Pet, 20. Listopad 2017. 11:41
Broj kršćana u Kini raste stopom od 7% godišnje što je obrazloženo u knjizi "Zvijezda na Istoku: Rast kršćanstva u Kini".
Piše: Brane Vrbić, Katolički tjednik
Neke države su nam i pored globalne uvezanosti i danas u suštini daleke i nepoznate, osobito vjerski procesi koji se zbivaju u njima. Najbolji primjer za to je Kina.
O kineskom gospodarstvu, drugom najjačem u svijetu poslije onog američkog, sve je više-manje poznato. O povijesti i kulturi te zemlje znamo puno, no o duhovnoj klimi u toj najmnogoljudnijoj državi svijeta (s više od milijardu i 300 milijuna stanovnika) malo toga nam je poznato. Ako je Kina u zadnja dva i pol desetljeća toliko utjecala na gospodarske procese u cijelom svijetu, kakvi se tek vjetrovi iz te velike države mogu očekivati na vjerskom planu?
Zanimljivu je analizu prije tri godine objavio britanski The Telegraph: „Kina na putu da za 15 godina postane najkršćanskija država na svijetu.“ Naslov je zvučao gotovo nestvarno jer je vlast komunističke partije u toj zemlji i dalje neupitna. A jedna od osnovnih zadaća komunizma je zatvoriti čovjeku Nebo. Kineska komunistička vlast je to zorno pokazivala i dokazivala gotovo jedno stoljeće. Je li to bio samo senzacionalistički naslov ili dobro predviđanje budućih procesa?
Pod budnom paskom vlasti
Premda kineski Ustav priznaje vjersku slobodu, dopušta vjerske djelatnosti samo u strukturama prijavljenima Uredu za vjerske poslove, odnosno onim vjerskim zajednicama koje je priznala država. Svako nepoštivanje tih odredbi kažnjava se kao narušavanje javnoga reda i mira. Kineska Komunistička partija dozvolila je postojanje i katoličke i protestantske Crkve, ali jedino ako slijede načelo „tri-samo“. Taj pojam sadrži zahtjev kineskih vlasti da kršćanske Crkve u toj zemlji slijede samo-objavu, samo-upravljanje i samo-održanje. Riječ „samo“ tu znači da se moraju odreći svakog stranog utjecaja i da su obvezne i svoj nauk i svoj život ograničiti na Kinu. Naravno, sve pod budnom paskom komunističkih vlasti. Dobri poznavatelji vjerskih prilika računaju da danas u Kini živi više od 100 milijuna kršćana. Prema službenim izvorima, oko 23 milijuna Kineza izjašnjava se protestantima. Tu je naravno riječ o „kineskoj“ službenoj Protestantskoj Crkvi, ali čak i Kineska akademija za društvene znanosti procjenjuje kako je još najmanje 45 milijuna vjernika organizirano u tzv. kućnim Crkvama koje vlast ne nadzire.
U Kini postoji i službena kineska Katolička Crkva bliska i pod nadzorom države te podzemna Katolička Crkva vjerna Papi i Rimu. Komunistička vlada je protjerala strane misionare 1949. godine te je osnovala Kinesku patriotsku katoličku udrugu, odnosno Katoličku Crkvu pod paskom kineske vlade i partije. Ta Udruga je postojala usporedno s podzemnom Crkvom koja je žestoko progonjena. Broj katolika u Kini danas se procjenjuje na oko 12 milijuna, smatra pater Anton Weber iz Katoličkog centra za Kinu u St. Augustinu. Prema njegovim saznanjima, otprilike je polovica tih vjernika u „kineskoj“ Katoličkoj Crkvi, a druga polovica u proganjanoj podzemnoj Crkvi vjernoj Papi. Sukladno službenim podacima, broj katolika je upola manji, tj. 5,7 milijuna. Kina i Vatikan ni danas nemaju službene diplomatske odnose, i pored dosta čestih neslužbenih kontakata, što ukazuje na iznimno složenu situaciju i položaj katolika u toj zemlji. Kineska svakodnevica i danas je zatvaranje brojnih kršćanskih vjernika, svećenika, biskupa, ali i vjernika i vođa raznih drugih religijskih skupina u Kini.
Kao primjer nezaustavljivog vala buđenja kršćanstva u Kini, The Telegraph, je predstavio protestantsku crkvu u Liushiju, u kineskoj provinciji Zhejiang, 200 kilometara južno od Šangaja. Utemeljena je 1886. godine nakon što je William Edward Soothill, misionar rođen u Yorkshireu i budući profesor na Sveučilištu Oxford, počeo evangelizirati u tom mjestu. No, kasnih 1950-ih, kako je regija bila zahvaćena Maovim nasilnim protukršćanskim progonima, crkva je zatvorena. Više od dva desetljeća nisu je smjeli pohađali vjernici. Otkad je ponovno otvorena 1978. godine, tamošnji protestantski vjernici, kao i u mnogim drugim mjestima u Kini, prihvatili su nadzor komunističke partije nad njihovom zajednicom u zamjenu za dopuštenje da se okupljaju i mole u njoj.
