Pet, 21. Srpanj 2017. 11:05 Žepče
Nakon odluke Ustavnog suda od 6. srpnja ove godine, nema mehanizma za izbor zastupnika u federalni Dom naroda, što znači da će doći do blokade zakonodavne vlasti na državnoj razini i brojnih drugih kriznih i „pat“ situacija. Nužni su dogovori...
Piše: Brane Vrbić
Ustavni sud Bosne i Hercegovine 6. srpnja je potvrdio kako od 7. srpnja ove godine prestaju vrijediti odredbe Izbornog zakona o načinu biranja zastupnika u domovima naroda državnog odnosno parlamenta Federacije BiH, a istodobno je zaključio kako bošnjački zastupnici u Domu naroda parlamenta BiH nisu, pozivanjem na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, imali osnovu blokirati raspravu o izmjenama Izbornog zakona što ih je predložio HDZ BiH. Ukratko, tako bi glasila vijest koja bi u svakoj normalno uređenoj i demokratskoj državi morala tražiti žuran dogovor kroz rješavanje spornih pitanja, odnosno usvajanja promjena izbornog zakonodavstva. Bez provedivog izbornog zakonodavstva nema ni izbora, a bez valjanih izbora suspendiran je i cjelokupni demokratski proces, najkraća je istina koja stoji iza odluke Ustavnog suda BiH.
Ustavni sud BiH je 1. prosinca prošle godine prihvatio priziv kojega je u svojstvu bivšeg predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH podnio Božo Ljubić. Ustavni sud konstatirao je kako su neustavne odredbe koje su navodile da se iz svake županije unutar Federacije BiH u entitetski dom naroda mora birati barem po jedan zastupnik iz reda svakog konstitutivnog naroda. Ljubićev priziv temeljio se na ocjeni kako je ta odredba služila kao sredstvo izbornog inženjeringa pri čemu su, primjerice, hrvatske zastupnike u domove naroda imenovale stranke koje nisu imale legitimitet hrvatskog naroda. (Tu je često navođena dobro poznata činjenica, iznesena u prizivu, da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 24 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33 000 Hrvata.)
Poruka Ustavnog suda
„Ovo obrazloženje Ustavnog suda BiH afirmira BiH primarno kao državu triju konstitutivnih naroda. To je ono što legitimni predstavnici Hrvata od početka tvrde… Eksplicitno se navodi da su konstitutivni narodi za sebe izborne jedinice kada su u pitanju domovi naroda. Ovaj legitimitet predstavljanja naroda mora biti osiguran izbornim zakonodavstvom”, izjavio je u prosincu prošle godine Božo Ljubić u osvrtu na presudu Ustavnog suda BiH protiv koje su tada bili, gotovo da i nije potrebno ni naglašavati u kontekstu odnosa u BiH, oba suca iz reda bošnjačkog naroda: Mirsad Ćeman i Seada Palavrić. Podsjetimo da Ustavni sud BiH čine po dva ustavna suca iz reda svaka od tri konstitutivna naroda te tri strana suca. I oko te činjenice se u BiH godinama vode velike rasprave. Kada se tomu doda i postojanje visokog predstavnika, Vijeća za provedbu mira, aktivnosti pojedinih veleposlanstava u BiH… jasno je zbog čega se o BiH govori kao o protektoratu koji i danas egzistira na temelju diktata „međunarodne zajednice“.
Ustavni sud je svojom odlukom od 1. prosinca prošle godine naložio Parlamentu BiH da u roku od šest mjeseci pitanje izbora zastupnika u domove naroda uredi na drugačiji način, no kako se to nije dogodilo do roka koji je istekao, 7. srpnja donesen je pravorijek po kojemu sporne odredbe prestaju važiti. Ponovimo, Ustavni sud je jasno kazao da su konstitutivni narodi, a ne županije, nositelji izbornog legitimiteta za federalni Dom naroda.
Nakon odluke Ustavnog suda od 6. srpnja ove godine, to znači kako sada nema mehanizma za izbor zastupnika u federalni Dom naroda, pa ni načina uspostave izvršne vlasti u Federaciji BiH nakon izbora 2018. godine. Bez potvrde u Domu naroda nema ni federalne Vlade, ni predsjednika i dopredsjednika Federacije...
Podsjetimo i da početak cijele krize seže u 2002. godinu kada je tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch nametnuo amandmane na Ustav entiteta i potom je Izborni zakon izveden iz tih amandmana što je gotovo u potpunosti izbrisalo jednakopravnost konstitutivnog hrvatskog naroda u izbornom procesu. Kroz te nametnute odluke bošnjačkoj politici je zapravo omogućena jednotrećinska kontrola hrvatskog kluba zastupnika u Domu naroda Federacije BiH i dvotrećinska kontrola srpskog, odnosno samostalna uspostava vlasti bošnjačkih stranaka na razini Federacije BiH te potpuna majorizacija hrvatskog naroda.
