Piše: Brane Vrbić, Katolički tjednik

Prilično pozornosti u javnosti izazvala je informacija o ovogodišnjim korizmenim duhovnim vježbama za Papu i Rimsku kuriju. Mons. Erik Varden, koji je održao prve korizmene duhovne vježbe u ovom pontifikatu, biskup je Trondheima u Norveškoj i predsjednik Skandinavske biskupske konferencije. Ranije je bio opat u trapističkom samostanu u Engleskoj. Varden je kršten kao luteran, studirao je u Cambridgeu i obratio se na katoličanstvo. Sve te činjenice izazvale su povećano zanimanje o biskupu sa sjevera Europe.

Korizmene duhovne vježbe održane su od 22. do 27. veljače u Pavlinskoj kapeli Apostolske palače u Vatikanu. Kardinali koji borave u Rimu i prefekti vatikanskih dikasterija bili su pozvani na njima sudjelovati, obustavljajući ili smanjujući tijekom tog vremena svoje redovite radne aktivnosti. Osvijetljeni skrivenom slavom bila je tema razmatranja koje je biskup Varden održao na zahtjev Svetog Oca. Lik Sv. Bernarda bio je vodič propovjedniku tijekom duhovnih vježbi.

Ulazak u korizmu, Sveti Bernard idealist, Božja pomoć, Postati slobodni, Sjaj istine, Tisuće će pasti, Ja ću ga proslaviti, Božji anđeli, Sveti Bernard realist, O razmišljanjima, Prenošenje nade, bili su naslovi razmatranja.

Mons. Varden dobrim znalcima već je poznat kao popularni duhovni autor kojeg je papa Franjo imenovao biskupom 2019. No, što znamo o njegovu životu? Rođen 1974. u južnoj Norveškoj, odrastao je u neprakticirajućoj luteranskoj obitelji. Kako je ispričao u nedavnom intervjuu za Institut Napa, prošao je kroz razdoblje agnosticizma i skepticizma tijekom tinejdžerskih godina te je uživao u svojoj osobnoj neovisnosti.

Ovaj rani skepticizam s vremenom je ustupio mjesto postupnu procesu prelaska na katoličanstvo. Isprva, planirajući učiti ruski i arapski, nakon što je sa 17 godina posjetio trapistički samostan u Walesu, biskup Varden postao je obuzet idejom postati katolik. Nakon dolaska na sveučilište tražio je pouku u katoličkoj vjeri. Sve je započelo čitanjem dokumenata Drugog vatikanskog sabora. To razdoblje uključivalo je i njegovo otkriće Biblije, crkvenih otaca poput Sv. Atanazija te je naposljetku donio odluku promijeniti studij i započeti studij teologije. S 19 godina, 1993., primljen je u Katoličku Crkvu.

Unatoč svojoj trenutnoj ulozi biskupa, mons. Varden i dalje je duboko pod utjecajem svojih monaških korijena ističući kako je biti redovnik „utisnuto“ u njegovo biće. Rekao je da ga i dalje zadivljuje „potpuna zahvalnost (što je redovnik) i nevjerojatna radost“

Put biskupa Vardena prema katoličanstvu potaknut je specifičnim kulturnim i liturgijskim „susretima“. S 15 godina Mahlerova Simfonija br. 2 (Uskrsnuće) potpuno ga je potresla. Opisao je to iskustvo kao otkriće da postoji nešto „nekako veće od mene“, ukazujući na stvarnost izvan njegova vlastitog iskustva. Kasnije su na njega duboko utjecali gregorijanski korali i Mozartova sakralna zborska djela u kojima je pronašao fascinantnu „povezanost između lijepog glazbenog izraza i teksta“.

Književna djela Hermanna Hessea, posebno Narcis i Zlatousti, također su igrala značajnu ulogu u njegovu intelektualnom i duhovnom buđenju, rekao je u intervjuu za Napu.

Prije ulaska u monaški život Varden je proveo deset godina na Sveučilištu Cambridge. Preddiplomski studij završio je na Magdalene Collegeu, a kasnije je doktorirao povijest teologije na St. John's Collegeu. Njegov doktorski rad bio je usmjeren na francuskog oratorijanca iz 17. stoljeća Pierrea de Bérullea. Nakon Cambridgea nastavio je dodatnu izobrazbu u Parizu i Rimu (Papinski orijentalni institut i Papinski Atenej Sv. Anselma gdje se specijalizirao za sirijsko kršćanstvo i patrističke tradicije).

Varden se 2002. pridružio opatiji Mount Saint Bernard u Leicestershireu, Engleska. Njegova zajednica su Red cistercita strožeg opsluživanja, OCSO, poznatiji kao trapisti.

