„Kod Velike Srbije?!“


Da se ništa u pristupu patrijarha Irineja nije promijenilo, pokazao je i njegov istup u Donjoj Gradini 5. svibnja ove godine kada je ponovio monstruozne laži o logoru Jasenovac i o milijunu ubijenih Srba. Nije propustio prigodu da Katoličku Crkvu ponovno ocrni do krajnjih granica.

U veljači 2016. godine pisao je patrijarhu Srpske Pravoslavne Crkve Irineju u ime Biskupske konferencije BiH vrhbosanski kardinal Vinko Puljić upozoravajući da je njegova izjava izrečena na proslavi „Krsne slave i Dana RS-a“ 9. siječnja 2016. u Banjoj Luci da je Republika Srpska „utemeljena na istini Božjoj, na pravdi Božjoj… postavljena na krvi svetih mučenika, na kostima svetih mučenika“ te da je vječna i neprolazna izazvala „nevjericu, zgražanje i razočarenje“. „Teško da ikome s ovih prostora, a pogotovo Vama, mogu biti nepoznate u nebo vapijuće činjenice koje su u potpunoj suprotnosti s tom tvrdnjom“, napisao je vrhbosanski kardinal i podsjetio na kronologiju zločina koja je prethodila stvaranju RS-a. „Sve što je čovjek stvorio prolazno je i ima rok trajanja; nije vječno niti je neprolazno. To više začuđuju i zbunjuju ovakve izjave Vaše Svetosti, kao vrhovnog autoriteta Srpske Pravoslavne Crkve. Samo je Bog vječan i neprolazan!“, napisao je tada kardinal Puljić.

U studenom prošle godine prvom čovjeku SPC-a pismo je uputila i Hrvatska biskupska konferencija. Poduže pismo svjetlost dana ugledalo je u veljači ove godine. Hrvatski biskupi su konstatirali kako su se izjave i prijekori SPC-a upućeni Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj i tamošnjim biskupima pojačali nakon dovršetka rada Mješovitog povjerenstva HBK-a i SPC-a o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu. „Vaša Svetosti! Pitamo se kakav bi mogao biti cilj i smisao navedenih tvrdnji po kojima kod Katoličke Crkve u Hrvatskoj i njezinih pastira ne postoji gotovo nikakvo dobro, nego samo zlo… Navedenim javnim negativističkim načinom komuniciranja nije moguće riješiti bilo kakav problem ili pitanje. Takav pristup u hrvatskome društvu izaziva otpore“, jedno je od temeljnih pitanja koja su hrvatski biskupi uputili srpskom patrijarhu. U pismu se egzaktno donose izjave koje su nagnale HBK na ovu reakciju.

Tko je zatajio?

„U svojem intervjuu Televiziji Hram (3. siječnja 2018.) kazali ste kako Vas 'iznenađuje ćutanje Rimokatoličke Crkve. Crkva u Hrvatskoj ćuti. I danas se dešava mnogo nemilih događaja. Crkva ćuti.'“ U pismu su hrvatski biskupi podsjetili na govor patrijarha Irineja na 62. međunarodnom sajmu knjiga 2017., kada je govoreći o stradanju srpskog naroda tijekom XX. stoljeća, izjavio kako je najtragičnije što su ona došla „jednim delom od muslimana, a mnogo više od naše braće rimokatolika“ uz opasku da SPC godinama očekuje čuti riječ kajanja i ispriku.

„U svojoj propovijedi (4. kolovoza 2018.) u Bačkoj Palanci, prigodom obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja, među ostalim ste rekli: 'Danas, posle dve decenije pitamo se što je taj narod (hrvatski) rukovodilo i motivisalo da dignu svoju ruku na braću svoju, na braću koji su delili podneblje i ovu blagoslovenu zemlju dugi niz godina? Kakva ih je sila na to motivisala i da li je imalo neke sile druge koja je mogla da to zadrži i onemogući? Imala je. To je bila institucija Crkve koja je jedino mogla da zaustavi taj ponor, to zlo koje je iznenadilo ne samo naš narod, nego čitav narod sveta, pogotovo hrišćanske narode. I ako ima neko ko je zatajio, i neko ko je mogao da to zlo zaustavi, to je bila Crkva.'“ (…)

„Za Vašega pohoda Crnoj Gori u mjesecu srpnju 2018. godine, na pitanje novinara s kojom biste povijesnom epohom usporedili položaj Srba danas u Crnoj Gori, u intervjuu za podgorički dnevnik Dan (23. srpnja 2018.) odgovorili ste: 'Usporedio bih ga s položajem Srba u Hrvatskoj, u doba endehazije (NDH). Nažalost, u Hrvatskoj ni danas nije bolji položaj Srbima.'“

