Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Župa Novigrad na Dobri nalazi se u blagorodnom porječju rijeke Dobre, zapadno od grada Karlovca i Duge Rese, u kraju prirodnih divota i upečatljivih tragova povijesti. Obuhvaća mjesta Novigrad, Maletići, Kučevice, Tončići, Straža, Jarče Polje, Vinski Vrh, Rešetarovo, Zagradci, Skupica, Lišnica, Dubravci, Dubravčani, Kozalj Vrh i Mračin, a na tom području obitava 2 235 ljudi u 680 kućanstava.

Od popa Andrije

Od župnika p. Filipa Vicića doznajemo kako se na novigradskom području nekoć protezala starohrvatska Dobranska župa. Župa Novigrad na Dobri spominje se prvi put 1018. u popisu župa Krčke biskupije, a oko 1340. postala je administrativna jedinica Zagrebačke biskupije. Prvi župnik koga župne knjige bilježe je glagoljaš pop Andrija (1350.), a matice su sačuvane od vremena župnikovanja Ivana Ferka (1649. – 1668.). Danas župu vodi lazarist koji je kao mladi svećenik bio određen za misije u Argentini, ali je, kako je rekao, Božjom voljom, odlukom poglavara, provincijala i nadbiskupa, nakon tri godine službe župnog vikara u župi Sv. Barbare Gornje Vrapče – Zagreb dobio dekret za upravitelja novigradske župe gdje djeluje već 19 godina.

Župnik p. Filip Vicić

Otvarajući nam vrata drevnog sakralnog zdanja, župnik nam kaže kako u Novigradu oduvijek obitava bogobojazan i pobožan svijet čije je srce župna crkva Uznesenja BDM građena u gotičkom stilu u 15. stoljeću, 1781. barokizirana i u novijoj povijesti stavljena pod zaštitu Konzervatorskog zavoda, a u tijeku je obnova zvonika.

Svojom vremešnom ljepotom plijene glavni oltar s likovima evanđelista i kipovima Sv. Ane i Sv. Joakima, kao i pokrajnji posvećeni Sv. Antunu i Sv. Iliji te vitraji – darovi župljana iz Amerike (1914. i 1916.). Svake nedjelje i radnim danima tijekom bogoslužja i raznih duhovnih susreta sveti prostor ispuni veliko mnoštvo duša sjedinjenih u molitvi na koju ih osobito podsjeća drveni kip Bezgrješne Djevice, s napisom koji zaziva njezinu zaštitu nad hrvatskim narodom. U tom su kraju ponosni što se Gospi mole već tisućljeće koje su u kolovozu svečano obilježili raznim duhovnim i drugim sadržajima. Za slavlje se novigradski puk skupa sa župnikom duhovno i materijalno pripremao mjesecima unatrag kroz duhovnu pripravu Hod s Marijom ususret jubileju, a na sam dan proslave tisućitog rođendana župe pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski predvodio je misno slavlje koje je sabralo veliko mnoštvo vjernika. Među njima su bili i mnogi iseljeni župljani koji ne zaboravljaju zavičaj – posjećuju ga, rado daruju svoju krštenu crkvu, a neki se i zauvijek vraćaju.

Gospin zahvat

Jedan od župnikovih najbližih suradnika Zdravko Martinšković, uposlenik pastoralno-hodočasničkog centra Vincentium i zvonar filijalne crkve Sv. tri kralja u sedam kilometara udaljenim Dubravcima, svjedoči kako i staro i mlado uvijek diše s Gospom.

