Piše: Brane Vrbić, Katolički tjednik

U prosincu je objavljeno ispitivanje u Sjedinjenim Američkim Državama koje je trebalo pokazati kakve su preferencije američkih katolika uoči predsjedničkih izbora ove godine. Jednostavnije rečeno, koliko njih podržava aktualnog američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Američke ankete su za razliku od hrvatskih vrlo pouzdane, a to znači rađene su na reprezentativnom uzorku i po svim znanstvenim i metodološkim postavkama. Takva istraživanja, koja se odnose na pojedine dijelove američkog društva, u SAD-u nisu neobična. Sasvim je normalno da se provode i unutar najveće glasačke baze, one protestantske, ali i unutar afroameričke i latinozajednice. Godina dana prije izbora odličan je termin za početak anketa i analiza. Htio to netko priznati ili ne, iz Sjedinjenih Država pušu vjetrovi koji dirigiraju međunarodnim odnosima, ali i znatno utječu na cijelu kulturu modernog zapadnog svijeta. No, još je zanimljivije što je ovo istraživanje pokazalo gdje su danas američki katolici u pogledu nekih temeljnih istina katoličke vjere. Kriza katoličke vjere već se odavno prelila i na sjevernoamerički kontinent, temeljna je poruka ovog istraživanja.

Što kažu brojke?

EWTN News i RealClear Opinion Research provest će ukupno četiri istraživanja javnog mnijenja u kojima se ispituju stavovi katoličkih birača godinu dana prije izbora. Rezultati prvog istraživanja pokazali su da se ne može govoriti o monolitnom razmišljanju američkih katolika kad je u pitanju podrška aktualnom američkom predsjedniku (što je i za očekivati poznajući strukturu tamošnje katoličke zajednice), no vrlo znakoviti su podatci o njihovu (ne)prihvaćanju crkvenog nauka. U neke temeljne istine katoličke vjere ne vjeruje i više od 50% osoba koje se izjašnjavaju kao katolici.

Prema tim rezultatima, postoje uočljive razlike između mlađih i starijih katolika, baš kao što postoje kritične razlike između bijelih i latinokatolika. No, najznačajnija razlika koja se da uočiti je veliki jaz između aktivnih (revnih) katolika i onih koji su manje pod utjecajem crkvenog učenja. Treba kazati da je u anketiranom uzorku bilo ukupno 2 055 američkih državljana starijih od 18 godina, od kojih je katolika bilo 1 223.

Od ukupnog broja katoličkih glasača iz tog uzorka samo njih 17% se izjasnilo da prihvaća cjelokupan nauk i učenje Katoličke Crkve. Većinu katoličkog nauka prihvaća 41%, a čak 25% je izjavilo da ne prihvaća neka ključna učenja Crkve. Njih 14% kaže da su katolici, ali da to ima samo mali utjecaj na njihov život, dok se 3% smatra bivšim katolicima.

Istraživanje je donijelo podatke da 39% ispitanih katolika odlazi na misu jedanput ili nekoliko puta tjedno. U stvarnu prisutnost Isusa Krista u euharistiji vjeruje njih 49%, a tek 13% američkih katolika odlazi na ispovijed barem jednom godišnje.

Ipak, te brojke se donekle mijenjaju kada se u obzir uzmu „najaktivniji“ (najrevniji) katolici (definirani kao oni koji kažu da prihvaćaju sav ili većinu katoličkog nauka). Među njima 66% vjeruje u stvarnu prisutnost Gospodinovu u euharistiji; 56% sudjeluje na misi barem jednom tjedno; 52% se ispovijeda barem jednom godišnje; a 49% moli krunicu barem jednom mjesečno.

Nasuprot tomu, među onima koji prihvaćaju samo neka ključna crkvena učenja, 31% njih vjeruje u stvarnu prisutnost Spasitelja u euharistiji; 21% ide na misu barem jedanput tjedno; 17% ide na ispovijed jednom godišnje, te 21% moli krunicu barem jednom mjesečno.

Brojke osjetno padaju među onima koji kažu da u njihovu životu katolička vjera igra malu ulogu. Njih 17% vjeruje u stvarnu prisutnost Gospodinovu u euharistiji; 10% ide na misu jednom tjedno ili više; 9% odlazi na ispovijed barem jednom godišnje; a 7% moli krunicu barem jednom mjesečno.

