Fikh


Pojam fikh je arapskog podrijetla i u islamskoj tradiciji označava pravnu znanost koja obuhvaća obredne i vjerske dužnosti, obiteljsko, nasljedno, građansko, kazneno i ustavno pravo, ali i propise o vođenju rata (ratno pravo).

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

Ova pravna disciplina je proširenje šerijata (islamskog zakona). Muslima n s ka sveta knjiga u mnogim stvarima donosi jasne propise, no ima i onih slučajeva gdje nije dovoljno jasna, npr. u Kur’anu piše da musliman mora obavljati namaz ili postiti mjesec ramazan. Među tim, ne donosi detaljna obrazloženja kako se ove radnje obavljaju. Osim toga, u pojedinim slučajevima među islamskim učenjacima postoje različita tumačenja nekih odredbi. U takvim situacijama ulema (zbor učenjaka) služi se drugim metodama i analogijama koje sačinjavaju fikh. Sa svim tim odredbama fikh je dosta širi od samog šerijata, ali se za razliku od njega ne smatra svetim.

Ova pravna znanost sastoji se od dvaju dijelova: pravila u izvršavanju radnji i pravila u određenim situacijama u kojima se vrši radnja. Pravila u izvršavanju radnji (amalija) sastoje se od: onoga što je naređeno (farz), preporučeno (mustehab), dopušteno (mubah) i zabranjeno (ha r am). Dok se pravila vezana za situacije (wadia) sastoje od: uvjeta (šart), uzroka (sebeb), prepreka (mani), dopuštenja ili prisile (ruksa, azima) te onoga što se smatra točnim ili iskvarenim ili netočnim (sahih, fesad, batil).