit će odriješeno na nebesima.“ (Mt 16,19).
Petar i njegovi nasljednici, do dana današnjeg, „svezuju“ i „odrješuju“.
„Što govore ljudi, tko je Sin čovječji?“
Kada su sazvane konklave u listopadu 1978. za izbor novog Pape, nakon dva dana pojavio se bijeli dim iz Sikstinske kapele označujući da je novi Papa izabran. A kad je objavljeno da je to kardinal Karol Woytila i da uzima ime Ivan Pavao II., vjernički puk na Trgu svetog Petra ostao je zatečen, iznenađen: Poljak Papa?! Slično se dogodilo i pri izboru sadašnjeg pape Franje, kardinala Bergoglia. Gotovo da su svi očekivali nekoga drugoga.
Kao što ljudska očekivanja i predviđanja, u izboru papa, često budu pogrešna i netočna, slično se dogodilo i u Isusovo vrijeme. Ljudi su očekivali drukčijeg Mesiju i zato nisu Isusa prepoznali kao Mesiju. „Što govore ljudi?“ Petar je onaj koji daje ispravan odgovor: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.“ A onda Isus proglašava Petra, da koristimo našu terminologiju, prvim Papom. Kao što je za mnoge, kroz stoljeća, izbor pape iznenađenje, tako isto Isusov izbor da Petar bude prvi među apostolima, prvi Papa, jest iznenađenje. To je Petar koji je pokušao hodati po vodi, ali je zbog manjkavosti vjere počeo tonuti; to je Petar koji tri puta Isusa zanijeka; to je Petar koji obećava da će s Isusom poći i u smrt; to je Petar koji nagovara Isusa da ne ide u Jeruzalem; to je Petar.... Vjerojatno bi današnji mediji i današnje mnijenje predložilo Ivana apostola da bude prvak apostolski ili nekog drugog, ali ne Petra. Naša očekivanja!? Priča se da su nekog kardinala, prije samih konklava, pitali kakvog će novog papu kardinali izabrati, a da je on odgovorio: „Bog je već izabrao nasljednika sv. Petra. Na nama kardinalima je da razaberemo koga je to Bog već izabrao.“
„Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći da je Jeremija ili koji od proroka“ (Mt 16,14). Petru je s neba, od Oca, otkriveno, objavljeno i dano ispovjediti pravu vjeru da je Isus istinski Mesija, Spasitelj svijeta. Stoga naša vjera u Isusa Spasitelja, Mesiju, nije stvar mišljenja ljudi, ma kako bili učeni, to nije stvar što drugi govore ili očekuju. Istina o Isusu kao Mesiji nam je objavljena i otkrivena i zato s vjerom možemo, zajedno s Petrom, ispovjediti: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.“
„Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog“
Što se dogodilo s ključevima koje je Isus dao Petru? Da nisu zakopani s njime u njegovoj grobnici ispod bazilike sv. Petra u Rimu? Nipošto! Prema popisu svih papa, čitamo da je sv. Petra naslijedio Lino, pa onda Klet, pa onda Klement pa tako sve do dana današnjeg, do pape Franje. Ključevi ne simboliziraju samo vlast, pogotovu ne samo zemaljsku vlast, nego božanski autoritet u stvarima vjere i morala.
Kroz povijest umjetnosti na mnoge načine je prikazan današnji događaj iz evanđelja: Petrovo ispovijedanje vjere i predaja ključeva. Ali je zanimljivo primijetiti da se sv. Petra uglavnom prikazuje s dvama ključevima i to: jedan ključ je zlatni, a drugi srebreni. Zlatni ključ predstavlja vlast otpuštati grijehe, a srebreni ključ otključava srca grješnika kroz pokoru i iskreno kajanje. Potrebna su oba ključa: Božje praštanje, milosrđe i ljudska pokora.
Isus je došao na zemlju objaviti Očev plan. Problem je nastao jer su ljudi imali svoju sliku Mesije i spasitelja, imali su svoje planove i svoja očekivanja i zato u Isusu iz Nazareta nisu prepoznali svojeg Spasitelja. Što je s nama? Gdje i kako hranimo svoju vjeru? Ravnamo li se po onomu što svijet očekuje, po mišljenju ljudi, po javnom mnijenju ili po onomu što nam je objavljeno odozgor? Je li ovaj svijet i svjetovno naš učitelj i mjerilo ili je Isus naš učitelj?
Isus je učitelj i ovaj svijet je učitelj.
Isus: Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko.
Svijet: Blago onima koji imaju blaga zemaljskog u izobilju.
Isus: Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju.
Svijet: Osveta je slatka.
Isus: Blago žalosnima, oni će se utješiti.
Svijet: Samo se jedanput živi na ovom svijetu, stoga raduj se i uživaj.
Isus: Blago onima koji gladuju i žeđaju za pravdom jer će se nasititi.
Svijet: Od pravednosti i svetosti se nitko nije nasitio.
Isus: Blago milosrdnima jer će zadobiti milosrđe.
Svijet: Što me briga za druge. Glavno je da ja mogu živjeti.
