Piše: Brane Vrbić, Katolički tjednik

Izjava Nordijske biskupske konferencije protiv rodne ideologije iz 2024.; potom izjava iz 2026. da katolici ne mogu biti članovi slobodnozidarskih, odnosno masonskih loža; činjenica da je biskup Erik Varden iz Trondheima održao ove godine korizmene vježbe u Vatikanu; najavljenipočetak procesa beatifikacije norveške spisateljice i dobitnice Nobelove nagrade za književnost Sigrid Undset koja je 1924., u dobi od 42 godine, prešla s luteranstva na katoličanstvo, te mnoge druge aktivnosti jasan su signal da Katolička Crkva ima što reći i ponuditi na sjeveru europskog kontinenta. Naravno, jedan od glavnih pokretača tog procesa brojni su katolički useljenici koji su u posljednja tri desetljeća obogatili i ojačali tamošnju Crkvu. Najvidljiviji pomaci mogu se primijetiti među katolicima u Norveškoj.

Katolička Crkva u Norveškoj službeno ima 170 983 člana, najviše u svojoj modernoj povijesti. Katolici čine oko 3% stanovništva, a njihov se broj povećao u posljednjim desetljećima, uglavnom zbog imigracije iz zemalja srednje i istočne Europe, izvijestio je ekai. Na dan 1. siječnja 2026. u Norveškoj su živjela 170 983 katolika. To je broj vjernika na temelju koga Ministarstvo za djecu i obitelj, odgovorno za vjerska pitanja, dodjeljuje pojedinoj vjerskoj zajednici godišnju javnu potporu. To je i najveći broj katolika u Norveškoj zabilježen u modernoj povijesti.

Katolička Crkva druga je najveća pojedinačno registrirana vjerska ili filozofska zajednica u Norveškoj. Prvo mjesto zauzima Norveška crkva, luteranska denominacija, koja je do 2012. imala status državne Crkve. Trenutno ima oko 3,4 milijuna članova, odnosno njoj pripada oko šest od deset stanovnika zemlje.

Međutim, ako se zbroje svi članovi islamskih zajednica, broj registriranih muslimana prelazi 200 000. Oni su povezani u 288 zasebnih zajednica od kojih svaka ima svoj statut. Katolička Crkva, s druge strane, vodi se u registrima službe kao jedna crkvena zajednica – Den katolske kirke i Norge – koja se sastoji od triju crkvenih jedinica. Treće mjesto po broju članova zauzima sekularno humanističko društvo Human-Etisk Forbund sa 151 798 članova.

U Norveškoj službeni podatci o vjerskoj pripadnosti imaju izravne financijske posljedice. Zakon o vjerskim i filozofskim zajednicama (poznat kao Trossamfunnsloven) donesen 2020., na snazi od 1. siječnja 2021., omogućuje registriranim zajednicama svake godine podnositi zahtjev za javne subvencije. Njihov iznos približno odgovara iznosu koga državne i lokalne vlasti dodjeljuju jednom članu Norveške crkve.

Godine 2026. stopa je iznosila 1 611 kruna po osobi. Izračunata je dijeljenjem 5,52 milijarde kruna s 3 429 749 članova Luteranske crkve, stanje na dan 1. siječnja. U slučaju Katoličke Crkve to znači subvenciju veću od 275 milijuna kruna (oko 25,5 milijuna eura).

Da bi vjernici bili uključeni u neku vjersku zajednicu, moraju posjedovati norveški identifikacijski broj (fødselsnummer). Popisi članova provjeravaju se u središnjim registrima u Brønnøysundu, koji provjeravaju pripada li osoba dvjema zajednicama istodobno, uključujući Norvešku crkvu.

Od 2026. minimalni broj članova za primanje potpore povećan je sa 100 na 200 osoba. Povijesni podatci norveškog statističkog ureda Statistics Norway (SSB) pokazuju koliko se broj članova Katoličke Crkve mijenjao. Godine 1971. registrirano je 9 366 katolika, 1990. – 26 580, a 1999. – 40 203.