Najveća kršćanska zemlja?
Danas se u ovoj zajednici okuplja 2 600 redovitih vjernika i svake godine se bilježi do 70 krštenja. Takvih primjera je sve više po cijeloj Kini. Nova crkva u Liushiju sagrađena je 2013. godine. Može primiti više od 5 000 vjernika, odnosno ima dvostruko više sjedećih mjesta od Westminsterske opatija, navodi The Telegraph. Tu je i križ visok 63 metra koji se može vidjeti kilometrima daleko. Izgradnja je koštala 8 milijuna funti. Ta crkva je, prema mišljenju autora članka Toma Phillipsa, jedan od najvidljivijih simbola promjena u komunističkoj Kini.
Službeno, Narodna Republika Kina je ateistička zemlja, ali se u vjerskom pogledu brzo mijenja jer mnogi od njenih 1,3 milijarde građana traže smisao i duhovnu utjehu koju im nisu pružili ni vladajući komunizam, ni kapitalizam u zahuktalom kineskom gospodarstvu. Već se to pomalo osjetilo nakon 1976. godine i smrti Mao Ce Tunga, odnosno završetka zloglasne Kulturne revolucije. Četiri desetljeća kasnije, pojedinci vjeruju da je Kina spremna postati ne samo svjetsko gospodarstvo broj jedan već i najbrojniji kršćanski narod.
„Prema mojim proračunima Kina je predodređena da uskoro postane najveća kršćanska zemlja na svijetu“, ustvrdio je Fenggang Yang, profesor sociologije na američkom Sveučilištu Purdue i autor knjige Religije u Kini: Preživljavanje i preporod pod komunističkom stegom. „To će se zbiti za manje od jednog naraštaja. Mnogi ljudi nisu spremni za ovu dramatičnu promjenu“, smatra prof. Yang.
Kineska protestantska zajednica, koja je imala samo milijun članova 1949. godine, već je brojem nadmašila zemlje koje najčešće povezujemo s protestantskim evangelizacijskim zamahom. U 2010. godini živjelo je više od 58 milijuna protestanata u Kini, u usporedbi s 40 milijuna u Brazilu i 36 milijuna u Južnoj Africi, prema podacima Pew istraživačkog centra za religiju i javni život.
Prof. Yang, vodeći stručnjak za pitanje religije u Kini, vjeruje da će se taj broj narasti na oko 160 milijuna do 2025. „To bi vjerojatno dovelo Kinu ispred Sjedinjenih Država u kojima je u 2010. godini živjelo 159 milijuna protestanata, ali čije su zajednice u brojčanom padu. Do 2030. kinesko kršćansko stanovništvo, uključujući i katolike, premašilo bi brojku 247 milijuna vjernika, te bi prestigli Meksiko, Brazil i Sjedinjene Države do tada najbrojnije kršćanske zajednice na svijetu“, predviđanja su prof. Yanga.
„Potpuno su promašili“
„Mao (Mao Ce Tung) je smatrao da bi mogao ukloniti religiju. Mislio je da je to i postigao“, rekao je prof. Yang, „Ironija je da to, komunisti, nisu ostvarili. Zapravo, potpuno su promašili.“
Tu dolazimo do imena osobe koja je najveći ubojica u povijesti čovječanstva. O tome ne spori ni jedan ozbiljan povjesničar. Komunistički vođa, kineski diktator i masovni ubojica koji si je zadao ulogu i zatirača religije među ljudima. Mao Ce Tung. Maov režim smatra se odgovornim za smrt između 32,25 i 63,7 milijuna osoba. Većina tih ljudi stradala je zbog nasilnog pokušaja uvođenja poljoprivrednih reformi koje su izazvale golemu glad 1950-ih. Veliki broj Kineza stradao je i u Maovoj „kulturnoj revoluciji“ koja je izazvala valove nasilja pri obračunima s navodnim „buržujskim“ elementima.
Njemački Bild sastavio je popis najvećih ubojica XX. stoljeća, temeljen na podatcima Organizacije za pomoć žrtvama političke moći u Europi. Mao Ce Tung najveći je zločinac XX. stoljeća i ljudske povijesti te je odgovoran za smrt 50 milijuna ljudi. No, ni njegov komunistički prijatelj Staljin nije mnogo „zaostao“. Sovjetskom diktatoru Josifu Visarionoviču Džugašviliju na dušu se stavlja odgovornost za smaknuće 40 milijuna ljudi. Adolf Hitler je prema tom popisu kriv za smrt 20 milijuna ljudi. Na desetom mjesto najvećih masovnih ubojica XX. stoljeća, Bild je uvrstio bivšeg diktatora i komunističkog maršala Josipa Broza Tita koji je odgovoran za smrt milijun ljudi. Sličan „poredak“ u tom neslavnom „vrhu“ donose i brojne druge liste. Prema listi britanskog Daily Maila na prvom mjestu našao se Mao Ce Tung (60 milijuna žrtava), slijedi ga Staljin (40 milijuna) i na trećem mjestu Adolf Hitler (30 milijuna). Tito je na tom popisu na 13. mjestu, odgovoran za smrt 570 000 ljudi. Dobro je na to podsjetiti, kada se već toliko govori o ulicama, proslavama i uspomenama na Maršala.
