Piše: Brane Vrbić/ Katolički tjednik

Sveti Josemaria zapravo je unio „revoluciju“ u Crkvi koju mnogi danas uzimaju „zdravo za gotovo“. Njegovo najvažnije učenje o „sveopćem pozivu na svetost“ sada je toliko poznato i propovijedano da mnogi pretpostavljaju da je to kršćanima bilo jasno od početka. Uostalom, poziv na svetost star je kao i naše postojanje na našu trostruko svetu Božju sliku i priliku. Bog nas je, štoviše, izričito pozvao: „Posvećujte se da budete sveti!“ (Lev 20,7), a Isus, utjelovljena svetost, kazao je: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,48) kroz ljubav prema drugima kao što je on prvi ljubio nas: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 15,12).

Međutim, ovo jasno mjerilo za svaki kršćanski život razvodnjavalo se tijekom stoljeća. Mnogi su počeli misliti da za svetost treba živjeti u „stanju savršenstva“ kao klauzurna redovnica, redovnik, pustinjak, svećenik... To je bila nekolicina privilegiranih od kojih se očekivalo da „posjeduju“ tu svetost. Ostali krštenici bili su drugorazredni kršćani koji su bili „ograničeni“ na „pojednostavljenu“ verziju evanđelja i pokušavali pomoći svećenstvu i redovnicima u njihovu crkvenom radu. Bilo je, naravno, glasova koji su tijekom stoljeća bili „vapaj u pustinji“ i pozivali laike na svetost, poput Sv. Franje Saleškog u njegovu Uvodu u pobožni život (Filotea). No, njihove poruke nikada nisu dobile široku popularnost u crkvenom mentalitetu i praksi.

Zatim je došao Sv. Josemaria koji je otkrio kako ga Bog poziva da pomogne velikoj većini članova Crkve – laicima, a kasnije i dijecezanskim svećenicima da traže svetost usred svog svakodnevnog života.

Opus Dei utemeljio je te 1928. mladi španjolski svećenik Josemaria Escriva de Balaguer kao katolički laički pokret. Ženska grana osnovana je 1930. Nazvao je ono u što je vjerovao da ga Bog poziva da učini Opus Dei, usmjeren na pomaganje ljudima da svoje svakodnevne dužnosti pretvore u Božje djelo. Članovi Opusa Dei pozvani su oblikovati društvo dosljednim kršćanskim životom.

„Opus Dei“, jednom je rekao Sv. Josemaria u intervjuu, „podignut je kako bi potaknuo potragu za svetošću i obavljanje apostolata kršćana koji žive u svijetu, bez obzira na njihovo stanje u životu ili položaj u društvu. Djelo je rođeno kako bi pomoglo onim kršćanima koji kroz svoju obitelj, prijateljstva, svoj uobičajeni rad, svoje težnje, čine dio same strukture građanskog društva, da shvate kako njihov život, takav kakav jest, može biti prigoda za susret s Kristom: da je to put svetosti i apostolata“.

„Budući da Bog želi da većina kršćana ostane u svjetovnim aktivnostima i posveti svijet iznutra“, nastavio je, „svrha Opusa Dei je pomoći im otkriti svoje božansko poslanje, pokazujući im kako njihov ljudski poziv, njihov profesionalni, obiteljski i društveni poziv, nije u suprotnosti s njihovim nadnaravnim pozivom. Naprotiv, on je njezin sastavni dio“.

Mnogi su poruku i djelo Sv. Josemarije smatrali kontroverznima, a poneki čak i heretičkima. Naravno, iako se vrlo malo ljudi u Crkvi protivi, a većina cijeni kada laik vodi istinski svet život, nešto je drugačije za svećenika kada počne propovijedati kako Bog poziva laike da postanu, ne samo „dobri“, nego i svetci, a da ne spominjemo činjenicu kako laici mogu postati sveti usred svijeta i naizgled svjetovnih zadataka.

Ta se poruka, ranije, smatrala opasnom i štetnom za promicanje zvanja u svećeništvo i redovnički život: Kad bi mladi ljudi koji su osjetili poziv na dosljedni kršćanski život prepoznali da ga s Božjom milošću mogu ostvariti bez odlaska u sjemenište ili samostan, mnogi bi to učinili, i doista jesu.

Tada su mnogi smatrali štetnim „vršiti pritisak na ljude“ da žive u skladu sa „životnim standardom“ koji je malo tko mogao postići, vjerujući kako većina nema šanse za takav život u vjeri. Na kraju, mogu jednostavno odustati od borbe, napustiti „utrku“ i napustiti vjeru.

Unatoč protivljenju i nerazumijevanju, opasnostima i nevoljama Španjolskog građanskog rata kao i poteškoćama i križevima koji su bili na teretu gotovo svakog utemeljitelja Crkvenog djela, Sveti Josemaria vjerno je nastavio dalje, tražeći svetost usred svojih uobičajenih dužnosti te je nastojao biti oruđe za posvećenje drugih i Crkve.

