Piše: Brane Vrbić

Iz ovog teškog vremena kojemu se još ne nazire kraj, Crkva će izići čišća i jača. I vjerojatno brojčano slabija. No Krist, kako je obećao, neće dozvoliti da bude uništena. Bitka je duga, a Božju vojsku svetih predvodi arkanđeo Mihael.

Kršćanska tradicija drži arkanđela Mihaela čuvarom Crkve. Sveti Mihael jedan je od trojice arkanđela (uz Gabriela i Rafaela) koji se spominju u Svetom pismu i čiji spomendan Crkva slavi 29. rujna. Veliko je pitanje koliko kršćani danas uopće znaju o anđelima, koliko se o njima u našem suvremenom svijetu uopće priča? Papa u miru Benedikt XVI. kazao je jednom zgodom, govoreći o anđelima sljedeće: „Ali što je to anđeo? Sveto pismo i Crkvena tradicija omogućuju nam razlikovati dva aspekta. S jedne je strane anđeo stvorenje što stoji pred Bogom, cijelim svojim bićem usmjereno prema Bogu. Sva tri imena arkanđela završavaju riječju 'El' što znači 'Bog'. Bog je upisan u njihovim imenima, u njihovu prirodu. Njihova je priroda to da postoje u njegovu pogledu i za njega. Upravo se baš na ovaj način i objašnjava drugi aspekt koji odlikuje anđele: oni su Božji glasnici. Donose Boga ljudima, otvaraju nebo i otvaraju zemlju. Baš zato što su tako blizu Bogu mogu biti također i vrlo blizu čovjeku.“ O anđelima bi se moglo još puno reći, ali zastat ćemo ovdje.

Branitelj i zaštitnik vjere i Crkve

Mihael (Mihovil), čije ime znači „Tko je kao Bog?“, prema Bibliji je vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer. Prema liturgijskim tekstovima Mihael je voditelj duša u raj. Često je naslikan kao „vojskovođa nebeske vojske“, okružen drugim anđelima, kako pobjeđuje Sotonu (koji je najčešće prikazan likom zmaja ili kakve zastrašujuće spodobe) i strovaljuje ga u pakao. Mihael se u Svetom pismu spominje pet puta, najviše u Knjizi proroka Daniela, zatim u Poslanici svetog apostola Jude Tadeja i u Knjizi Otkrivenja. Posebno je značajan tekst u Knjizi Otkrivenja (12,7-9). „I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.“ Molitva Sv. Mihaela se upotrebljava kao učinkovita zaštita od zlih duhova te je ujedno i jedina egzorcistička molitva koja je dana na uporabu laicima, a da je to Rimokatolička Crkva dopustila. Liturgija ističe trostruku djelatnost arkanđela Mihaela: on je borac, molitelj i pratitelj. Općenito, Sveti Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve.

U Crkvi se slavi već od četvrtog stoljeća. Današnji se blagdan počeo svetkovati na spomen posvećenja crkve Svetoga Mihaela na Salarijskoj cesti blizu Rima, tijekom pontifikata pape Bonifacija I. (418. – 422.). Najpoznatije i najstarije njegovo svetište na Zapadu je na samom jugu Italije na Monte Garganu u pokrajini Apuliji, na talijanskoj obali Jadranskog mora, nasuprot Pelješcu, Mljetu i Dubrovniku. Tu se prema sačuvanim spisima i predaji arkanđeo Mihael ukazao četiri puta. Tri puta između 490. i 495. (Svetom Lorenzu Maioraneu) te 1656. godine.

Samo svetište posvećeno arkanđelu Mihaelu je jedina crkva na cijelom svijetu koju nije posvetila ljudska ruka. Kako je to moguće? Godine 492. krenuo je put Spinota i Monte Gargana poganski germanski vojskovođa i prvi barbarski kralj Rima Odoakar (zapamćen po svrgavanju rimskog cara Romula Augustula 476. godine; taj se događaj obično uzima kao kraj Rimskog Carstva i staroga vijeka) s nadmoćnom vojskom, a gotski kralj Teodorik (saveznika istočnorimskog cara Zenona) u gradu je imao malo vojnika. Tada se u toj velikoj opasnosti mjesni biskup grada Spinota Sveti Lorenzo Maiorane obratio za pomoć arkanđelu Mihaelu, koji se već ranije ukazao na Monte Garganu. Arkanđeo je obećao pomoć te je na čudesan način, velikim nevremenom, koje je prestrašilo i razbilo neprijateljsku vojsku, obranio grad i stanovnike. Biskup je potom pitao papu Gelazija, smije li spilju posvetiti kao svetište. Papa je odgovorio da trebaju „u postu i molitvi očekivati odluku svetog anđeoskog Kneza“. Noću 29. rujna Sveti Mihael se ponovno ukazao biskupu: „Ne trebaš ti posvećivati moju spilju u svetište jer onaj koji ju je učinio poznatom udijelio joj je već i posvećenje. Ja, gospodar spilje, pozivam vas u svoje svetište, tako da tamo možete slaviti sveto bogoslužje bez ikakva straha. Čitavu sam spilju posvetio u baziliku, tako da se u ovoj Božjoj kući opraštaju ljudima grijesi i pere sva krivica.“ Idućeg jutra biskup i narod u spilji su našli znak posvećenja: neisklesan kamen s otiskom anđelove noge koji je Mihael pripremio za oltar i koji dan danas stoji u tom svetištu.