U svojem su pismu hrvatski biskupi naveli da ne razumiju namjere priopćenja s posljednjeg zasjedanja Svetog arhijerejskog sabora SPC-a kad su javno razvrstani hrvatski biskupi i kad se tumačilo tko je od njih dobronamjeran i tko od njih djeluje prema Drugom vatikanskom saboru, a tko ne, i gdje je većina biskupa označena kao ljudi „neprikrivene proustaške orijentacije“. Biskupi navode kako posebnu težinu ima izjava da je nedavni rat mogla spriječiti Katolička Crkva. „Nije ona imala nikakva utjecaja na srpskoga predsjednika Slobodana Miloševića, na Jugoslavensku narodnu armiju, na paravojne postrojbe iz Srbije, niti na druge koji su pokrenuli i vodili rat na hrvatskome tlu“, poručili su Irineju hrvatski biskupi.

„Vaše mišljenje koje ste iznijeli na već spomenutom 62. međunarodnom beogradskom sajmu knjiga (24. listopada 2017.): 'Gde god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u Bosni, bilo u Vojvodini, bilo Crnoj Gori i u drugim mestima' ne pridonosi miru i razumevanju, jer samo Srbima dajete određena prava, bez objašnjenja kakva bi prava imali drugi građani koji žive sa Srbima…“ Moramo naglasiti da upravo ta rečenica najbolje oslikava crkveno i političko djelovanje srpskog patrijarha jer su nažalost Crkva i politika i dalje neraskidivo vezane u pravoslavnom svijetu. SPC i njezin patrijarh Irinej su najzorniji primjeri niz kakve stranputice politika vjeru može povesti.

Na tragu toga hrvatski biskupi u pismu upozoravaju na činjenicu da Irinej kada upućuje poruku pravoslavnim vjernicima u Hrvatskoj, gotovo redovito ne navodi ime Hrvatske države nego pokrajina Dalmacije, Slavonije, Like i tako ignorira neovisnost Hrvatske. Ističe se da nakon smrti patrijarha Pavla nije više došlo do susreta Povjerenstva HBK-a za odnos sa SPC-om i Povjerenstva SPC-a za odnos s Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj… Očito, djelovanje SPC-a pod vodstvom patrijarha Irineja prelilo je čašu kad su hrvatski biskupi morali uputiti ovo pismo.

Krvave laži

A da se ništa u pristupu patrijarha Irineja nije promijenilo, pokazao je i njegov istup u Donjoj Gradini (nekoć Bosanska, sada Kozarska Dubica) 5. svibnja ove godine kada je ponovio monstruozne laži o logoru Jasenovac i o milijunu ubijenih Srba. Nije propustio prigodu da Katoličku Crkvu ponovno ocrni do krajnjih granica.

Prema izvješću Radio televizije Srbije, „patrijarh srpski Irinej izjavio je u Donjoj Gradini da su u ustaškom zločinu u Jasenovcu učestvovali i oni koji je trebalo da šire ljubav i čitaju Jevanđelje i da su mnogi od njih okrvavili ruke do lakata, čak bili rekorderi u činjenju zločina. Naglasio je da se vapaj dece čuo do samog neba, ali ne do Zagreba i crkvenih predstavnika, i to ne što nisu mogli da čuju, već nisu želeli.

Patrijarh je istakao da samo Bog zna koliki je broj onih koji su ubijeni u najstrašnijim mukama. 'Još se vodi velika diskusija koliki je taj broj. Veoma veliki. Oni najobjektivniji istraživači smatraju da je prešao milion', naveo je patrijarh. Poručio je da osveta ne sme da bude predmet razmišljanja, jer je srpski narod hrišćanski, pravoslavni, koji sluša Božje zapovesti i trudi se da ih koliko može ispuni.“

Samo jedna ubijena nevina osoba je prestrašan zločin. Kardinal Stepinac je 1943. godine napisao da je Jasenovac „sramotna ljaga“ NDH-a. Jasenovac je mjesto velikih stradanja, ali još uvijek neistraženo u potpunosti. No, iz godine u godinu, i nakon svih povijesnih saznanja, namjerno preuveličavati broj nastradalih kakva to mora biti, najblaže rečeno, zlo i zaslijepljenost? A još kada se zna da to govori jedan patrijarh…

Podsjetimo: 1964. godine je Savezni zavod za statistiku SFRJ pokrenuo općenito istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije. Cijeli postupak je bio vezan za pokušaj dobivanja reparacije od Njemačke. I umjesto barem 700 000 ubijenih u Jasenovcu, pojavio se šokantan podatak za komunističke vlasti - 59 000 stradalih. Ti podatci su ostali nepoznati javnosti do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća.

