Zašto nestaje katolička Nigerija?


Već duže od 15 godina odvija se prava drama za kršćane u afričkoj državi Nigeriji. Napadi na njih su svakodnevica, osobito na sjeveru države. Nasilje ne jenjava, nego se samo pojačava. Novo izvješće Međunarodnog društva za građanske slobode i vladavinu prava Intersociety upozorava da je džihadističko nasilje preoblikovalo katolički krajolik Nigerije ostavljajući mnoge župe u ruševinama ili potpuno uništene.

U izvješću od 10. svibnja navodi se da je rast Katoličke Crkve od 2009., kada su pobunjenici terorističke islamističke skupine Boko Harama započeli svoju smrtonosnu kampanju za uspostavu kalifata diljem Sahela, usporen (opao) za 30%.

U tom dokumentu navodi se da je kroz to vrijeme oko 19 000 crkava i 4 000 kršćanskih škola napadnuto, uništeno ili prisilno zatvoreno. Osim toga, procjenjuje se da je 40 milijuna kršćana raseljeno, prijetilo im se ili su bili prisiljeni pobjeći iz rodnih krajeva kako bi izbjegli biti brutalno ubijeni zbog svoje vjere.

„Desetci tisuća bespomoćnih kršćana bili su isječeni do smrti, oteti i trajno su nestali ili brutalno mučeni do smrti u zatočeništvu“, kaže se u izvješću. „Procjenjuje se da je do danas 32 187 km2  i stotine tisuća hektara zemlje, koja pripada autohtonim kršćanima, te procijenjenih 1 000 kršćanskih zajednica iskorijenjeno, oduzeto od njihovih predaka, zauzeto i preimenovano.“

U razgovoru za Catholic World Report (CWR) Emeka Umeagbalasi, izvršni direktor Intersocietyja, naveo je slučaj Biskupije Sokoto gdje se mjesni ordinarij mons. Mathew Hassan Kukah svojedobno požalio da je postao biskup bez vjernika jer su njegovi vjernici bili prisiljeni pobjeći. „Većina župljana u njegovoj biskupiji bila je ili previše prestrašena da bi išla u crkvu ili su bili prisiljeni pobjeći. Kao rezultat toga on sada vodi praznu biskupiju“, rekao je Umeagbalasi.

Biskup Biskupije Makurdi, prema Umeagbalasiju, suočava se sa sličnom situacijom uz 14 župa koje su zatvorene „što znači da župljani više ne dolaze u crkvu“.

Čelnik Intersocietyja naveo je slučaj evangeličke crkve u sjevernoj Nigeriji koja je od početka napada (2009.) islamista Boko Harama izgubila 8 600 članova. Osim toga, 23 evangelička pastora ubijena su u istom razdoblju. Umeagbalasi je ustvrdio da je (iako  se napadi na kršćane događaju desetljećima) situacija značajno eskalirala nakon što je predsjednik Buhari preuzeo vlast 2015. Buhari se suočio s optužbama za promicanje islamizacije koja je mnoge kršćanske zajednice protjerala iz njihovih domova.

Udar terora pojačao se od 2009.

„U sjevernoj Nigeriji prije 2009., još preciznije prije 2015. kada je administracija predsjednika Buharija preuzela vlast, kršćani i pripadnici drugih nemuslimanskih religija slobodno su koristili svoje pravo na bogoslužje i slobodu vjeroispovijesti. Javno propovijedanje evanđelja, evangelizacija i veliki javni skupovi bili su uobičajeni. Međutim, danas je to temeljno pravo ozbiljno ograničeno i brutalno prekršeno“, rekao je Umeagbalasi.

Nadalje je objasnio da je došlo do značajne transformacije u područjima koja su nekoć imala velike i prosperitetne crkvene zajednice kao što su države Yobe, Adamawa i Borno. Kazao je da su mnoge crkve u tim državama napuštene, srušene ili zamijenjene džamijama čiju izgradnju i djelovanje financira nigerijska Vlada.