Sv. Franjo, Sv. Padre Pio, Sv. Ivan Pavao II…

Brojni su hodočasnici posjetili to veliko svetište i crkvu duboko u spilji. Još u vrijeme srednjovjekovnih hodočašća čudesna bazilika u spilji bila je redoviti cilj europskih hodočasnika na putu za Svetu zemlju. Zvali su je Nebeska bazilika. Taj prekrasni južnotalijanski gradić i mistika tog svetišta smještenog duboko u spilji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Od 2011. godine Monte Gargano se našao na UNESCO-vu popis zaštićene Svjetske kulturne baštine.

U svetište Monte Sant'Angelo redovito je odlazio i molio Sveti Padre Pio, a Sveti Franjo, osjećajući se nedostojnim ulaska u spilju, zaustavio se u molitvi na ulazu, poljubio kamen i na njemu uklesao znak križa u obliku tau. Mjesto je to hodočašća Svete Brigite Švedske, Svetog Bernarda iz Clairvauxa, Tome Akvinskog… Brojne europske okrunjene glave pohodile su to svetište kao i pape od spomenutog Gelazija, do Svetog Ivana XXIII. (kao kardinal) te Svetog Ivana Pavla II. 1987. godine. Sveti Ivan Pavao II., u svojoj propovijedi u Svetištu arkanđela Mihaela upozorio da bitka protiv Sotone traje i danas: „Još nikad nije Crkvi trebala takva zaštita svetog Mihaela, kao danas.“ Dodajmo da tim svetištem od 1996. godine upravlja Kongregacija svetog arkanđela Mihaela, Mihaelova braća, izvorno ponikla u Poljskoj.

Priča o svetištu Sv. Mihaela na brdu Garganu i riječi Sv. Ivana Pavla II. podsjećaju nas i na povijesno nepotvrđeno, ali često spominjano u Crkvi, viđenje koje je u XIX. stoljeću imao papa Leon XIII. koji je 1886. na kraj mise uvrstio (tridentska misa služena po izvanrednom obrascu) tzv. Leonovu molitvu. Ta molitva sadrži i poznatu Molitvu arkanđelu Mihaelu. Mnogi povjesničari smatraju da je nastala nakon što je papa Leon XIII. imao zastrašujuće viđenje. Prema Kevinu Symondsu, autoru knjige Papa Lav XIII. i Molitva Sv. Mihaelu, to ukazanje se dogodilo između 1884. i 1886. godine i to tijekom mise. Nekoliko izvješća govori o tome da se papino lice promijenilo kad je ukazanje počelo te je postalo „blijedo i preplašeno“. Kardinal koji je poznavao papina osobnog tajnika kaže da je „papa Leon XIII. uistinu vidio zle duhove kako se okupljaju u Vječnom Gradu (Rimu)“. „Nakon tog je sastavio molitvu koju je preporučio cijeloj Crkvi da ju moli.“ Kako je vrijeme prolazilo, pojavila su se neke druga izvješća o tom ukazanju, pomalo romansirana, koje kazuju da je papa Leon bio svjedok razgovora između Isusa i Sotone. Ta priča ide toliko daleko da čak donosi i sam dijalog između Boga i Sotone gdje Sotona traži razdoblje od 75 do 100 godina i vlast nad onima koji će mu pomoći uništiti Crkvu... Razgovor podsjeća na prolog biblijske Knjige o Jobu kada Sotona zatraži od Boga i dobije dozvolu da iskuša vjeru pravednika Joba.

