Karlovac

Peta karlovačka rijeka teče vjerom


Ljetos smo posjetili Karlovac, važno prometno i gospodarsko središte koje od 16. stoljeća ispisuje svoju dugu i turbulentnu povijest. Danas je prepoznat kao mjesto ugodno za život, veliko gospodarsko i prometno čvorište te značajan vjerski toponim.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Karlovac je smješten u središnjoj Hrvatskoj na dodiru nizinske i gorske Hrvatske, nastanjuje ga oko 55 700 stanovnika, a uokviruju ga rijeke Kupa, Korana, Dobra i Mrežnica. Jedan je od rijetkih gradova koji zna točan datum svojega nastanka – 13. srpnja 1579. Nazvan je po svojem osnivaču nadvojvodi Karlu Habsburškom, a nebeski mu je zaštitnik Sv. Josip.

Drevna župa
Njegova najstarija župa je župa Blažene Djevice Marije Snježne od davnina poznata po imenu Dubovac, nastalom po starohrvatskoj riječi dub (hrast) jer je područje bilo bogato velikom i starom hrastovom šumom. Ne zna se sa sigurnošću tko ju je i kada osnovao, a pretpostavlja se da su nam takvi podatci nedostupni zbog požara koji su tijekom navale Turaka uništili župne dokumente.

„Od župe Blažene Djevice Marije Snježne nastale su sve druge karlovačke župe. Ima 4 000 župljana i relativno je mala, ali s obzirom na to da je tu Nacionalno svetište Sv. Josipa, sada je prepoznata i kao ispovjedaonica grada Karlovca. Dvojica smo svećenika ovdje na službi. Dok je jedan na oltaru, drugi ispovijeda. Zahvaljujući suradnji s grkokatoličkim svećenikom protojerejom stavroforom Željkom Pajićem, koji vodeći svoju grkokatoličku župu službuje u našoj kapelici Ranjenog Isusa, uvijek je na raspolaganju za svetu ispovijed. Nema dana da netko ne dođe, sve češće iz Zagreba, a ljudi pristižu iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine moliti i zahvaljivati na primljenim milostima upravo pri svetištu Sv. Josipa“, kazao nam je rektor ovog svetišta i župnik župe BD Snježne mons. Antun Sente ml. od koga smo doznali i da je župa nekoć davno originalno bila posvećena Sv. Mihaelu Arkanđelu, a u blizini utvrde Stari grad Dubovac postojala je i crkva u čast tom svetom uzoru.

Komunizmu unatoč
U 20. stoljeću prepoznata je potreba gradnje još jednog sakralnog objekta, što je poslije Drugog svjetskog rata Crkvi bio veliki izazov budući da su joj komunističke vlasti oduzele imovinu i progonile svećenstvo. „Vlč. Marijan Radanović je za župnika u ovu župu došao u siječnju 1955. Poput drugih svećenika prije njega, nije se mogao ovdje nastaniti. Dva mjeseca je lutao po gradu pokušavajući naći smještaj. Potom je u starom župnom dvoru, u kojem je bila i politička škola, našao jednu prostorijicu (2 x 4 m) na tavanu i pitao stanare može li se nastaniti u njoj. Oni su na kućnom savjetu odlučili: 'Ipak je to popovska kuća, pa neka se tu pop naseli.' Tako se svećenik vratio“, prenio nam je župnik dodavši kako je vlč. Marijan vodio mukotrpnu višegodišnju borbu s tadašnjim vlastima za odobrenje lokacije gradnje i dobivanje građevinske dozvole za novu crkvu. Najzad mu je odobreno graditi na mjestu zapuštene bare, između groblja, Nemčićeve ulice i staroga župnoga dvora na Dubovcu.

Župnik je napokon 14. srpnja 1968. uspio prirediti blagoslov kamena temeljca, koji je predvodio tada pomoćni biskup Franjo Kuharić, a crkva je zahvaljujući požrtvovnosti župljana podignuta i 15. rujna 1974. ju je posvetio tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper.

Mons. Marijan je 1978. izgradio i novi župni dvor, a crkva Sv. Josipa ubrzo je postala mjesto mnogih zbivanja i središte vjerskoga života Dubovca. Nakon što su komunističke vlasti zabranile izlaženje Glasnika Sv. Josipa 1946., mons. Radanović je 1984. obnovio tiskanje istog glasila. Također je svojim zalaganjem dobio dozvolu iz Rima za upis u Bratovštinu Sv. Josipa. Izgradio je i veliki pastoralni centar te filijalnu crkvu Sv. Ane. Njegovim je zalaganjem Biskupska konferencija 30. travnja 1987. crkvu Sv. Josipa proglasila Nacionalnim svetištem Sv. Josipa Crkve u Hrvata, a iste godine i Godinu Sv. Josipa.

Povijest na vratima
Povijesne informacije o svetištu iščitali smo i s dvodijelnih bakrenih vrata svetišta koje je odavno preraslo karlovačke okvire. „Na nacionalnim vratima možete prepoznati hrvatsku šahovnicu, a na karlovačkim vratima tlocrt karlovačke šestokrake zvijezde po čemu je Karlovac poznat. Na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića, točnije, na temelju njegove četvrte sinode, 9. i 10. lipnja 1687. Hrvatski sabor donio je odluku kojom je Sv. Josipa izabrao za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva. Taj tekst ispisali smo iznad ulaza. Bilo je to 17 godina nakon što su u Bečkom Novom Mjestu odsjekli glave hrvatskim plemićima Franu Krsti Frankopanu i Nikoli Šubiću Zrinskom, u dosta teškom vremenu za hrvatski narod“, prenio nam je rektor istaknuvši kako se upravo biskup Borković, između ostalih, snažno zauzimao za štovanje Sv. Josipa među Hrvatima, što je činio i još jedan duhovni velikan – svojedobno zagrebački svećenik, a kasnije prvi vrhbosanski nadbiskup – Josip Stadler koji je u Hrvatskoj pokrenuo utjecajni zabavno-poučni časopis za mlade Glasnik Sv. Josipa.

