Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Iako su Potoci, udaljeni 10-ak kilometara sjeverno od Mostara, središnje mjesto Bjelopoljske kotline, ipak se često u narodu naziva samo Bijelo Polje. Gdjekad (i) Potoci-Bijelo Polje. I tu, u prvom susjedstvu prekrasne župne crkve Presvetoga Srca Isusova samostan je Školskih sestara franjevki Krista Kralja Sv. Obitelji. Po svojoj je povijesti samostan zapravo star. Sestre su se ovdje nastanile 11. travnja 1910., ali je nedavno na sebe skrenuo pozornost zbog iznimne zanimljivosti. Prošle godine, u tišini korizmenog razmatranja, rođena je ideja sadnje bijelih maslina – simbola mira, čistoće i nade.

Svi se priključili projektu

Sjećajući se tih dana, s. Dajana Dujmović kaže i kako je budući maslinik odmah i kršten kao – Maslinik nade. „Sve je započelo blagoslovom postaja križnog puta, kada se javila prvotna želja da se uz svaku postaju posadi po jedno stablo masline, njih 15. No, kako se vizija širila, brojka je narasla na 33 – odražavajući godine koje je Isus proživio na zemlji. Međutim, Božja providnost nije se zaustavila na ovoj ideji. Tijekom studijskog putovanja u Italiju, koga je organizirala Hercegovačka udruga uljara i maslinara, slučajan razgovor među sudionicima  otkrio je koliko su bijele masline rijetke i teško ih je nabaviti. Ta je spoznaja potaknula neočekivanu reakciju – svi su izrazili želju nabaviti barem jedno stablo.

Ipak, ono što je ovu priču učinilo posebnom jest činjenica da su među sudionicima putovanja bili ljudi različitih vjera – katolici, pravoslavci i muslimani, koji su se bez zadrške priključili projektu, povezujući se kroz zajedničku želju za sudjelovanjem u stvaranju nečega vrijednog i trajnog. Tako su upravo Kristova muka i križ, koji su u početku nadahnuli sadnju, postali most koji povezuje ljude bez obzira na njihove razlike“, svjedoči s. Dajana.

A da je bjelopoljska ideja uistinu blagoslovljena, bilo je jasno odmah na početku. Potraga za prvih 15 stabala završena je već u Italiji. Punoga se srca Masliniku nade posvetio Božo Mustapić preuzevši na sebe izazov pronaći kupce za preostalih 18 stabala. „Bez obzira koliko bi stabala trebalo još kupiti, ja bih našao ljude koji to žele“, kazao je, prisjeća se tih odlučnih dana za ovaj projekt ljubavi i vjere s. Dajane. I, dakako, kraj ove priče je – sretan. Otvaranje, sadnja i blagoslov Maslinika nade, koga je predvodio fra Svetozar Kraljević, upriličeni su u  samostanu 21. veljače ove godine.

Dublji duhovni značaj

Govoreći o posebnoj sorti bijelih maslina, s. Dajana ističe kako su one rijedak dar prirode i oduvijek su nosile snažnu simboliku mira, čistoće i nade. „Njihova srebrnasta krošnja i svijetli plodovi nisu samo vizualni ukras, nego odražavaju dublje duhovno značenje. Posebno su značajne u kršćanskoj tradiciji gdje su povezane s obredima posvećenja i sakramentima. Maslinovo ulje dobiveno iz bijelih maslina kroz stoljeća se koristilo u sakramentalnim činima Katoličke Crkve. Od davnina je služilo za ređenje svećenika, pomazanje kraljeva i biskupa te blagoslov bolesnika u sakramentu bolesničkog pomazanja“, tumači s. Dajana dodajući kako njegova svjetlina i čistoća odražavaju unutarnju posvetu i Božju prisutnost koja kroz sakrament blagoslivlja i jača one koji su pozvani služiti.

No, dok Bjelopoljskom dolinom zabijele bijele – sestarske – masline, proći će još vremena. Za našega posjeta, u drugoj polovici lipnja, dočekala su nas mlada, još krhka stabla, hrabro odolijevajući hercegovačkoj žezi na kojoj olakšanje ne donosi ni blizina modre i hladne Neretve. Ali, nema nikakve dvoumice kako će se vrlo brzo izgledom i plodom koga će davati pridružiti svojim starijim sestrama ovdje, tik uz obalu hercegovačke ljepotice. Sestre, naime, posjeduju jedan od najvećih maslinika u Hercegovini. Nasljedstvo je to što je hercegovačkim franjevkama ostavio biskup Paškal Buconjić darujući im posjed. A koliko su uspješne, pokazuju priznanje iz 2020. Na 22. međunarodnoj manifestaciji maslinara i uljara Noćnjak 2020., sestre su primile zlatnu plaketu koju im je dodijelio Zadružni savez Dalmacije za kvalitetu maslinova ulja.

Božja providnost

„Već godinama uspješno organiziramo Dane berbe maslina u kojima nam se pridružuju volonteri, učenici, članovi raznih udruga, a i djeca iz našega Dječjeg vrtića Sv. Klara koji je s radom započeo u listopadu 2011., a blagoslovljen je u studenome iste godine. Ovdje su djeca predškolske i jasličke dobi. Naš maslinik ima više od 3 000 stabala i sva daju ploda“, objašnjava nam s. Slavica Barbarić koja preuzima ulogu našeg vodiča-domaćina i vodi nas do prve kušaonice maslinova ulja u BiH.