U praksi, nakon odluke Ustavnog suda od 6. srpnja ove godine, to znači kako sada nema mehanizma za izbor zastupnika u federalni Dom naroda, pa ni načina uspostave izvršne vlasti u Federaciji BiH nakon izbora 2018. godine. Bez potvrde u Domu naroda nema ni federalne Vlade, ni predsjednika i dopredsjednika Federacije... A ne zaboravimo da se dvije trećine članova Doma naroda PS BiH (po pet hrvatskih i pet bošnjačkih izaslanika), dakle na državnoj razini, biraju iz federalnog Doma naroda. Dakle, ni to neće biti moguće. To ujedno govori da će doći do blokade prije svega zakonodavne vlasti na državnoj razini, ali to nepopunjavanje Doma naroda PS BiH može izazvati i brojne druge krizne i „pat“ situacije, od Vijeća ministara, pa i do samog Predsjedništva BiH kada bi se ta tijela i uspostavila nakon izbora…
„Slučajnost“
Samo dva dana prije te odluke Ustavnog suda BiH iz Središnjeg izbornog povjerenstva BiH i izaslanstva OESS-a poručeno je da će Opći izbori 2018. godine biti održani. Slučajnost? Sasvim sigurno ne. Dva dana prije očekivane odluke Ustavnog suda BiH SIP je poslao „neku“ svoju poruku. Dvije su mogućnosti „čitanja tog čina“: ili SIP smatra da će do dogovora o promjeni izbornog zakona sigurno doći ili smatra da ga se odluka Ustavnog suda ne tiče. Prvo se može smatrati solo akcijom i pritiskom na političke aktere da usvoje promjene Izbornog zakonodavstva, a drugo guranjem ionako nefunkcionalne i neučinkovite države u potpuni kaos. Takva igra je u prvom slučaju najblaže rečeno neprimjerena, u drugom pogubna. Postavlja se opravdano pitanja „tajminga“ tih izjava? Zar se nije moglo sačekati dva ili tri, ili više dana i onda, ako je uopće potrebno, dati osvrt iz SIP-a koji bi svakako morao striktno uvažavati odluku Ustavnog suda i eventualno jasno naznačiti političkim akterima posljedice te odluke…
„Opći izbori u Bosni i Hercegovini bit će raspisani u svibnju 2018. godine i održat će se prvog vikenda u listopadu. To je zakonska obveza, a ukoliko to ne učinimo svi bismo mogli završiti u Tužiteljstvu BiH jer bismo kršili zakon“, ustvrdila je predsjednica Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH Irena Hadžiabdić. „Ne vidimo nijedan razlog da to ne učinimo. Radi se o izravnim izborima gdje građani neposredno biraju Predsjedništvo BiH, zastupnike u državnom i oba entitetska parlamenta te u deset županijskih skupština. Nikakvih prepreka neće biti i mi činimo sve da provedemo kvalitetne izbore“, kazala je Hadžiabdić. Pri tome je predsjednica zaboravila da se neke od najznačajnijih izvršnih, ali i zakonodavnih tijela poput federalne Vlade, federalnog Doma naroda ili pak Doma naroda PS BiH neće moći izabrati i ustrojiti… Čemu onda održavanje takvih polovičnih i nepotpunih izbora? Takvo nešto se ne bilježi u modernim izbornim procesima.
Istina, predsjednica SIP-a je dodala da se pitanja koja se nameću „tiču posrednih izbora koja dolaze na red tek nakon objave rezultata, kada se konstituiraju vlasti, ali to su pitanja koja se nameću nakon svakih izbora i tiču se implementacije rezultata na posrednim izborima“. I tu je predsjednica SIP-a zaboravila da to nisu pitanja koja se dotiču samo posrednih izbora nego kombinacije izravnih i posrednih izbora, te opet – to se mora istaknuti – na paralizu vlasti na području pola ili cijele države koje bi izrodili takvi krnji izbori. „To u BiH, nažalost, teško ide. Zato nam iskustvo iz prethodnih godina može biti dobra lekcija da ovu neizbornu godinu iskoristimo i što prije riješimo te probleme“, izjavila je Hadžiabdić, dodavši da ukoliko se promijeni Izborni zakon bit će potrebno vremena za prilagođavanje podzakonskih akata i sve se to treba učiniti u neizbornoj godini jer u izbornoj godini nije dobro mijenjati izborna pravila.
Konstataciju da će izbori biti raspisani potvrdio je i voditelj Misije OESS-a u BiH Jonathan Moore podsjetivši da je odgovornost SIP-a raspisati izbore, ali za izmjene Izbornog zakona odgovornost je na demokratski izabranim bosanskohercegovačkim političkim čelnicima, izražavajući nadu da će to biti učinjeno u roku kako bi SIP mogao uraditi svoj dio posla.
