Sub, 25. Kolovoz 2018. 09:25
Pikuah nefeš je pojam hebrejskog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „staranje za dušu“ ili „briga za dušu“, a odnosi se na pravila o ponašanju u slučaju kada je netko od pripadnika židovske religije u životnoj opasnosti.
Priredio: Dražen Kustura
Načelno je pravilo da svaka opasnost po život u redovitim situacijama privremeno stavlja
izvan snage gotovo sve propise Tore, osim u trima slučajevima: avoda zara – u doslovnom prijevodu znači „strana služba“, a odnosi se na svaku vrstu bogoslužja koja nije izričito propisana Savezom; šef ihuth damim – prolijevanje krvi, te gijul arajot – zabranjene seksualne odnose.
Pikuah nefeš u smrtnoj pogibelji čak dopušta i kršenje šabata ili neke druge zapovijedi u cilju spašavanja života drugog obdržavatelja Zakona. To je pravilo zasnovano na načelu da su zapovijedi dane kako bi se po njima živjelo, a ne umiralo. Ipak, postoji dodatno ograničenje. Naime, dopušteno je prestupiti odredbu Zakona isključivo ako nasilnik nije motiviran željom da natjera Židova na kršenje propisa, nego ga zanima njegov osobni užitak, npr. naredio je da se za njega obavljaju neki poslovi. No, u slučaju kada je očigledno da nasilnik tjera pripadnika židovske religije na kršenje neke zapovijedi iz ideoloških razloga, da bi podcijenio njegov zakon, tada je bitno da je nazočno 10 punoljetnih Židova. Ukoliko ih nema toliko, onda vrijedi pravilo: „jaavor – uval je(h)areg“ – „bolje postupiti nego biti ubijen“; no, ako se takva radnja odvija u nazočnosti židovske zajednice (minimalno 10 punoljetnih osoba), tada vrijedi pravilo: „je(h)areg vebal jaavor“ – „bolje biti ubijen nego prekršiti.“
Međutim, u slučaju da je neki vlastodržac ili predsjednik donio zakon kojim je zabranio obdržavanje židovskog zakona u potpunosti ili pojedinih njegovih dijelova, tada je dužnost svakog Židova, bez obzira odvija li se radnja u osami ili u prisutnosti zajednice, da sigurnu smrt pretpostavi obesvećenju Božjeg imena.