Rekao je da su mnogi kršćani koji su odbili pobjeći iz tih područja prisilno preobraćeni na islam ili su „uvjeravani“ kroz različite oblike poticaja (s predmetima poput šivaćih strojeva, generatora, motocikala, pa čak i komada odjeće) da promijene vjeru. „Danas, ako posjetite te krajeve, više nećete pronaći crkve koje su tamo nekoć stajale“, rekao je Umeagbalasi.

Nigerijski borac za vjerska prava, istražitelj i kriminalist objasnio je da je kombinacija čimbenika kao što su ciljano ubijanje kršćana, uništavanje crkava, prisilno raseljavanje kršćanskih zajednica i istodobno širenje islama, značajno omela rast kršćanstva za koje se procjenjuje da je usporen za 30%. „To znači da bi, da su navedene teške situacije bile izbjegnute u posljednjih šesnaest godina, katoličanstvo i njegov utjecaj u Nigeriji porasli za najmanje 30%“, rekao je izvršni direktor Intersocietyja.

Umeagbalasi smatra da je sadašnjim tempom nasilnih promjena opstanak kršćanstva u Nigeriji stavljen na kocku. Predviđa da će ako se ništa ne poduzme, zbog terora u sljedećih deset godina islam postati većinska religija u Nigeriji. Optužio je saveznu i nekoliko pokrajinskih vlada za umiješanost u prisilno preobraćenje kršćana na islam.

„Kada se ljudi suoče s ekstremnom ranjivošću i osjećaju se nezaštićenima unutar vlastite vjere, često se pitaju kako preživjeti. Neki možda vide prelazak na islam kao sredstvo za osiguranje egzistencijalne sigurnosti, nastavak poslovanja, stjecanje financijske stabilnosti i rješavanje svojih problema. Kao rezultat toga mnogi ljudi na kraju konvertiraju. Osim toga, neke pokrajinske vlade u sjevernoj regiji navodno su odigrale ulogu u olakšavanju ili pritisku pri promijeni religije kroz različite programe“, rekao je Umeagbalasi.

Izvješće Intersocietyja pozvalo je novog vođu Katoličke Crkve papu Leona XIV. da poduzme mjere protiv kontinuiranih napada na kršćane u Nigeriji. Jedan od načina da se to učini jest promicanje neustrašivih crkvenih vođa koji su pokazali spremnost staviti svoje živote na kocku u obranu kršćanstva. Jedan od takvih pojedinaca je biskup Biskupije Makurdi mons. Wilfred Chikpa Anagbe koji je postao vodeći glas protiv progona kršćana u Nigeriji. Nedavno je taj nigerijski prelat svjedočio i u američkom Kongresu i u Parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva o progonu kršćana u zemlji koja ima drugu najveću kršćansku populaciju u Africi.

Govorio je o „organiziranom, sustavnom i brutalnom čišćenju kršćana od militantnih fulanskih terorista koji ubijaju bezbroj nevinih muškaraca, žena i djece i raseljavaju milijune iz domova njihovih predaka“.

Hrabri pastiri

„U većini zajednica djeca školske dobi su raseljena što ih prisiljava napustiti školu dok su istodobno uništena potrebna sredstva za život njihovih roditelja. Takvi uvjeti čine djecu sve ranjivijom na trgovinu ljudima, dječji rad i trgovinu organima. Svakim danom populacija udovica i siročadi raste stvarajući novu generaciju traumatiziranih i neobrazovanih Nigerijaca, koja će imati malo opcija za svoju budućnost“, rekao je pastir Biskupije Makurdi.

Zbog svjedočenja upućene su mu prijetnje smrću. Intersociety sada poziva Papu da uzdigne nigerijskog klerika u Zbor kardinala. „Jedan od glavnih zadataka s kojima se suočava novi Papa je taj da preda vodstvo Katoličke Crkve u Nigeriji u ruke hrabrih, neustrašivih i nepotkupljivih katoličkih biskupa i svećenika“, navodi se u izvješću Intersocietyja.