Isus: Blago čistima srca, oni će Boga gledati.
Svijet: Idi kamo te strast vodi.
Isus: Blago miroljubivima, oni će se sinovima Božjim zvati.
Svijet: Nikad ne popuštaj, pa makar imao i krivo.
Isus: Blago progonjenima radi pravde jer njihovo je kraljevstvo nebesko.
Svijet: Podnositi progonstvo znak je slabosti. Progoni, ali ne daj da te progone.
„Što govore ljudi“... Ispovjedimo svoju vjeru, vjeru Crkve!
Don Bosco usnuo je san koji je postao poznat i kao Bitka na moru...
„Usred nepregledne pučine stajahu dva visoka i jaka stupa. Na jednome od njih bijaše kip Bezgrješne Djevice s natpisom: POMOĆNICA KRŠĆANA, na drugome, višem i većem, bijaše velika hostija i pod njom natpis: SPASENJE VJERNIKA.“
Ispripovjedit ću vam san koji sam sanjao prije nekoliko dana.
Nalazio sam se na morskoj obali, točnije na morskome grebenu. Na prostranoj pučini preda mnom je bilo silno mnoštvo brodova spremnih za boj. Brodice su sprijeda imale oštar željezni kljun kojim su udarale na protivnike. Brodovi bijahu naoružani topovima, puškama i svim mogućim oružjem i zapaljivim materijalom, pa čak i knjigama. Sve ove brodice navaljivahu na jednu, mnogo veću i sjajniju brodicu, hoteći je probosti i zapaliti, ili na bilo koji način uništiti.
Ovaj veliki savršeno opremljeni brod okruživale su manje brodice koje su raznosile zapovijedi i štitile glavni brod od napadača. Vjetar bijaše nepovoljan i činilo se kao da sve pomaže neprijatelju.
Usred nepregledne pučine stajahu dva visoka i jaka stupa. Na jednome od njih bijaše kip Bezgrješne Djevice s natpisom: POMOĆNICA KRŠĆANA, na drugome, višem i većem, bijaše velika hostija i pod njom natpis: SPASENJE VJERNIKA.
Papa, zapovjednik velikoga broda, vidjevši bijes neprijatelja i pogibao u kojoj su se nalazili njegovi vjernici, pozva zapovjednike malih brodica na dogovor. Svi se odazvaše i sabraše oko Pape. Održaše sastanak. Ali kako je sve više bjesnila oluja, bili su poslani da upravljaju svojim brodovima.
Kad se za čas oluja stišala, Papa ponovno sazva sve kormilare, a veliki je brod mirno plovio dalje. Pape se postavi na kormilo broda i nastojaše ga usmjeriti između ona dva stupa kako bi ga za njih privezao i usidrio. Neprijateljske lađe svim su silama nastojale napasti i potopiti glavni brod: Pokušali su na brod ubaciti spise, knjige i zapaljive materijale, a napadali su topovima, puškama i kljunovima brodova. Bitka se sve više razbuktavala. Neprijateljski brodovi, uza svu svoju vještinu, zaludu navaljivahu; nisu mogli naškoditi brodu koji je mirno i sigurno plovio.
Istina, s vremena na vrijeme neprijatelj bi brodu zadavao široke i duboke rane na bokovima. Ali, od ona dva stupa puhnu lagani vjetar koji odmah zatvori otvore i napukline.
Oglasiše se neprijateljski topovi i puške te uništiše i potopiše mnoge brodice. Neprijateljski pograbiše kratko oružje i stanu napadati rukama, šakama, psovkama i kletvama.
Najednom, Papa, teško ranjen, pade. Odmah mu priskočiše u pomoć. Dignu ga. Ranjen po drugi put, pade i umrije. Neprijatelji pobjedonosno uskliknuše od radosti. Neopisivo veselje nasta na njihovim brodicama. Poslije smrti prvoga izabra se na njegovo mjesto drugi papa. Zapovjednici ostalih brodica izabraše ga tako brzo da su se obadvije vijesti, smrt jednoga i izbor drugoga, zajedno proširile. Protivnici stanu gubiti hrabrost i odvažnost.
Novi Papa, raspršivši i svladavši sve zapreke, dovede brod među ona dva stupa i sveže ga jednim lancem za stup na kojem bijaše Hostija, drugim pak za stup na kojem bijaše Bezgrješna Djevica Marija.
Tada nasta veliki preokret. Svi brodovi koji su se do tada borili protiv onoga kojim upravljaše Papa pobjegoše i raspršiše se boreći se i uništavajući međusobno. Oni koji se potapljahu, nastojahu i druge povući sa sobom. One, pak, koje su se hrabro borile za Papu, dođoše također do stupova te se pridruže glavnom brodu.
Mnoge brodove prestrašila je snažna borba te su se udaljili i iz prikrajka promatrali sve dok neprijatelj nije bio raspršen. Tada doploviše polagano do ona dva stupa te se i oni mirno i sigurno usidriše pokraj glavnog broda.
Na moru nasta tišina...