Sabah


Pojam sabah arapskog je podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „zora“ ili „jutro“.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

U muslimanskoj tradiciji sabah označava prvu od pet obvezatnih molitava (namaza), koja se klanja u zoru kada se tama povlači, a prije nego Sunce iziđe. Izričito je spomenut u Kur'anu u suri An-Nur u 58. ajetu.

Bosanskohercegovačka ulema odobrila je, u skladu sa šerijatskim zakonom, da se unutar svake zajednice vjernika (džemata) može klanjati zajednički sabah namaz u unaprijed dogovoreno vrijeme, npr. pola sata prije izlaska Sunca. U trenutku kada Sunce izlazi, zabranjeno je klanjati bilo što sve dok ono ne bude u potpunosti na vidiku. Za one koji su preskočili jutarnju molitvu islamska tradicija naučava da to mogu nadoknaditi ili „naklanjati“ (kaza), ali poslije izlaska Sunca. 
Molitva sabah namaza obavlja se na identičan način kao i svaki drugi namaz: vjernik najprije mora „uzeti“ abdest, okrenuti se prema kibli (Kabi), zatim podignutim rukama između ramena i ušiju izgovara riječi: „Allahu ekber“ („Allah je najveći“), a zatim slijedi tzv. obred rekati koji u sebi uključuje stajanje, te dvostruko spuštanje na tlo s kratkom stankom. Molitva završava predajom selama (mira) tako što vjernik okrene glavu najprije na desnu, a zatim i na lijevu stranu te oba puta izgovori riječi: „Esselāmu 'alejkum we rahmetullāh“ („Neka je mir i milost s vama“).