Nedavna studija otkrila je da su online pretraživanja riječi „kršćanska zajednica“ i „Isus“ daleko nadmašila pretrage za riječima „Komunistička partija“ i „Xi Jinping“ - predsjednik Kine i generalni tajnik Komunističke partije. U Kini su vrlo jake i podzemne protestantske, već spomenute, kućne Crkve koje djeluju izvan dohvata sveprisutnih očiju komunističke partije, a koje počinju slati vlastite misionare u inozemstvo, osobito u Sjevernu Koreju.
Kršćanstvo daje odgovore
Širenje kršćanstva zadaje ozbiljne glavobolje Kineskoj komunističkoj partiji. Neki kineski dužnosnici smatraju da vjerske skupine mogu pružati socijalne usluge koje vlada ne može, dok istodobno pomažu u ublažavanju rastuće moralne krize u društvu u kojem je novac, a ne komunizam, postao kraljem. Drugi pak u kineskom vodstvu brinu o tome na koji bi taj bujajući vjerski krajolik mogao oblikovati političku budućnost Kine i neće li potisnuti moć Komunističke partije. Ustav zemlje iz 1982. jamči građanima pravo da se uključe u „normalne vjerske aktivnosti“. No ipak vjernici su i dalje „na oku“, a propovjednici bivaju nadgledani kako bi se osiguralo da njihove propovijedi ne odstupaju od onoga što Komunistička partija smatra prihvatljivim. U spomenutoj crkvi u Liushiju kamera sa stropa izravno snima propovjedaonicu.
„Žele da svećenik propovijeda na komunistički način, žele primorati ljude da prakticiraju vjeru na komunistički način“, rekao je propovjednik iz jedne kućne Crkve. Dodao je da službene Crkve često izbjegavaju neke dijelove Biblije. Starozavjetna knjiga u kojoj Daniel odbija poslušati zapovijedi da se klanja kralju, a ne vlastitom bogu, smatra se „vrlo opasnom“, kazao je za The Telegraph neimenovani propovjednik. Iz podzemne Crkve u Kini tvrde da su mnogi vladini dužnosnici promatrali i promatraju religiju kao „bolest“ koju je trebalo iskorijeniti, a prof. Yang se složio da postoji potencijalna prijetnja. „Komunistička partija još uvijek nije sigurna hoće li kršćanstvo postati oporbena politička snaga. Boji se da bi ga zapadne sile mogle iskoristiti za svrgavanje komunističkog političkog sustava“, kazao je američki sveučilišni profesor. Dodao je da će se kršćanske Crkve vrlo vjerojatno suočiti sa sve intenzivnijim napadima tijekom idućeg desetljeća jer će Komunistička partija pokušavati ugušiti rast kršćanstva. „U vladi ima ljudi koji pokušavaju kontrolirati Crkvu. Mislim da čine posljednji pokušaj da to ostvare“, objasnio je.
Prema sociologu Rodneyu Starku, broj kršćana u Kini raste stopom od 7% godišnje što je obrazložio u knjizi Zvijezda na Istoku: Rast kršćanstva u Kini koju je napisao u suautorstvu s Xiuhuaom Wangom. On predviđa da će u Kini do 2020. godine biti 150 milijuna kršćana dok bi 2040. godine bilo nevjerojatnih 579 milijuna kršćana. Sociolozi tvrde da je ovo povećanje broja kršćana u Kini povezano s obraćenjima obrazovanijeg stanovništva koji doživljavaju „nepodudaranje kultura“, one tradicionalne azijske kulture i industrijsko tehnološke koja ostavlja duhovnu pustoš na što kršćanstvo ima odgovore.
„Kineski su intelektualci uvjereni da se moraju okrenuti prema Zapadu kako bi razumjeli svijet u kojem žive te su, po mom mišljenju, uvjereni kako se istočne religije ne uklapaju u moderni svijet u kojem žive pa samim time gledaju prema Zapadu kako bi pronašli prikladne filozofije i vjere“, ustvrdio je Stark.
„Istočne religije poput taoizma, konfucijanizma i budizma su antiprogresivne. Sve govore o svijetu koji propada, koji se odmeće od slavne prošlosti te samim time čovjek treba gledati unatrag, a ne naprijed“, kaže Stark. Prema njegovim riječima, obraćenja se ponajviše događaju u ruralnim dijelovima Kine gdje su društvene veze puno prisnije, a stanovništvo nije pod izravnom prismotrom kao u gradu, dok je kršćanstvo najjače među profesorima na sveučilištima, na kojima studiraju budući članovi Komunističke partije.
Hoće li Kina postati najsjajnija kršćanska zvijezda Istoka? Nije daleko 2030. godina. Brzo će se saznati hoće li tada u Kini živjeti najbrojnija skupina kršćana na svijetu.