Nigerija trenutno ima četiri kardinala, ali samo jedan od njih Peter Ebere Okpaleke, koji ima 62 godine, aktivni je kardinal. Ostali su umirovljeni. „Stoga, budući da kreiranje kardinala uključuje nekoliko polazišta, uključujući hrabrost, neustrašivost, nesebičnost i potpunu predanost Božjem djelu te neumornu obranu kršćanske vjere, Intersociety poziva ... Papu i njegov ugledni Kardinalski zbor da procijene osobu i karakter biskupa Wilfreda Chikpa Anagbea iz katoličke Biskupije Makurdi, država Benue.“

Procjenjuje se da je do danas 32 187 km2  i stotine tisuća hektara zemlje, koja pripada autohtonim kršćanima, te procijenjenih 1 000 kršćanskih zajednica iskorijenjeno, oduzeto od njihovih predaka, zauzeto i preimenovano

Dok se nigerijski kršćani i dalje suočavaju s egzistencijalnom prijetnjom od raznih terorističkih organizacija, uključujući pobunu Boko Harama, „Islamske države u zapadnoj Africi“ (ISWAP), džihadističkih stočara Fulana i islamističkom  agendom koju očito provodi nigerijska Vlada, sve je više poziva Sjedinjenim Američkim Državama da ponovno proglase Nigeriju zemljom od posebne zabrinutosti zbog stanja vjerskih sloboda.

Posljednji od takvih poziva stigao je od američkog Povjerenstva za međunarodnu vjersku slobodu, USCIRF. U svom godišnjem izvješću za 2025. USCIRF je preporučio da SAD (State Department) uvrsti Nigeriju na popis država od posebne zabrinutosti (CPC) „zbog sudjelovanja u sustavnim, stalnim i nečuvenim kršenjima vjerskih sloboda“.

Prva Trumpova administracija proglasila je Nigeriju zemljom od posebne zabrinutosti (CPC) u prosincu 2020., ali je državni tajnik Antony Blinken (pod Bidenovom administracijom) neobjašnjivo uklonio Nigeriju s popisa CPC-a 17. studenog 2021. To je izazvalo kritike zagovornika vjerskih sloboda u SAD-u, koji su vjerovali da je Nigerija trebala ostati na tom popisu.

Na nedavnom saslušanju u Kongresu Stephen Schneck, predsjednik USCIRF-a, podsjetio je da je State Department prvi put proglasio Nigeriju CPC-om 2001. i nastavio je to dosljedno činiti od 2009. Istaknuo je činjenicu da iako nigerijski Ustav priznaje slobodu vjeroispovijesti, nametanje šerijatskog zakona od 12 sjevernih država u potpunosti poništava tu ustavnu odrednicu.

Pitanje samoobrane

Nigerijske sigurnosne agencije, zbog svog nedjelovanja, više puta su optužene da su sudionici u ubojstvima kršćana. Kako nasilje traje, čuje se sve veći broj poziva kršćanima da poduzmu mjere za samoobranu.

„Samoobrana je prirodna pravda. Važno je kako se branite. Ne možete samo sjediti i čekati kada će netko doći i pobiti vašu obitelj, a da vi pri tome samo kažete da vas vlasti ne štite. Morate ustati i zaštititi sebe i svoje zajednice od tih krvoločnih kriminalaca“, rekao je nadbiskup Abuje mons. Ignatius Kaigama.

Tony Nwaezeigwe, predsjednik Međunarodne koalicije protiv kršćanskog genocida u Nigeriji, slaže se s tim. Citirao je različite pravne tekstove, uključujući Kazneni zakon i Ustav, njihove članke o samoobrani koji opravdavaju zašto se kršćani trebaju braniti. Dodao je da kada razne sigurnosne agencije nisu uspjele zaštititi kršćane, jedina opcija za kršćane u toj zemlji je da „iskoriste svoje pravo na samoobranu“.

„Samoobrana nije ograničena na nošenje oružja. Samoobrana također uključuje inteligenciju, zdrav razum, korištenje afričkih tradicionalnih metoda ili korištenje 'kršćanskih' obrambenih metoda. Ako su ti ljudi istinski kršćani, mogu zazivati Boga i Bog će im odgovoriti.“

S populacijom većom od 233 milijuna stanovnika Nigerija je najmnogoljudnija zemlja Afrike i šesta najmnogoljudnija zemlja na svijetu. Početkom 21. stoljeća oko polovice stanovništva bili su muslimani, gotovo isto toliko je bilo i kršćana, a samo je mali broj tvrdio da slijedi tamošnje tradicionalne religije.