Refleksije

Ispitivanje je otkrilo i kako se to sve odražava na političke sklonosti katoličkih birača u SAD-u. Aktivni, revnosni, katolici u većini od 52% daju pozitivnu ocjenu Trumpova predsjedničkog rada (razina je to koja je veća jedino među skupinom birača koji su se u anketi izjasnili kao evangelički protestanti – 60%). Za usporedbu, pozitivna ocjena Trumpova predsjedničkog mandata iznosi 44% među svim katolicima, 50% među svim protestantima i 42% među ukupnim biračkim tijelom.

Prema tom istraživanju, za Trumpa bi glasovalo 53% katolika. Među aktivnim katolicima 43% njih izjavljuje da su sigurni da će glasovati za Trumpa ove godine, a 12% da postoji „dobra šansa da će to učiniti“. Autori ove studije ukazuju da takva razina podrške odgovara samo Trumpovoj podršci među evangeličkim protestantskim biračima.

Pozitivna ocjena Trumpova mandata daleko je niža među katolicima koji prihvaćaju samo neka ključna učenja i iznosi 35% i onima čija vjera ima tek manju ulogu u njihovim životima i iznosi 28%. Slično tomu, 32% onih koji prihvaćaju dio crkvenog učenja kaže da su sigurni da će glasovati za Trumpa ili da postoje dobre šanse da će to učiniti, dok se 23% onih čija vjera igra samo manju ulogu u njihovu životu politički naslanja i podržava sadašnjeg američkog predsjednika.

Ipak, kada su katoličke birače pitali za koga bi glasovali da su izbori danas, pokazalo se da bi Trump izgubio od svih potencijalnih demokratskih izazivača. Čak i među aktivnim katolicima hipotetička utrka između Trumpa (46%) i Bidena (46%), ili Trumpa (47%) i Sandersa (47%) pokazuju da su katolički birači potpuno podijeljeni.

Katolici su u posljednjih 50 godina bili presudni glasački blok na svim izborima, pa tako je bilo i na izborima 2016. godine. Predsjednik Trump podijelio je u podjednakom omjeru „katoličke glasove“ s Hillary Clinton i bit će mu vrlo teško pobijediti na ovogodišnjim izborima bez slične razine podrške katolika u SAD-u.

No, mnogi se opet pitaju postoji li uopće taj „katolički glas“? Na ovo pitanje nema jednoznačna odgovora, ali većina političkih analitičara i povjesničara slaže se da općenito unutar tog takozvanog „katoličkog bloka“ postoje velike podjele u ovisnosti prema dobi, podrijetlu i etničkoj pripadnosti, a iznad svega prema razini vjerovanja u crkveni nauk i razini praktičnog vjerskog života.

Jedan dugogodišnji obrazac govori da su mladi katolički glasači bliži demokratima, dok stariji katolici imaju tendenciju glasovati za republikance. Anketa EWTN /RCOR-a potvrđuje ovaj trend i donosi rezultate koji govore da među katolicima između 18 i 34 godine 39% sebe smatra liberalnim, a 22% konzervativcima. Među 55-godišnjacima i starijim njih 45% sebe smatra konzervativnim, a tek 15% liberalnim. Upravo to i utječe na pozitivnu ocjenu Trumpova mandata među katolicima: trenutno ga samo 34% mlađih katolika (mlađih od 35 godina) ocjenjuje pozitivno, dok je među starijim katolicima (iznad 55 godina) taj postotak 55%.

„Razlika među generacijama je značajna i prvi put ćemo 2020. godine imati više mlađih Amerikanaca, mlađih katolika, koji glasuju, nego onih starijih katolika“, izjavio je John Della Volpe, voditelj Realclearova ispitivanja. „Dakle, na to je potrebno obratiti pozornost.“

Ova anketa je potvrdila i sve veći utjecaj Latinoamerikanaca na američki katolicizam. 37% katolika u Sjedinjenim Američkim Državama su Latinoamerikanci, a njih 60% čvrsto podržava demokrate.

Kao i kad je u pitanju dob birača, također se može uočiti znatna razlika između Latinoamerikanaca i onih koji nisu katolici latinoameričkog podrijetla kada je riječ o pozitivnoj ocjeni rada aktualnog američkog predsjednika. Prema tim podatcima, većina (54%) bijelih katolika podržava njegov rad, dok je tog mišljenja tek 31% Latinoamerikanca.

