Piše: Brane Vrbić, Katolički tjednik

Kada je Gestapo došao po nju u nizozemski karmelićanski samostan 2. kolovoza 1942., zagrlila je svoju sestru Rozu, karmelsku trećoredicu, i rekla joj: „Pođimo se žrtvovati za naš narod!“ Svoj je život završila u plinskoj komori između 8. i 11. kolovoza 1942. Čak ne znamo ni točan datum, ali ostalo je svjedočanstvo da je i u tom neopisivom užasu, tih zadnjih dana svog života, brinula o djeci u logoru. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom 1998., a suzaštitnicom Europe 1999. Tako se završila njezina ovozemaljska potraga za istinom. Jedan dug i zahtjevan put koji ju je iz okrilja njezine židovske obitelji doveo do Katoličke Crkve i vječne sreće u zagrljaju Spasitelja Isusa Krista. Riječ je o Edith Stein, Sv. Tereziji Benedikti od Križa (blagoslovljena križem).

Skriveni križevi

Bila je 1893. kada je tragedija potresla obitelj Edith Stein. Njezina majka, Augusta Stein, rodila je jedanaestero djece. Četvero je umrlo u djetinjstvu. Kad je Edith, najmlađe dijete, imala samo dvije godine, Augustin suprug krenuo je na posao u skladište drva. Tog jutra se s vrata vratio i poljubio svoju najmlađu kćer. To je bio posljednji put da je Augusta vidjela svog muža. Umro je ubrzo od toplinskog udara. Upravo na brojne, dijelom i skrivene križeve koji su pratili život Sv. Terezije Benedikte od Križa u zanimljivom članku izvješćuje Lorraine V. Murray.

Udovica u dobi od 44 godine, sa sedmero djece koju je morala uzdržavati, Augusta Stein je tiho patila dok je preuzimala upravljanje skladištem drva. U poslu, koji je uglavnom stran ženama, bila je iznimno uspješna često radeći 16 sati dnevno. Njezina motivacija bila je snažna i nesebična jer joj je prioritet bio pružiti djeci priliku za dobro obrazovanje.

Augusta je željela ostvariti snove svoje djece, pa kad je Edith rekla da želi studirati na sveučilištu, to je postao plan. Za Edith je studij filozofije značio potragu za istinom za kojom je gladovala. U dobi od 15 godina postala je ateistica, unatoč majčinoj dubokoj privrženosti židovskoj vjeri. Sama će kazati da je s 14 godina „svjesno i promišljeno prestala moliti“. Željela se osloniti isključivo na sebe i bila je željna dokazati svoju slobodu donoseći odluke u svome životu. Na kraju dugog puta došla je do iznenađujuće spoznaje: jedino oni koji se posvete Kristovoj ljubavi postaju istinski slobodni.

Edith Stein rođena je u Breslauu (tada grad u Njemačkoj, danas Wrocław u Poljskoj) na židovski Dan pomirenja, Jom kipur, 12. listopada 1891. Rođena u židovskoj obitelji, na kraju je postala filozofkinja, katolkinja, redovnica, a zatim svetica. Njezin izbor redovničkog imena Terezija Benedikta od Križa označio je njezinu mističnu povezanost s Kristovom patnjom.

Edith je doktorirala filozofiju 1917. s najvišim ocjenama. Nikada do tada nije čula za „nošenje Kristova križa“, ali to je ono što je doživjela kad se prijavila za posao sveučilišne profesorice – bila je odbijena jer je žena. Kasnije, nakon obraćenja na katoličanstvo, imala je izvanredan uvid da čak i ljudi koji nisu svjesni Kristova križa mogu ga nositi kada pate zbog nepravde. „Gospodin je strpljiv i pun milosrđa. U svome planu za nas iskoristit će i naše pogrješke ako ih položimo na njegov oltar“, govorila je Sv. Edith Stein.

Tri događaja

Dok je Edith još bila na fakultetu, imala je tri iskustva, tri događaja koja su potaknula njezinu znatiželju o kršćanstvu. Jedno se dogodilo kada su ona i prijatelj obilazili katedralu i vidjeli ženu s cekerima punim namirnica kako se moli.

U knjizi Život u židovskoj obitelji Edith je napisala: „U sinagogama ili protestantskim crkvama koje sam posjećivala, čovjek je išao samo na bogoslužje. Ali ovdje je netko prekinuo svoje svakodnevne poslove u kupovini kako bi došla u ovu crkvu... kao da je ovdje radi intimnog razgovora.“

Drugo iskustvo dogodilo se kada je izbio Prvi svjetski rat i kada je jedan od Edithinih prijatelja, Adolf Reinach, obraćenik na kršćanstvo, poginuo. Edith je otišla posjetiti njegovu udovicu, također obraćenicu, i očekivala je da će Adolfova supruga biti uništena patnjom. Udovica je, međutim, zračila hrabrošću i mirom. Kasnije je Edith shvatila da je vjera u uskrsnuće toj ženi dala nadu da će ponovno vidjeti svog muža.