Veliki porast dogodio se nakon proširenja Europske unije na istok 2004. SSB je 2011. registrirao oko 83 000 katolika, a godinu dana kasnije njihov je broj premašio 100 000. Ured je ovaj skok prvenstveno povezao s imigracijom iz većinski katoličkih zemalja srednje i istočne Europe. Godine 2020. službeni broj članova Katoličke Crkve bio je 165 254. Od tada rast je znatno sporiji. Ministarstvo je 2024. zabilježilo 166 663 katolika, 2025. – 168 220 i 2026. – 170 983.

Međutim, to ne znači da službene statistike uključuju sve katolike koji žive u Norveškoj. Za Crkvu je osoba koja dolazi iz većinski katoličke zemlje već pripadnik katoličke zajednice, ali se pojavljuje u državnim registrima tek nakon što službeno izjavi svoju vjersku pripadnost. Mnogi se migranti ne registriraju na taj način. Podatci koje su Svetoj Stolici dostavile norveške biskupije govorili su o 181 000 katolika krajem 2023. Druge procjene govore o 250 000 do 300 000 vjernika.

U posljednjim godinama sekularna udruga Human-Etisk Forbund (Norveška humanistička udruga) rasla je brže od Katoličke Crkve. Između 2024. i 2026. broj članova te udruge porastao je sa 132 339 na 151 798. Razlika između Human-Etisk Forbunda i Katoličke Crkve smanjila se s više od 34 000 na oko 19 000.

Katolička Crkva u Norveškoj službeno ima 170 983 člana, najviše u svojoj modernoj povijesti. Katolici čine oko 3% stanovništva, a njihov se broj povećao u posljednjim desetljećima, uglavnom zbog imigracije iz zemalja srednje i istočne Europe

Povijest katoličanstva u Norveškoj mnogo je starija od modernih statistika. U srednjem vijeku zemlja je imala jednu od najvećih crkvenih pokrajina u Europi. Nadbiskup Nidarosa, današnji Trondheim, bio je od 1153. metropolit biskupija koje su sezale do Orkneya, Farskih Otoka, Islanda i Grenlanda.

Reformacija je dovela do ukidanja ove strukture. Posljednji nadbiskup Nidarosa Olav Engelbrektsson umro je u izgnanstvu 1538. Sljedeća tri stoljeća katoličanstvo je bilo zakonski zabranjeno. Prva katolička župa nakon reformacije – Sv. Olaf u Christianiji u današnjem Oslu – uspostavljena je 1843.

Trenutno se Katolička Crkva u Norveškoj sastoji od triju jedinica koje izravno odgovaraju Svetoj Stolici. Biskupija Oslo obuhvaća južni dio zemlje sve do visoravni Dòre. Trondheim i Tromsø su teritorijalne prelature od 28. ožujka 1979. Prema kanonu 370 Zakonika kanonskog prava, teritorijalna prelatura dio je Božjeg naroda koji ima vlastiti teritorij povjeren prelatu koji nad njim ima ovlasti slične biskupovim u biskupiji. U praksi, ove jedinice funkcioniraju slično kao biskupije.

Norveški biskupi pripadaju Nordijskoj biskupskoj konferenciji koja okuplja biskupe iz Švedske, Danske, Finske i Islanda. Od rujna 2024. tom biskupskom konferencijom predsjedava biskup Erik Varden. Katolici bizantskog obreda iz Ukrajine, s druge strane, podložni su Apostolskom egzarhatu sa sjedištem u Njemačkoj, koji pokriva Njemačku i Skandinaviju.