Molitva glasi: „Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju, protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon. Po Božjoj zapovijedi, ponizno te molimo, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zle duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, Božjom snagom u pakao strovali.“

Od Irske do Izraela

No još je jedna iznimno zanimljiva, i gotovo nevjerojatna činjenica vezana za svetište na Monte Garganu i šest drugih svetišta posvećenih ili povezanih s arkanđelom Mihaelom. To je „Sveta linija Svetog Mihaela“. O njoj se iznimno puno govori posljednjih godina. Ta svetišta započinju u Irskoj, a završavaju u Izraelu. Detalji o njihovoj povezanosti su zadivljujući. Tih sedam samostana čine savršenu ravnu imaginarnu liniju koja ih povezuje. „Sveta linija Svetog Mihaela arkanđela“ simbolizira, prema tradiciji mač, odnosno udarac mača, kojim je arkanđeo Mihael poslao Lucifera u pakao nakon bitke na nebu između anđela vjernih Bogu i pobunjenih anđela. I drugi detalji vezanu uz ovu „svetu liniju“ također su nevjerojatni: tri najvažnija mjesta Mont Saint Michel u Francuskoj, Sacra San Miguel u Italiji i svetište u Garganu jednako su udaljeni jedno od drugog. Uz sve to, „sveta linija“ je i savršeno usklađena sa zalaskom sunca na dan ljetnog solsticija sjeverne hemisfere.

Linija počinje u Irskoj, na pustom otoku, gdje se arkanđeo Mihael ukazao Svetom Patriku, kako bi mu pomogao osloboditi tu zemlju od zla. Tu se nalazi prvi samostan ove linije - Skelling Michael, odnosno Mihaelove stijene. Linija zatim ide južno i zaustavlja se u Engleskoj na planini Svetoga Mihaela koja se nalazi na kornvalskom otočiću koji se za vrijeme oseke približi u potpunosti kopnu. Smatra se da je baš na tom mjestu Sveti Mihael razgovarao sa skupinom ribara. „Sveta linija“ se proteže dalje prema Francuskoj, na još jedan poznati otok – Mont Saint-Michel, također jedno od mjesta na kojima se pojavio arkanđeo. Ljepota tog svetišta i zaljeva u kojem se nalazi, na obali Normandije, čini ga jednim od najposjećenijih turističkih mjesta u cijeloj Francuskoj. Od 1979. je na popisu UNESCO-ve Svjetske kulturne baštine. Tu se 709. godine arkanđeo Mihael ukazao Svetom Aubertu, pozivajući ga da sagradi crkvu u stijeni. Radovi su započeli odmah, ali benediktinska opatija nije bila podignuta sve do 900. godine.

Otprilike 1 000 kilometara dalje, u Val de Susi, na jednom od vrhova planine Pirchiriano u Pijementu u Italiji, nedaleko od Torina, nalazi se četvrto svetište Sacra Di San Michael. Ista pravocrtna linija povezuje ovo sveto mjesto sa svim ostalim samostanima Svetoga Mihaela. Gradnja tog monumentalnog samostana započela je krajem desetog stoljeća (966. ili između 999. i 1003).

Nakon još 1 000 kilometara, linija dolazi do svetišta Svetog Mihaela na Monte Garganu.

Linija dalje vodi do otoka Symi u Grčkoj. U samostanu Taxiarchis na tom otoku nalazi kip Sv. Mihaela visok tri metra te čudesna ikone arkanđela Mihaela.

Sveta linja završava u Izraelu, u karmelićanskom samostanu Stella Maris (Zvijezda mora) na gori Karmel u blizini Haife izgrađenom u 12. stoljeću. To je bilo mjesto velike duhovne borbe gdje je prorok Ilija, jedini preostali prorok vjeran Bogu u Izraelu, uz Božju pomoć porazio 450 Baalovih svećenike. Može se pronaći neizravna povezanost između proroka Ilije i Svetog Mihaela: sam grb karmelskog reda sadrži Ilijinu ruku koja drži užareni mač, podsjećajući na mač svetog Mihaela. Neki su povjesničari pronašli i dokaze da je Baal bio prikazivan i u obliku zmije. Nije teško zamisliti proroka kako probada zmiju, opet poput Svetog Mihaela. Ilija je često prikazivan držeći mač s poganskim klanjateljima pod nogama. Jedna ukrajinska narodnu legenda govori da je Sveti Mihael darovao Iliji grmljavinu koju je oduzeo od Sotone… Svakako ne treba zaboraviti da je nedaleko od brda Karmel i Harmagedon…

Mnogi će reći da je ova „sveta linija“ podsjetnik svetog arhanđela Mihaela kršćanima na svet i ravan put kojim smo pozvani hodati prema Vječnosti. Put pravednika, naime, savršeno je ravan i jasan, baš kao i ova sveta linija koja opominje svijet.