Krštenje


Pojam krštenje slavenizirani je prijevod grčke riječi baptisma i latinske baptiso, a u pravoslavlju, kao i u katoličanstvu, predstavlja prvi i temeljni sakrament, tj. svetu tajnu kojom krštenik postaje članom Crkve.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

 

Priredio: Dražen Kustura

Ovaj sakrament izravno utemeljenje ima u Kristu koji je zapovjedio svojim učenicima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ (Mt 28,19-20).

Pravoslavna tradicija, kao i katolička, razlikuje krštenje odraslih te krštenje djece. Kada je riječ o podjeljivanju ovoga sakramenta odrasloj osobi, ona se za tu svetu tajnu mora pripraviti na dostatan način. Najprije poučiti u vjeri, zatim pripraviti se postom, odbaciti i odreći se staroga čovjeka, ispovjediti pravu vjeru (Simbol vjere), potom vjerski službenik, svećenik, po sveti vodu te kandidata krsti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Kao i kod katolika, i u pravoslavlju se prakticira krštenje djece, iako ona ne mogu voljno ispovjediti vjeru zbog nezrelosti. To umjesto njih čine roditelji i kumovi.

Najočitija razlika između krštenja u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi je u samom

obredu. Za razliku od trostrukog polijevanja vodom koje se prakticira kod katolika, pravoslavci prigodom obreda krštenja tri puta urone dijete u vodu uz izgovaranje formule: „Krsti se sluga Božji (navede se ime djeteta) u ime Oca – amin, i Sina – amin i Duha Svetoga – amin.“ U zadnje vrijeme prigodom krštavanja odraslih u pravoslavlju je dopušteno da se i oni krste polijevanjem, a ne uranjanjem iz praktičnih razloga.

Isto tako, kao što je slučaj kod katolika istočnog obreda, tako i kod pravoslavaca prigodom krštenja odmah se podjeljuju i ostali sakramenti kršćanske inicijacije: potvrda i pričest. Sveta tajna krštenja i u pravoslavnoj tradiciji ima neizbrisivi biljeg te je zabranjeno drugo ili ponovno krštenje, ali je dopušteno krstiti djecu za koju se ne zna jesu li već krštena.