„Dubravcima gravitira oko 200 obitelji iz pet sela. Tamo se redovito održavaju mise nedjeljom i utorkom, a tijekom cijele godine prije svakog misnog slavlja moli se Gospina krunica s litanijama. Svakog utorka imamo pobožnost Vječne devetnice koju smo uveli pri dolasku naših časnih sestara usmiljenki, p. Filipa i p. Darija. U čast Mariji imamo i svibanjske i listopadske pobožnosti u kojima sudjeluju svi moleći krunice i pjevajući marijanske pjesme. Svi su se radovali proslavi 1 000 godina župe i željeli doprinijeti molitvom i radom“, kazao nam je Zdravko dodavši kako se u župi osjetio osobit Gospin zahvat u srcima njezine djece.  Napomenuo je kako inače župljani rado idu u crkvu, mole, pjevaju i okupljaju se na radne akcije dok djeca ministriraju i pomažu u pjevanju te posluživanju. Isto je i u Zagradicama gdje molitelje poziva kapela Sv. Fabijana i Sebastijana podignuta 1839., po  zavjetu župljana iz 1836., u vremenu haranja kolere. Oni se od davnina, kako kažu, u svakoj prigodi, sretnoj ili nesretnoj, utječu zagovoru Majke i pomoći Oca, pa i svaki rad nastoje prožeti molitvom. „Župljani se bave poljoprivredom i stočarstvom za svoje potrebe, a mnogi rade u Zagrebu i Karlovcu. Ljudi su ovdje siti, ima svega, a treba se samo Bogu moliti i raditi čestito i Bog će providjeti da ima svega za sve. Mladi znaju odlaziti na studij, napose u Zagreb ili Rijeku, a zaposle se u raznim branšama. Osjeća se potreba za radnom snagom u ugostiteljstvu i proizvodnji. Bijela kuga nije zaobišla ni ovaj kraj, ali to ne treba obeshrabriti nego moliti za mlade obitelji i da se bračni parovi otvore životu kako bi se djeca rađala...“, savjetuje Zdravko.

Naši sugovornici Anita, Zdravko, Ankica i Ivica

Lijepa riječ Vincentium

Od njega doznajemo i kako se mnogo moli i na njegovu radnom mjestu – pastoralnom centru Sv. Vinka Paulskog – Vincentiumu koji je od srpnja 2004. rastao iz župnog do velikog pastoralnog centra s bogatom ponudom.  

„Prirodna ljepota, tišina i blizina autoceste (čvor Novigrad na Dobri udaljen je samo pet minuta vožnje odatle) naš centar čine idealnim za sve one koji žele nekoliko dana provesti u oazi mira u sabranosti, molitvi i meditaciji. U Vincentinumu možete organizirati vlastite programe, kao što su duhovne vježbe, duhovne obnove, seminari, susreti, ljetni kampovi, hodočašća i dr. To omogućuju crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, kapela Sv. Vinka Paulskog, suvremeno opremljena dvorana za programe, drugi prostori za rad u skupinama i druženje, blagovaonica, a tu su i križni put po Kalvariji s noćnom rasvjetom, travnato igralište, ljetna sjenica i prostrano parkiralište, kao i lijep okoliš za šetnju, meditaciju i molitvu“, naveo je župnik razloge za boravak u centru koji ima i jak kadrovski adut – vrijedne, ljubazne i uvijek nasmijane djelatnike čija se usluga i lijepa riječ nakon ugodnog boravka i ukusnih obroka ne smije zaboraviti.

„Inicijativa za gradnju centra rodila se dolaskom p. Filipa za župnika, a uz njegov poticaj uključio se veliki broj domaćih ljudi i iseljenih župljana koji nas i danas podržavaju u svemu. Dolazi nam puno hodočasnika, tu se moli i održavaju se razni programi. Ovdje je divno raditi, tu sam ispunjena i sretna. Jako je lijepo živjeti i raditi ovdje u Novigradu“, čuli smo od Ankice Šlarg, od početka zaposlene u Vincentiumu. Susreli smo i voditeljicu centra Anitu Miljavac koja nas je provela zdanjem sa smještajem za 65 osoba u 28 soba, jednokrevetnih, dvokrevetnih i trokrevetnih s vlastitim kupaonicama.

„Dolazi veliki broj grupa, a centar ide prema smjeru vjerskog turizma. Kroz centar godišnje prođe 2 000 do 2 500 ljudi iz Hrvatske i inozemstva, a dosta njih dođe odmoriti u Novigrad na putu prema velikim duhovnim središtima, poput Marije Bistrice“, napomenula je Anita koja je progovorila i nekoliko riječi kao članica župnog pastoralnog vijeća.

Marijina djeca

„Ovdašnji ljudi su jako odani i Crkvi i Bogu, važan im je to segment života. Imamo dosta starih koji bez obzira na godine dolaze na mise i razne pobožnosti. Posebno bih naglasila povezanost naših iseljenika koji svoju župu nose u srcu, stalno joj se vraćaju i smatraju je svojim domom“, dodala je Anita, a njezina ju je kolegica dopunila kako se u obiteljima zajednički moli i čuvaju molitve prenesene s koljena na koljeno, osobito one posvećene Isusovoj Majci.  