Blagoslovljeno vrijeme

Boraveći u svetištu, razgovarali smo s brojnim župljanima, a među njima su bili i Nada i Dražen Hegedić, voditelji obiteljske zajednice pri svetištu.
„Mons. Sente okupio nas je prije nekoliko godina. Imamo dosta članova i broj se stalno povećava. Okupljamo se na drugu nedjelju u mjesecu. Na početku nam župnik rastumači Božju riječ, a potom razgovaramo. Dok susret traje, naši mladi križari čuvaju našu djecu da možemo biti opušteni“, kazala nam je Nada dodajući kako je zajednica organizirala brojne sadržaje za obitelji, a među najnovijima su kateheze za obitelji na razini Zagrebačke nadbiskupije s temom izazova majčinstva i očinstva. Ona dodaje kako i u Policijskoj upravi Karlovac gdje radi postoji kapelanija Sv. Josipa i na svetkovinu tog sveca svečano proslavlja Dan policije. Posvjedočila je i mnoge pozitivne pomake za koje je zaslužan župnik Sente kazavši kako se cijela zajednica trudi da Karlovcem što masovnije i ljepše teče ona peta hodočasnička rijeka, a važnosti svoje vjerničke zadaće svjesni su i najmlađi Karlovčani. „Mladi su aktivni u župi, kao animatori i u zbori, a ljeti se okupljaju u oratoriju u crkvenom dvorištu. Djeca tu provedu dane uživajući. Svi smo ispunjeni blagoslovom i to se na ljudima osjeti. Svako ovdje provedeno vrijeme nije izgubljeno – dobivamo toliko milosti i Božjeg blagoslova“, rekla nam je Nada, što je potvrdila i njezina kćer Ana koja se posebno veseli oratoriju i poziva i drugu djecu da se priključe.

Tisuće hodočasnika
Nakon Domovinskog rata uz one četiri glasovite vode Karlovcem je potekla i peta rijeka – ona hodočasnička. Rektor osobito ističe 2017. kada je ponovno proglašena Godina Sv. Josipa. „Slavili smo tada 330. obljetnicu odluke Hrvatskog sabora i 30 godina uzdignuća ove crkve na čast nacionalnog svetišta. Kroz njega je 2016. prošlo 30 000 hodočasnika, 2017. ih je bilo 70 000, a sada smo u srpnju na 31 000 i još je pola godine pred nama“, prenio nam je naš domaćin koji nas je uveo u prostrani sakralni objekt čiji su najupečatljiviji ukrasi sklopljene ruke molitelja sa svih strana.

„Ponosan sam i na mlade križare koji ovdje djeluju. Oni tijekom cijele godine sa mnom dočekuju hodočasnike te organiziraju različita duhovna klanjanja. Imaju redovite tjedne susrete s novom temom koju oni odrede. Razgovaraju, primjerice, o tome kako se mladi danas trebaju oblačiti, ili prezentiraju život svetaca. Oni sve pripreme, a ja kao svećenik na kraju dajem svoje mišljenje. Posebno smo ponosni i na oratorij koji organiziramo tijekom ljetnih praznika od 17:00 do 21:00. Mladi za mlade pripremaju različite radionice – dramske, glazbene i ministrantske za svetu misu. Poslije mise odvijaju se različiti plesovi i igre. Želimo prostor nacionalnog svetišta Sv. Josipa pretvoriti u dvorište obiteljskog druženja. To je u gradu jako lijepo prihvaćeno“, rekao nam je mons. Antun, a njegove su riječi potvrdili i drugi s kojima smo se družili u pastoralnom centru.

Na kraju susreta s Karlovčanima zaključili smo kako su uistinu sretni što u svojem gradu imaju tako bistro i snažno duhovno vrelo s kojeg se po zagovoru Blažene Djevice Marije i Sv. Josipa napajaju za slavljenje Boga i pokazivanje ljubavi prema svemu stvorenome.

Najljepši vidikovac

Osim stare župne crkve i njezina križnog puta obišli smo i obližnji stari grad Dubovac koji se na 185 metara nadmorske visine smjestio na prapovijesnom humku povrh Kupe. Taj dvorac iz 13. stoljeća predstavlja jedan od najljepših i najbolje sačuvanih spomenika feudalnog graditeljstva Hrvatske. Upućeni kažu da je nastao i mnogo prije, ali se prvi put spominje tek 1339. u crkvenim spisima. Od 14. stoljeća promijenio je mnogo vlasnika, a među plemićkim obiteljima koje su gospodarile tim zdanjem ističu se Frankopani u čijem je vlasništvu dobilo i svoj današnji izgled renesansnog kaštela s gotičkim elementima. Drevna je građevina tijekom stoljeća imala razne namjene te više puta obnavljana, a danas predstavlja atraktivno turističko izletište koje nudi jedinstven doživljaj zahvaljujući stalnom izložbenom postavu i vidikovcu s kojeg se pruža najljepši pogled na Karlovac i njegovu širu okolicu.
Povijest te starine rastumačila nam je stručna suradnica Gradskih muzeja Karlovac Kristina Perez koja nas je provela kroz pet etaža branič kule, a svaka je ispričala jednu povijesnu priču.