Neuspjeh katehiziranja dvaju naraštaja

Po dvama pitanjima je među američkim katolicima donekle postignuto suglasje. Prvo je utjecaj krize spolnog zlostavljanja počinjena od svećenika, a drugo sve veći utjecaj religije i kršćanskih vrijednosti na američki način život.

Oko 63% američkih katolika je izjavilo da je njihovo povjerenje u vodstvo Katoličke Crkve narušeno zbog zločina spolnog zlostavljanja. To se vidi i po tome što 55% američkih katolika ne odobrava kako su američki biskupi odgovorili na krizu zlostavljanja. Papa Franjo dobio je nešto bolje ocjene te 44% američkih katolika uglavnom odobrava način na koji se ponio u toj situaciji. Ove brojke izražavaju neizmjernu bol i ogorčenje uzrokovane krizom spolnog zlostavljanja u SAD-u te neuspjehom i lošim djelovanjem mnogih tamošnjih crkvenih prelata.

Većina Amerikanaca (69%) i katolika (70%) slaže se da su ljudi u Americi danas manje tolerantni prema religiji. Jednako tako, 62% američkih katolika smatra da bi kršćanske vrijednosti trebale igrati značajniju ulogu u američkom društvu. Ti su brojevi podjednaki bez obzira na razinu praktičnog vjerskog života ili nacionalnu pripadnost, iako se samo 43% mladih katolika slaže oko uloge kršćanskih vrijednosti. Osim toga, 84% svih Amerikanaca i 86% svih katolika još uvijek smatra vjeru važnom u vlastitu životu.

Prema mišljenju pojedinih analitičara, posebno upečatljiv aspekt ovog ispitivanja je taj što potvrđuje da Katolička Crkva u Sjedinjenim Državama nije uspjela u formiranju i katehiziranju dvaju naraštaja katolika. Postoje velike praznine u vjerničkoj praksi i vjerskim uvjerenjima koje utječu na svaki aspekt života katolika u SAD-u, poruka je ovog istraživanja.

„Ovo je ogromni neuspjeh katehizacije dijela Crkve“, rekao je profesor Robert George sa Sveučilišta Princeton za EWTN News Nightly. „Dakle, čak i ako uzmete najaktivnije katolike, one koji vjeruju svemu onomu što Crkva uči ili većini onoga što Crkva uči, samo 66% njih vjeruje u stvarnu Isusovu prisutnost u euharistiji. Zar to nije nešto najosnovnije?“

I ovo istraživanje potvrđuje proročke riječi pape u miru Benedikta XVI. izgovorene na Božić 1969. godine na valovima Hessenskog radija o malom stadu koje će u budućnosti preostati vjerno Katoličkoj Crkvi. „Tako mi se čini sigurnim da Crkvi predstoje vrlo teška vremena. Njezina prava kriza jedva da je počela. Moramo računati s velikim potresima. No, sasvim sam siguran i u to što će na kraju ostati: ne Crkva političkog kulta koja je već propala u Gobelu, nego Crkva vjere. Ona više nikada neće biti društveno utjecajna sila u onoj mjeri u kojoj je to donedavno bila. Ali će iznova procvasti i postati ljudima prepoznatljiva kao domovina koja im daje život i nadu i poslije smrti.“ Neće Crkvu obnoviti nikakvi mudri ljudski planovi, napuštanje njezinih osnovnih moralnih postavki, dopuštenje rastave, ređenje oženjenih ili žena, i tko zna kakve ne sve ludosti koje se kriju iza lažne „pastoralne skrbi“ i potreba modernog doba kojima se vjernici obasipaju kroz medijsku harangu posljednjih godina i u čijoj buci su se mnogi već i pogubili. „…Ne menadžment, nego svetost je potrebna Crkvi kako bi odgovorila potrebama čovjeka“, kazao je još 1985. godine Papa u miru podsjećajući da su svetci „obnovili Crkvu u dubini, ne pripremajući unaprijed planove za nove strukture, nego obnavljajući sami sebe“. O tome se danas u Crkvi na Zapadu očito premalo govori. I rezultati su, nažalost, tu.