Sveti Ivan Pavao II. rekao je o Sv. Josemariji dan nakon što ga je kanonizirao 2002.: „Svetog Josemariju je Gospodin izabrao da naviješta sveopći poziv na svetost i istakne da su svakodnevni život i obične aktivnosti put do svetosti. Moglo bi se reći kako je bio svetac 'običnog' života. Zapravo, bio je uvjeren da za one koji žive s perspektivom vjere sve može biti prigoda za susret s Bogom, sve može biti poticaj za molitvu. Gledano u tom svjetlu, svakodnevni život otkriva neočekivanu veličinu. Svetost je uistinu svima nadohvat ruke.“

Opus Dei danas djeluje u 68 zemalja. Od trenutnih 94 450 članova, 98% su laici, a 2% svećenici. Svećenika je nešto više od 2 100. Među članovima ima više žena (60%), nego muškaraca (40%). 74% članova je u braku, a 26% u celibatu. Opus Dei osnovao je sveučilišta diljem svijeta, uključujući Papinsko sveučilište Santa Croce u Rimu

Papa Wojtyla je u svojem pontifikatu nastojao provesti u djelo poruku koju je Bog povjerio Sv. Josemariji i o kojoj je toliko govorio Drugi vatikanski sabor. Kanonizirao je 482 muškaraca i žena iz svih društvenih slojeva te proglasio blaženima njih još 1 338. A u svom pastoralnom planu za treće kršćansko tisućljeće, apostolskom pismu Novo Millennio Ineunte (Ulaskom u novo tisućljeće), objavljenom godinu dana prije kanonizacije Sv. Josemarije, Ivan Pavao II. umnogome je „povećao“ očekivanja koja proizlaze iz krštenja te posebno naglasio kako sve što Crkva čini, treba dovesti do ispunjenja krsnih milosti i obećanja.

„Budući da je krštenje“, napisao je Ivan Pavao II., „istinski ulazak u Božju svetost kroz uključivanje u Krista i prebivanje njegova Duha, bilo bi proturječje zadovoljiti se životom osrednjosti obilježenim minimalističkom etikom i plitkom religioznošću. Pitati katekumene: 'Želite li primiti krštenje?', znači istodobno ih pitati: 'Želite li postati sveti?' To znači iznijeti pred njih radikalnu prirodu Propovijedi na gori: 'Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!' (Mt 5,48)“.

Nastavio je: „Ovaj ideal savršenstva ne smije se pogrješno shvatiti kao da uključuje neku vrstu izvanrednog postojanja, mogućeg samo za nekoliko 'neobičnih heroja svetosti'… Došlo je vrijeme da se svima od srca ponovno predloži ovaj visoki standard običnog kršćanskog života: cijeli život kršćanske zajednice... mora voditi u tom pravcu. Jasno je, međutim, da su putovi svetosti osobni i zahtijevaju istinski odgoj u svetosti prilagođen potrebama ljudi. Ova 'obuka' mora integrirati sredstva koja se nude svima s tradicionalnim oblicima pojedinačne i skupne pomoći kao i s novijim oblicima podrške koji se nude u udrugama i pokretima koje priznaje Crkva.“

Opus Dei danas djeluje u 68 zemalja. Od trenutnih 94 450 članova, 98% su laici, a 2% svećenici. Svećenika je nešto više od 2 100. Među članovima ima više žena (60%), nego muškaraca (40%). 74% članova je u braku, a 26% u celibatu. Opus Dei osnovao je sveučilišta diljem svijeta, uključujući Papinsko sveučilište Santa Croce u Rimu. Papa Ivan Pavao II. dodijelio je udruzi 1982. tada novi pravni oblik „osobne prelature“ s određenim posebnim pravima unutar Katoličke Crkve. Papa Franjo je to djelomično ukinuo izmjenom kanonskog prava, a sada se očekuje usvajanje i odobrenje novoga statuta.

Opus Dei nudi katoličkom vjerniku „obuku u svetosti“ u njegovim svakodnevnim obvezama i životu u svijetu. Poziv na svetost ostvaruje se kroz ono što je Sv. Josemaria nazvao „životnim planom“, nizom svakodnevnih praksi za održavanje Božje prisutnosti tijekom dana. Uči članove kako posvetiti uobičajeni posao koji zauzima veliku većinu njihova života – bilo intelektualni ili fizički rad, u uredu ili kod kuće, odnosno kako „ispisati“, kako se jednom našalio Sv. Josemarija, „herojski stih iz proze svakoga dana“.

Proslava 50. obljetnice od prelaska u vječnost Sv. Josemarije prigoda je za sve u Crkvi zahvaliti Bogu za milosti koje su im po njemu dane. One su pomogle Crkvi preko Drugog vatikanskog sabora mnogo bolje shvatiti smisao kršćanskog života kao i poslanje Crkve kao „strukovne tehničke škole“ koja odgaja ljude za svetost i Nebo.

Završimo riječima svetca iz u Barbastra: „Otkad sam odlučio slijediti savjet psalma: 'Prebaci na Gospodina svoju brigu, On će ti dati oslonac', iz dana u dan imam sve manje briga… A u isto vrijeme, s odgovarajućim radom, sve se rješava s više jasnoće!“ (Brazda, 873).