Sveti Robert iz Molesmea, Sveti Stjepan Harding i Sveti Alberik osnovali su Cistercitski red u 11. stoljeću u francuskoj dolini Cîteaux. Bili su u potrazi za povratkom izvornoj autentičnosti Benediktova pravila. Njihov najpoznatiji član je Sveti Bernard iz Clairvauxa. Trapisti su 1892. postali zaseban red i odvojili su se od cistercita.

Kao redovnik Varden je prihvatio Pravilo Sv. Benedikta obilježeno tišinom, ručnim radom i kontemplativnom molitvom. Zaređen je za svećenika 2011., a za opata zajednice izabran je 2015. Unatoč osobnom osjećaju „potpune nedostatnosti“ prihvatio je vodstvo opatije u svojoj 39. godini. Rekao je da mu je bilo izvanredno „naći se u svim svojim nedostatnostima, sa svim svojim krhkostima i kontradikcijama, povjeren milosti i osposobljen biti posrednik milosti za druge“.

Unatoč svojoj trenutnoj ulozi biskupa, mons. Varden i dalje je duboko pod utjecajem svojih monaških korijena, ističući kako je biti redovnik „utisnuto“ u njegovo biće. Rekao je da ga i dalje zadivljuje „potpuna zahvalnost (što je redovnik) i nevjerojatna radost“.

Kao opat biskup Varden vodio je i veliku gospodarsku inicijativu utemeljenu na upravljanju budućnošću njegove opatije. Suočena s padom prihoda od tradicionalnog stočarstva, zajednica je prvo prešla na uzgoj goveda, a na kraju na proizvodnju piva Tynt Meadow English Trappist Ale. Predstavljeno 2018., ovo je bilo prvo certificirano trapističko pivo proizvedeno u Engleskoj. Varden je nadzirao projekt kako bi osigurao da projekt pomogne financijskoj održivosti opatije bez ugrožavanja monaške discipline.

Opat Varden imenovan je biskupom 2019. te je postao je prvi Norvežanin biskup Trondheima u modernom dobu. Njegovih pet prethodnika bili su njemački misionari. Mons. Varden, kako je već spomenuto, također obnaša dužnost predsjednika Skandinavske biskupske konferencije.

Prema statističkim podatcima norveškog Državnog statističkog ureda iz 2022., 65% tamošnjeg stanovništva pripadalo je Norveškoj crkvi, luteranskoj denominaciji. Oko 7% stanovništva pripada drugim kršćanskim denominacijama, od kojih je najviše katolika. Katolička Crkva doživjela je rast u Norveškoj posljednjih godina uglavnom zahvaljujući priljevu imigranata, iako je norveško društvo danas pretežito sekularno.

Trondheim, bivša nacionalna prijestolnica, smješten je na fjordu, otprilike na pola puta između juga Norveške i Arktičkog kruga. Teritorijalna prelatura Trondheim prostirala se na preko 35 000 km² i imala je oko 15 000 katolika.

Mons. Varden u svom intervjuu rekao je kako je poziv da postane biskup, osobito nakon 30 godina izbivanja iz domovine, bila „najteža stvar koja je od mene ikada tražena“. Dok služi u Norveškoj, glavna mu je nada da „kroz nas, u svim našim slabostima, Krist može doista biti živ“.

Dodajmo da meditacije biskupa Vardena koje je održao ove korizme u Vatikanu Osvijetljeni skrivenom slavom, ispituju kršćansko iskustvo s idealističkom dimenzijom i realističnim pogledom, s posebnim osvrtom na Sv. Bernarda iz Clairvauxa. Unatoč tomu što je svetac ponekad zauzimao „krute stavove koji su uključivali žestoku pristranost“, biskup Varden opisao ga je kao „istinski ponizna čovjeka, potpuno predana Bogu, sposobna za nježnu dobrotu, čvrsta prijatelja (zapravo, sposobna sprijateljiti se s bivšim neprijateljima) i snažna svjedočanstva Božje ljubavi. Bio je, i ostao, fascinantan.“

I za kraj jedan citat s bloga biskupa Vardena. „Zadatak pastira je voditi stado. Isusov glas vodi nas naprijed kako bismo mi, pred životnim raskrižjem, gdje moramo donositi bitne odluke, birali dobro i tako mogli krenuti prema ciljevima koji odgovaraju našim istinskim željama, gdje ćemo pronaći slobodu i radost davanja sebe za nešto veliko. Drugim riječima, naučit ćemo voljeti. Jer osnovno načelo ljubavi nije samozadovoljstvo, nego samodarivanje. To je paradoksalno, ali istinito: Samo dajući sebe, otkrivamo tko smo zapravo. Postajem ja kad slobodno kažem 'Da' drugomu.“