Velika većina katolika živi u Biskupiji Oslo. Prema podatcima dostavljenim Svetoj Stolici krajem 2022., ta biskupija imala je 145 120 vjernika i površinski se prostirala na 154 443 km². U biskupiji je djelovalo 86 svećenika – 56 biskupijskih i 30 redovnika – kao i osam đakona. Šest bogoslova zaređeno je za svećenike. Biskupija obuhvaća 26 župa i pastoralni okrug u dolini Valdres. U Oslu se nalaze tri župe: u katedrali Sv. Olafa te u crkvama Sv. Hallvarda i Sv. Ivana. Ostale se protežu od Bergena i Stavangera do Kristiansanda i Lillehammera.

Od 16. srpnja 2025. biskup Osla je Fredrik Hansen, rođen 1979. u Drammenu. Zaređen je za svećenika 2007., a 1. studenog 2024. imenovan je pomoćnim biskupom.

Također, postoji Crkveni sud i Katehetski centar u Oslu. Nacionalne aktivnosti provode organizacije i institucije poput: Missio Norge, Caritas Norge, katoličke omladinske organizacije Norges Unge Katolikker, časopisa St. Olav i istoimene izdavačke kuće.

Teritorijalna prelatura Trondheima obuhvaća regije Trøndelag i Møre og Romsdal. Krajem 2022. imala je 16 530 katolika, 15 svećenika i pet župa: u Trondheimu, Kristiansundu, Levangeru, Moldeu i Ålesundu. Katedrala Sv. Olafa obnovljena je i modernizirana 2016. zamijenivši raniju crkvu koja je bila premala za rastuću zajednicu i u lošem građevinskom stanju.

Biskup Trondheima je Erik Varden. Imenovan je 2019. i zaređen 3. listopada 2020. nakon kašnjenja uzrokovana pandemijom Covida. Rođen je 1974. u Sarpsborgu u luteranskoj obitelji. Prešao je na katoličanstvo s 19 godina, a prije nego što je zaređen za biskupa, bio je trapistički redovnik i opat samostana Mount Saint Bernard u Engleskoj. On je prvi biskup Trondheima rođen u Norveškoj od reformacije. Prethodnih deset godina prelaturom je upravljao biskup Osla.

Prelatura Tromsøa obuhvaća regije Nordland, Troms i Finnmark te arhipelag Svalbard. Godine 2022. na tom području živjela su 7 172 katolika, što je činilo 1,5% tamošnjeg stanovništva. Zajednica ima sedam župa koje se protežu od Mosjøena do Hammerfesta, te dva pastoralna područja – u Alti i Bjørnevatnu, blizu granice s Rusijom. Katolici okruga Bjørnevatn posebno se utječu Sv. Lovri Ruizu, prvom filipinskom svetcu.

Najstarija župa je Gospe od Tromsøa, osnovana 1859. Njezina crkva, posvećena 1861., toliko je mala da je 2009. biskupsko ređenje Hrvata Berislava Grgića održano u lokalnoj luteranskoj katedrali.

Biskup Grgić, koji je u Norvešku stigao kao izbjeglica iz BiH, povukao se 31. kolovoza 2023. zbog zdravstvenih razloga. Od tada prelatura nema vlastita biskupa, a apostolski upravitelj je biskup Varden. Tako je jedan biskup odgovoran za područje koje se proteže od regije Møre og Romsdal do Svalbarda, pokrivajući više od polovice norveškog teritorija.

Krajem 2023. Katolička Crkva u Norveškoj imala je 41 župnu zajednicu – 38 župa i tri pastoralna područja. U njoj je djelovalo 115 svećenika, uključujući 78 biskupijskih i 37 redovnika, u prosjeku jedan svećenik na oko 1 600 katolika. Zajednica je također imala devet stalnih đakona, 121 posvećenu osobu, uključujući 117 časnih sestara te šest bogoslova.

Jedini papa koji je posjetio Norvešku bio je Sv. Ivan Pavao II. Njegovo putovanje zbilo se od 1. do 3. lipnja 1989.