Ali, dok stignemo do (novoga) odredišta, s. Slavica nakratko nas vraća u ratne godine. Bijelo Polje bilo je do 1992./'93. duhovno središte Provincije. Od 1981. ovdje je izgrađena kuća za duhovne vježbe i molitvene susrete – za potrebe zajednice i svih onih koji su tražili mjesto molitve i susreta s Bogom. Rat, oba agresora - srpski i muslimanski, svatko u svom razdoblju barbarstva, sve su uništili te je tako Provincija izgubila svoje središte – bitnu točku okupljanja i susreta.

„Nitko nije mogao ni zamisliti da će ono ponovno zadobiti posebnu ulogu u životu Provincije Svete Obitelji, ne samo tih ratnih godina, nego i neposredno poslije rata“, prisjeća se s. Slavica napominjući kako su sestre bile u izbjeglištvu u Baškoj Vodi gdje imaju kuću, a primile su ih, veli, i neke tamošnje obitelji.

„Božjom providnošću, koja se očitovala u velikodušnom daru bračnog para Patricka i Maureen Doherty iz Kanade i drugih dobrih ljudi, izgrađen je novi samostan u koga smo se uselile 2005. I tada počinje nova povijest našega samostana“, kaže s. Slavica. Zapravo, novi život samostana započeo je – „službeno“ – na svetkovinu Sv. Franje te (povijesne) godine kada je mjesni biskup Ratko Perić blagoslovio novi samostan, a dvije godine kasnije, 4. listopada, posvetio je oltar i blagoslovio kapelu posvećenu Sv. Franji Asiškome.

Simbol povratka zemlji

Razgovarajući o prošlosti, dolazimo do sadašnjosti, tj. do kušaonice maslinova ulja Paxa House – Kuća mira, koja je, rekosmo, prva u BiH. Nije, međutim, riječ samo o kušaonici, nego o simbolu povratka zemlji, potpori malim proizvođačima i stvaranju zajednice utemeljene na vrijednostima rada, poštovanja i ljubavi prema prirodi. Ovaj je projekt realiziran uz potporu inicijative Green & Health BiH, koju provode Talijanska agencija za suradnju i razvoj i Mediteranski agronomski institut CIHEAM Bari. Kušaonica je otvorena 28. svibnja ove godine.

„Ovdje se može kušati i kupiti maslinovo ulje, med, vino, sokovi, prirodna kozmetika i drugi proizvodi našega kraja“, informira nas Ana Marić kojoj su sestre povjerile ovaj dio posla i koja ne treba brinuti za svoje radno mjesto – bit će, naime, ovdje uvijek maslinova ulja za kušati. Kako i ne bi kad je na 14 hektara posađeno 3 800 stabala maslina, pažljivo odabranih prema kriterijima kvalitete i otpornosti. Dio sestarskog maslinika datira, inače, iz 2007., dok je većina posađena 2012., kao dio modernog i održivog pristupa poljoprivredi.

Uzgaja se pet sorti: istarska bjelica, oblica, pendolino, cipressino i Ascolana tenera. Svaka ima svoje karakteristike, ali zajednička im je – visoka kvaliteta ploda. U što smo se osobno uvjerili nakon što nas je gospođa Ana ljubazno ponudila da kušamo.

MN/ Potičući mir i dobro – svima!

Mogli smo birati između monosortnog ekstra djevičanskog i višesortnog, također ekstra djevičanskog ulja. Izabrali smo ovo prvo, a ne bismo pogriješili ni da smo posegnuli i za ovim drugim. Još kad se ovdje bude moglo kušati i ulje bijele masline, rijetke sorte Leucocarpa, bjelopoljska priča bit će kompletirana.

Cijeli kompleks, inače, obuhvaća i muzej, galeriju koju rese djela s. Rozarije Radić, akademske slikarice i članice Provincije, te smještajni kapacitet za posjetitelje. I sve to u obnovljenom „starom samostanu“. I njemu u spomen! Što je, dakako, još jedna poruka – na mjestu mržnje i razaranja niknulo je zdanje u komu će se doticati povijest po predmetima i rukotvorinama uma, srca i ruku pokojnih i živih sestara.

Nakon što su gore spomenuti barbari ranih 1990-ih srušili sve pred sobom, netaknuta je ostala samo lurdska (Gospina) špilja koja je i danas posebno mjesto za sve koji pohode samostan, i dvije (stare) masline. Danas je ovdje, vidjeli smo, na tisuće maslina – a one dvije podsjećaju što je bilo – ako netko (još) ne zna.

Bjelopoljski je samostan nedvojbeno danas mjesto gdje se vjera i povijest susreću s budućnošću. Mjesto je to dokaz kako se trajno treba pouzdati u Božju providnost koja je, tumačile su nam sestre franjevke, jedina prava sigurnost i jamac budućnosti. A one, kroz molitvu, odgojno-obrazovni rad i skrb za prirodu, nastavljaju svoju misiju služenja Bogu i ljudima – potičući mir i dobro u svima koji dolaze.