Edith je odlučila volontirati kao medicinska sestra u Crvenom križu u Austriji odlazeći u bolnicu u kojoj su bili smješteni pacijenti sa zaraznim bolestima. Nakon što je završila obuku dobila je emajlirani broš s crvenim križem na bijeloj pozadini. Kršćanska simbolika križa u to vrijeme nije joj se činila značajnom. Brinući se za ranjene i umiruće vojnike činila je mala djela dobrote koja su otkrivala njezino suosjećajno srce.

Na primjer, jedan je mladi vojnik prestao jesti, ali je Edith otkrila da voli naranče i čokoladu pa mu ih je pribavila. Neumorno je radila, a nakon samo dva tjedna volontiranja bila je zadužena za 60 pacijenata oboljelih od tifusa.

Treći važan događaj na njezinu putu prema kršćanstvu dogodio se 1921. kada je tijekom posjeta prijateljici uočila autobiografiju Svete Terezije Avilske. Nakon što je pročitala knjigu izjavila je: „Ovo je istina.“ U tom trenutku odlučila je postati katolkinja i karmelićanka.

Krštena je 1922. U liceju sestara dominikanki u Speyeru predavala je od 1923. do 1931. Dvije godine kasnije pokušala je ući u karmel, ali su je odbili. Budući da je u Njemačkoj rastao val antisemitizma, svoje posljednje predavanje na Sveučilištu održala je 25. veljače 1933. To joj je pomoglo ostvariti san o ulasku u karmel. U travnju sljedeće godine svečano je obukla karmelsko odijelo i postala s. Terezija Benedikta od Križa. Ostavila je iza sebe zavidnu karijeru i pošla je u anonimnost karmela u Kölnu. Svečane je zavjete položila na Veliki petak četiri godine kasnije. Zbog sigurnosnih razloga, sestre su je iz njemačkog karmela poslale u Nizozemsku. Njezina sestra Rosa također će ubrzo nakon nje ući u samostan.

Istina ima ime: Isus Krist

U jednom pismu je sestra Terezija Benedikta rječito napisala o križu: „Po križu sam shvatila usud Božjeg naroda koji... se počeo nazirati. Mislila sam da ga oni koji ga prepoznaju kao Kristov križ moraju preuzeti na sebe u ime svih.“

Dok je Hitlerova okrutna kampanja protiv Židova protutnjala Njemačkom, neki članovi obitelji sestre Terezije pobjegli su u druge zemlje, ali drugi nisu bili te sreće. Pišući na Cvjetnicu 1939. spomenula je da se prinosi kao žrtva za mir kako bi Hitler, kojeg je nazvala „Antikristom“, bio pobijeđen.

Dokument nizozemskog Crvenog križa otkriva da je i sestra Terezija Benedikta od Križa postala žrtva Hitlerova smrtonosnog plana. Navodi se da je Edith Teresa Hedwig Stein uhićena „zbog rase, a posebno zbog židovskog podrijetla“ 2. kolovoza 1942. Terezija Benedikta od Križa i njezina sestra Roza poslane su u Auschwitz 7. kolovoza. Tamo su ubrzo pogubljene.

Svjedoci opisuju sestru Tereziju Benediktu od Križa kao miroljubivu i suosjećajnu dok se brinula o drugima u logoru. Prilikom njezine kanonizacije 1998., papa Ivan Pavao II. opisao ju je kao „mučenicu za ljubav, koja je dala svoj život za svoje prijatelje, (i) nije dopustila da je itko nadmaši u ljubavi“.

Tako bi ukratko bila ispričana povijest svetice koja je živjela u mističnom jedinstvu s Kristovim križem!

Na dan njezina proglašenja svetom Sv. Ivan Pavao II. kazao je: „Ljubav Kristova bila je vatra koja je zapalila život Sv. Terezije Benedikte od Križa. Puno prije nego li je to shvatila, bila je zahvaćena ovom ljubavlju. U početku se posvetila slobodi. Dugo je vremena bila tražiteljica. Njezin se razum nije umarao tražeći, a njezino je srce uvijek žudjelo za nadom. Proputovala je naporan put filozofije s rasplamsanim entuzijazmom. U konačnici, bila je nagrađena, ona je obuhvatila istinu. Još bolje, ona je bila obuhvaćena njome. Tada je otkrila da istina ima svoje ime: Isus Krist. Od tog trenutka pa nadalje, Utjelovljena Riječ bila je njezino Jedno i Sve. Gledajući unatrag, kao karmelićanka, na ovo razdoblje svoga života, napisala je jednoj benediktinskoj redovnici: 'Tko god traži istinu, traži Boga, bio toga svjestan ili ne'.“