Piše: Brane Vrbić, Katolički tjednik

Tijekom 2021. u svijetu su ubijena 22 misionara (dvoje više nego prethodne godine), izvijestila je vatikanska agencija Fides predzadnjeg dana prošle godine. Fides je agencija koja izvješćuje na sedam jezika, uključujući kineski i arapski. Djeluje u okviru Kongregacije za evangelizaciju naroda, a svake godine objavljuje izvješće o katolicima koji su „nasilno umrli” tijekom vršenja svog poslanja. Kao i proteklih godina, Afrika i Amerika ponovno su na vrhu te dramatične ljestvice koja pokazuje da je od 2000. do 2020. u svijetu ubijeno 505 misionara. Te brojke predstavljaju samo „vrh ledenog brijega“ jer Fides uzima u obzir samo potpuno pouzdane i potvrđene podatke. Imena mnogih stradalih, nažalost, nikada se neće saznati...

Prema prikupljenim podatcima iz 2021., ubijeno je: 13 svećenika, jedan redovnik, dvije redovnice i šest laika. Afrika ima najveći broj ubijenih misionara – 11 (sedam svećenika, dvije redovnice, dva laika) uključujući četiri svećenika u Nigeriji i jednog redovnika i jednu laičku osobu u Južnom Sudanu. Ostali misionari stradali su u: Angoli, Burkini Faso, Srednjoafričkoj Republici i Ugandi. Slijedi američki kontinent sa sedam ubijenih misionara (četiri svećenika, jedan redovnik, dvoje laika) od kojih četiri u Meksiku, a ostali su ubijeni u Venezueli, Peruu i Haitiju. U Aziji su ubijena tri misionara (jedan svećenik na Filipinima, dva mlada laika u Burmi). Većina njih nisu bili stranci; ubijeni su u zemlji u kojoj su rođeni, napominje Fides. U Europi je ubijen otac Olivier Maire, provincijal francuskih misionara monfortanaca. Pronađen je mrtav u Vendéeju 9. kolovoza.

Jednostavni ljudi poniznih života

Ubijeni misionari nisu poznati po nekim posebno istaknutim projektima, nego su jednostavno svjedočili svoju vjeru. Često u društvima prepunih nasilja, društvene nejednakosti, iskorištavanja te moralne i ekološke degradacije. Neki su bili jednostavni župnici koje su oteli, mučili i ubili beskrupulozni zločinci pohlepni za novcem ili su ih htjeli ušutkati jer je njihov glas smetao moćnicima. Bili su to i svećenici koji su se bavili socijalnim radom te su ubijeni zbog pljačke, kao na Haitiju, ili su ih ubili oni kojima su pomagali, kako se dogodilo u Venezueli gdje su jednoga redovnika lopovi ubili u školi u kojoj je učio mlade graditi budućnost. Tu su i časne sestre poput sestara Mary Daniel Abut i Regine Robe, progonjene i hladnokrvno ubijene u Južnom Sudanu. Bile su redovnice Kongregacije Presvetoga Srca Isusova.

Među ubijenim misionarima ima i vjernika laika koji su na različite načine bili uključeni u pastoralnu aktivnost, a umrli su nasilnom smrću, ne izričito „iz mržnje prema vjeri“. U porastu je, naime, broj ubijenih laika, katehista i drugih kao što se, primjerice, dogodilo u Južnom Sudanu. Ponovilo se i u Meksiku gdje je vatrenim oružjem ubijen 42-godišnji Talijan Michele Colosio, koordinator projekata za obrazovanje djece na najsiromašnijim seoskim područjima. „Moramo davati, moramo pomagati“, govorio je. „Trebamo se ujediniti kao narod koji čine braća, bez razlike u jezicima, granicama i boji kože.“ Tragična je također smrt u Peruu Nadije de Munari, talijanske misionarke laikinje, koja je napadnuta mačetom tijekom krađe te je preminula 24. travnja ove godine.

Veliko nasilje preplavilo je i Mianmar gdje je sukob poprimio oblik „bolne i užasne okrutnosti“, kako je rekao kardinal Charles Maung Bo, nadbiskup Yangona i predsjednik tamošnje biskupske konferencije. U selu Mo So na Badnjak, 24. prosinca, ubijeno je najmanje 35 katolika civila među kojima je bilo žena i djece koji su bježali nakon vojne ofenzive. Njihova su tijela spaljena.

U Europi je pak teško zaboraviti već spomenuto ubojstvo u Francuskoj oca Oliviera Mairea, provincijskoga poglavara Družbe Marijine (monfortanaca), kojega je 9. kolovoza ubio ruandski građanin o kojemu je dugo skrbio.

Kako se ne prisjetiti i ubojstva sir Davida Amessa (69) 15. listopada 2021. Bio je član britanskog Parlamenta od 1983. te zastupnik Konzervativne stranke. David Amess bio je katolik, otac petero djece i snažni pro-life zagovornik koji se zalagao za očuvanje života nerođenih i protivio se istospolnim brakovima. Mogli bismo kazati katolički misionar u svijetu britanske politike. Amessove nedavne zabilježbe o glasovanju pokazale su kako je glasovao protiv legalizacije potpomognutog samoubojstva, za stroža gestacijska ograničenja pobačaja i protiv nametanja pobačaja Sjevernoj Irskoj, među ostalim pro-life mjerama. David Amess nasmrt je izboden nožem u metodističkoj crkvi u mjestu Leigh-on-Sea gdje je primao svoje birače. Policija je objavila kako je ubojica Ali Harbi Ali (25), britanski državljanin somalskih korijena, i da je napad povezan s islamističkim terorizmom.