Što slijedi?
Neke stvari, izrečene u ovim dvjema izjavama, mogu se iščitati između redova (pritisak da se usvoje izmjene izbornog zakonodavstva), ali ostaje gorak okus da su se takve izjave mogle čuti dva dana prije vrlo važne odluke Ustavnog suda. Na ljestvici sudske vlasti Ustavni sud je najviša instanca i njegove bi se odluke trebale prihvaćati i apsolutno uvažavati. U ovom slučaju tako se nije postupilo.
Bošnjačka politika je i kroz ovu cijelu situaciju poručila da ne odustaje Hrvatima birati predstavnike u izvršnoj vlasti (Predsjedništvo BiH, Vlada i čelništvo Federacije) te zakonodavnoj (Dom naroda). Nepravda i diskriminacija Hrvata kroz Izborni zakon, ozakonjena prije 15-ak godina, pokušava se od strane te politike zadržati. Vidljivo je to i po prešućivanju i marginalizaciji vijesti o odluci Ustavnog suda BiH u bošnjačkim medijima.
Ne zaboravimo i da visoki predstavnik može nametnuti svoje odluke i provesti izbore na ovaj ili onaj način. Na kraju, on je praktično iznad svih zakona ove daytonske tvorevine. Ali bez američkog pristanke on neće povući nikakve poteze
Kako će se dalje situacija razvijati? Sve opcije su otvorene. Ipak, neke stvari sugeriraju da će do promjene Izbornog zakona ipak doći. Nejednakopravnost hrvatskog naroda je tema koja je snažno isplivala na površinu. Jedno od žarišta te nejednakopravnosti je i Izborni zakon. O tome se govori i na domaćem i međunarodnom planu… I neke izjave koje su se mogle čuti iz važnih međunarodnih krugova upućuju na potrebu promjene Izbornog zakona. „Sjedinjene Države kao jedan od jamaca Daytonskih mirovnih sporazuma ostaju privržene tom modelu suverenosti i teritorijalnog integriteta BiH, ali je u toj zemlji potrebno reformirati izborni sustav“, izjavio je zamjenik pomoćnice američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja Hoyt Brian Yee. „To znači da mi kolektivno, kao međunarodna zajednica, imamo 2017. da promijenimo izborni sustav, unesemo promjene u strukture vladavine zakona i gospodarsku strukturu kako bi bile uspostavljene prije izbora“, kazao je Yee u prosincu prošle godine, a potom gotovo istu poruku ponovio i u ožujku ove godine.
Ne zaboravimo i da visoki predstavnik može nametnuti svoje odluke i provesti izbore na ovaj ili onaj način. Na kraju, on je praktično iznad svih zakona ove daytonske tvorevine. Ali bez američkog pristanke on neće povući nikakve poteze. Sjetimo se 2011. godine kada je izvršna vlast u Federaciji uspostavljena i bez trećine potrebnih glasova hrvatskih izaslanika u federalnom Domu naroda. Dakle, neustavno i nelegitimno. Tadašnja izabrana vlast, uz podršku američkog veleposlanstva u BiH i visokog predstavnika Valentina Inzka, dobila je samo 5 od 17 glasova hrvatskih izaslanika u Domu naroda. Prema Ustavu potrebna je bila trećina. Tada je nastala i čuvena poruka da 5 nije trećina od 17. Ta protuustavna odluka bila je i okidač za niz kriza koje su potresle, a i danas potresaju BiH. Sjetimo se i da je grad Mostar kroz dva izborna ciklusa i pored odluke Ustavnog suda bez izbora. Istina tu se radi o gradu, a sada je riječ o cijeloj državi. Najmanje šansi ima mogućnost provođenja krnjih i nepotpunih izbora jer to bi tek unijelo neviđeni kaos u daytonsku tvorevinu. Kako će se pitanje izbornog zakonodavstva riješiti ostaje da se vidi. U parlamentarnu proceduru je za sada jedino svoj prijedlog uputio HDZ BiH. I to govori jasno da su planovi bošnjačkih stranaka jasno povezani s opstrukcijom cijelog tog procesa, nikako s konstruktivnim pristupom rješavanja problema. Ne zaboravimo da su promjene izbornog zakonodavstva i prvi korak k ustavno-institucionalnom preustroju BiH.
Velikobošnjačka unitaristička politika glavni je razlog za još jednu krizu koja prijeti novim političkim potresima u BiH. Zapravo, to je već viđeni (vrlo sličan) obrazac ponašanja velikosrpske politike u bivšoj državi. Iz prošlosti neki očito ništa ne uče.