„Marija je uzor. Ona mi znači sve. Ona je Majka Isusova u koga imamo pouzdanje i vjeru u vječni život. Gospa je Kraljica mira, a ona nam je u biti prva majka, pa onda naši roditelji. Meni ona osobno znači smirenost, vjeru, čistoću, ljepotu, plemenitost… puno lijepoga i milosti velike. Kad mi je najljepše, ali i u tuzi Isus i Marija su mi uvijek na prvom mjestu – tako smo odgojeni“, prenijela nam je Ankica.

Prema župnikovim riječima, Novigrad se može podičiti i svojim sinovima i kćerima koji su se odlučili za duhovno zvanje. „Imamo trojicu svećenika rodom iz župe i dvije časne sestre. Svećenici su vlč. Nikola Grbin, vlč. Josip Jakovčić i vlč. Vinko Halovanić, a redovnice s. Hedija Franca Babić i s. Mira Marica Bukovčan“, kazao je p. Filip napomenuvši kako uza sve navedeno i nenavedeno župa ima i aktivan mješoviti zbor te nedavno oformljeni zbor mladih. U toj brojnoj i raspjevanoj družini uživa Boga slaviti i mlade voditi Ivica Sladić.

„Mladi su, Bogu hvala, dobri. S njima se puno radi, a zasluga nije samo moja. Već od osnovne škole ih se upućuje na Boga, imaju jako dobru vjeroučiteljicu, a u župi im se pruža kvalitetan duhovni program. Ovdje imaju i igralište te pastoralni centar gdje se susreću i druže. Oni to vole i sve ih to privlači. Ja sviram i pjevam, a ima i puno nadarene djece koja pjevaju iz čistog srca i to lijepo zvuči“, prenio nam je Ivica koji, kao i drugi u župi, u nove naraštaje u svakom smislu i s punim pravom polažu povjerenje i nadu.

„Župa definitivno ima budućnost. Sve ide uz molitvu. Mladi se mole prije pjevanja, a vode i rado se uključuju u molitvu krunice prije svete mise. Molitva i rad su, vjerujem, ključ uspjeha. Molite za nas da uspijemo i da župa živi još 1 000 godina“, poručio je na kraju Sladić, a mi uz tu poruku čestitamo novigradskoj župi tisućiti rođendan želeći da im budućnost sačuva snažnu vjeru i donese mnogo svakog dobra.

Crikveno Selo i Frankopani

Novigrad na Dobri nekoć je nosio ime Crikveno Selo, naziv kojeg i danas koriste stariji mještani. Nastalo je u blizini starog grada Novigrada podignutog 1193. na stijeni iznad rijeke Dobre. Grad je u 14. stoljeću došao u posjed krčkih knezova Frankopana. U 15. i 16. stoljeću bile su učestale provale Turaka u Hrvatsku, od kojih je i ovaj kraj trpio. Podsjetimo i na 1544. kada je Stjepan Frankopan sklopio sa šurjakom Nikolom Zrinskim ugovor o zajednici dobara i uzajamnom nasljeđivanju, u kojemu se među Stjepanovim gradovima navodi i Novigrad na Dobri. To je prvi uvjerljivi spomen na Novigrad koji je ostao u vlasništvu Frankopana do Zrinsko-Frankopanske urote 1671., koju je Fran Krsto Frankopan dijelom tu i planirao. Nakon njezina neuspjeha Frankopani su propali, a grad je opljačkao i zauzeo karlovački krajiški general Josip Herbstein.

Grad je u njegovu vlasništvu do 1689. kada je pripao malteškom redu, pa od 1746. obitelji baruna Patačića, a 1809. kupio ga je francuski major Haraminčić. Potom je promijenio nekoliko vlasnika, a 1939. postao je vlasništvo Banovine Hrvatske. U siječnju 1944. spalili su ga partizani, a upućeni kažu da tada jedino nije stradala kapelica Sv. Lovre na katu zapadne kule.

Danas je stari grad Novigrad djelomično obnovljen, a uz njega i brojni spomenici svjedoče o burnoj prošlosti novigradskog kraja. Takav je i kameni most na Dobri podignut između 1726. i 1730. zajedno s cestom Karolinom koja prolazi pored starog grada. U spomen posjeta austrijskog cara Josipa II. (1783.) grofica Patačić iznad ulaza dala je postaviti klesanu ploču na njemačkom jeziku. Da je Novigrad ostao važan toponim i kasnije, svjedoči činjenica kako je u njemu od 1848. do 1877. bilo sjedište općine, a od 1858. i državna škola.