Nastaviti istraživati

U intervjuu za portal Direktno.hr u lipnju prošle godine hrvatski povjesničar dr. Marijo Jareb s Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba je kazao: „Činjenica jest da je popis koji je rađen 1964., dakle dva desetljeća nakon rata, i to uz znatan angažman tadašnje države koja je pokušala doći do stvarnih brojeva, došao do puno manjih brojeva žrtava; za Jasenovac i Staru Gradišku ukupno oko 59 000 žrtava. Ne mogu dakako biti siguran je li to stvaran broj, je li možda zbog dupliranja imena osjetno manji ili je zbog nepopisanih nešto veći, no držim kako je to jedino sigurno ishodište svih daljnjih istraživanja koja bi mogla dovesti do približnoga broja žrtava… U konačnici, i glavna srbijanska ustanova koja se bavi problematikom broja žrtava Jasenovca (i Stare Gradiške) - beogradski Muzej žrtava genocida već odavno iznosi brojeve osjetno manje od 100 000 žrtava, iako su i tamo kao svojevrsni idealni broj postavili onaj od 120 000 žrtava“, kazao je dr. Jareb. On je tom prigodom istaknuo: „Sustavna i opsežna istraživanja svakako bi trebalo nastaviti jer je to jedini put do činjenica, a samim tim i nadvladavanja kontroverzi i manipulacija. Pritom treba podsjetiti na dobru ideju predsjednice (Kolinde Grabar Kitarović) o osnivanju međunarodnog povjerenstva koje bi provelo temeljita istraživanja, uključujući i forenzička, kako bi se došlo do tog cilja.“

Moglo bi se nabrajati još mnogo izjava srpskog patrijarha koje ga diskvalificiraju u bilo kakvoj ozbiljnijoj raspravi i o, nažalost, crkvenim i o povijesno-političkim prilikama. Govoreći o presudi Suda u Haagu ratnom zločincu Ratku Mladiću, kazao je: „Silni svjetski moćnici rade đavolska dela, a mi trpimo posledice. Nije od jučer da ispada da su samo Srbi krivi za sve, a da su ostali nevini.“ Tu je i snimka njegova srdačna susreta na Sajmu knjiga u Beogradu 2016. godine s četničkim vojvodom Vojislavom Šešeljem. „Hoćete li malo kod nas, Vaša Svetosti?“, pita Šešelj okrećući se prema štandu s knjigama. „Kod Velike Srbije?“, pita patrijarh na što Šešelj odgovara: „Kod Velike Srbije!“ „Uvek i u svako vreme!“, kaže Irinej i započinje njihov vrlo srdačan razgovor (o Šešeljevim knjigama, srpskoj povijesti, „Srbima katoličke vere“…) Šešelj mu obećava poslati sve svoje knjige što Irinej prihvaća…

Patrijarh Irinej odbija i bilo kakav kompromis s Albancima. Jasno se odredio i prema nastojanjima drugih pravoslavnih naroda da dobiju (ponovno) svoje autokefalne Crkve. Uputio je prošle godine pismo patrijarhu carigradskom Bartolomeju u kome tvrdi da bi uvođenje principa davanja autokefalnosti novonastalim državama, odnosno nacijama, predstavljalo opasnost po jedinstvo pravoslavlja u svijetu. I mogli bismo nabrajati još puno toga…

Netko će se možda zapitati bi li situacija bila drugačija da je vodstvo SPC-a 2010. godine preuzeo neki drugi pravoslavni episkop? Ne bi. Sveti arhijerejski sabor SPC-a koji je imao 44 člana, od koji su 34 mogla biti izabrana za novog patrijarha, kroz četiri kruga glasovanja izabrao je natpolovičnom većinom trojicu kandidata za patrijarha: mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilofija, episkopa niškoga Irineja i episkopa bačkog Irineja. Potom je arhimandit Gavrilo nasumice izvukao kuvertu s imenom niškog episkopa koji je tako postao 45. patrijarh SPC-a. U svakom slučaju između ta tri kandidata Irinej je proglašen „najumjerenijim“.

Osobno imam veliko poštovanje prema pravoslavlju: prema više od 10 stoljeća dugom zajedničkom putu vjere, prelijepim pravoslavnim ikonama, bogatoj monaškoj tradiciji, istočnoj liturgiji, pojedinim piscima, poznanicima pravoslavne vjere i srpske nacije… Ali zaista ne mogu razumjeti čelnog čovjeka SPC-a koji neistinama i najtežim lažima, poput one o Jasenovcu, truje, prije svega, svoj narod.