Spomenimo i slučaj koji, Bogu hvala, nije završio tragično, misionarke sestre Vedrane Ljubić koja je 23. prosinca navečer napadnuta u Soroti u Ugandi. „Napadač je upao u sobu s mačetom i tražio novac. Sve je to trajalo oko pet minuta. Nisam se smjela pomaknuti. Samo sam vikala i zapomagala, a kad je napadač vidio da bi mi netko mogao doći u pomoć, počeo me mačetom udarati po glavi i leđima i onda je pobjegao“, rekla je s. Vedrana u razgovoru za Hrvatski katolički radio. Tijekom napada zadobila je četiri teške ozljede mačetom. Sestra Vedrana, redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi, podrijetlom je iz Prozora. U misije je otišla 1998. i u Ugandi djeluje već 23 godine.

„Sve više živi, raste i umnaža se…“

Misionari i misionarke poput zvijezda sjaje na nebu evangelizacije. Istina, njihovo djelovanje često je isprepleteno i opasnostima po njihove živote… To potvrđuju i podatci iz ovog teksta. No, prisjetih se i riječi don Danka Litrića, salezijanca koji već četiri desetljeća djeluje u misijama, odnosno ulomka iz njegove knjige Ruanda Ljubavi moja, da misionari ne umiru…  To je razmišljanje don Danko zapisao uz Svjetski dan misija 2018.

„Misionari ne umiru. Možda vam to čudno zvuči, ali je istina. Čudno zvuči, osobito kad se zna da je svake godine puno misionara ubijeno. Osim toga, mnogi umiru od tropskih bolesti, još u ranoj dobi. U mojoj Ruandi 1998. ubili su fra Vjeku Ćurića. U susjednom Burundiju nedavno je ubijena naša misionarka sestra Lukrecija Mamić. I ja sam nekoliko puta gledao smrti u oči. Ali unatoč tome, ponavljam – misionari ne umiru.

Ima puno primjera u povijesti Crkve, od prvih dana sve do danas. Evo primjera Sv. Pavla. U Rimu mu je odsječena glava. Ali ono što je propovijedao po svim tada poznatim zemljama velikog Rimskog Carstva, što je napisao u svojim poslanicama, kroz stoljeća se nastavlja po njegovim učenicima do dana današnjega.

U naše dane, velika misionarka Sv. Majka Terezija tijelom je umrla 1997., ali njezino djelo ljubavi snagom Duha nastavlja živjeti u cijelom svijetu. Samo da vidite u našoj Ruandi što njezine sestre Misionarke ljubavi čine za napuštenu djecu, za duševne i tjelesne bolesnike, za stare i bolesne. Da, Majka Terezija nije umrla, ona živi u tisućama sestara diljem svijeta!

Naše sestre Služavke Malog Isusa koje su samo šest godina misionarile u Ruandi i silom su morale napustiti svoju misiju, nastavljaju svoje djelo u mnogim srcima župne misije Rutonde koja je prošle godine postala župa.

Mogao bih vam posvjedočiti primjerima iz svog misionarskog života. Nije to moja zasluga, ni hvala. Hvala dobrom i milosrdnom Isusu koji me je, iako nevrijedna, pozvao da budem njegov misionar. Hvala mojim prijateljima i dobrotvorima iz Domovine i diljem svijeta koji se mole za me, žrtvuju i darovima pomažu! (...)

Starim, svake godine sve sam slabiji, ali ono što sam s pomoću Božjom i dobrotom mnogih dobrotvora započeo, sve više živi, raste i umnaža se. Toliko toga ima.

Nisam vodio statistiku svoga misionarskog djelovanja, pa to neće biti točno u brojkama. Samo neke kratke istine koje potvrđuju moju tvrdnju u naslovu. Naviještanje Radosne vijesti ispod stabala, u crkvama i dvoranama mnoštvu ljudi koje pažljivo sluša i upija svaku riječ i mijenja svoj život.

Tisuće krštenja odraslih, mladih i djece u trima velikim župama gdje sam bio župnik! Godišnje je bilo od tisuću do dvije tisuće krštenja. Neki od njih postali su svećenici i časne sestre, katehisti i voditelji kršćanskih zajednica.

Koliko djece i mladih smo školovali, tisuće tisuća. To su sada majstori svih mogućih obrta, učitelji, liječnici... Često dobivam pisma ili telefonski poziv u kome se mnogi zahvaljuju da sam im pomogao, da su sada dobro, imaju svoj stan ili kućicu, sretno žive sa svojom obitelji – neki su se i obogatili pa pomažu drugima.

Uz pomoć dobrotvora mogao sam izgraditi nekoliko osnovnih škola, dvije obrtničke škole, jednu bolnicu, nekoliko lijepih velikih crkava. Tu se sada na tisuće djece i mladih u školama sprema za život, u bolnici mnogi bolesnici se liječe i ozdravljaju, u crkvama se hrane Božjom riječju i posvećuju po svetim sakramentima.

Kao primjer, u mojoj zajednici tri svećenika i jedan bogoslov – svi su bili moji učenici, ja sam ih primio i vodio u salezijanskom i svećeničkom zvanju. Oni sada nastavljaju što smo mi stari započeli: propovijedaju Radosnu vijest na svom domaćem jeziku, u svojoj kulturi i duhu, vode ljude u nasljedovanju Isusa Krista, bilo u crkvi koju sam izgradio ili u školi koju su izgradili stari misionari. Sve ide dalje, dograđuje se i usavršava... Tako isto na drugim mjestima gdje sam vršio misiju koju mi dobri Bog udijeli po mojim poglavarima. Istina, misionari kao i svi ljudi prolaze, ali i dalje ostaju u svojim djelima – žive u mnogim ljudima Azije, Afrike, Oceanije...“