Parastos


Pojam parastos grčkog je podrijetla i dolazi od riječi parastasis što u prijevodu znači „stajati uz nekoga“, a u pravoslavnoj tradiciji odnosi se na molitvu za pokojne koju svećenik moli, bilo na grobu, bilo u crkvi. Ova molitva u katoličkoj praksi naziva se „opijelo“.

Priredio: Dražen Kustura

Parastos je molitva za pokojne koju pravoslavni svećenik moli na poziv rodbine i prijatelja 40. dan od dana smrti umrloga. Moli je najčešće na grobu, ali je dopušteno da se održi i u crkvi. Kod pravoslavaca je običaj da se taj dan na groblju okupe članovi obitelji i prijatelji, ali isto tako i oni koji su bili spriječeni doći na sam pokop.

Poželjno je da se parastos služi točno na 40. dan od dana smrti, a zbog opravdanih razloga moguće je njegovo održavanje i u subotu prije. Rodbina tada poziva svećenika te pripravlja koljivo i vino kao za pokop i nabavlja 40 svijeća koje nazočni drže upaljenima prigodom molitve. Također na našim je prostorima prisutan i narodni običaj da se na groblje donese i nešto hrane te pića. Nakon obreda na groblju članovi obitelji i najbliži prijatelji kratko svrate i u kuću žalosti. Kada se parastos obavlja u hramu, obred je gotovo identičan kao i na grobu, s tim da nije dopušteno u crkvu unositi hranu.

Kod pravoslavaca prisutan je i parastos za godišnjice smrti pokojnika, a obred je identičan, s tim da je poželjno da do prve godišnjice članovi rodbine ili prijatelji podignu grobno obilježje ili spomenik.

Još je važno spomenuti kako je kod priprave jela bitno voditi računa o posnim, odnosno neposnim danima te da u ovisnosti o tomu je li vrijeme posta, hrana bude ili mrsna ili nemrsna.