Dr. Prem Xalxo, profesor na Papinskom sveučilištu Gregoriana

Čovjekova inteligencija čini ga čuvarom stvorenoga


Očuvanje planeta, briga za okoliš i ekologija sve češće se uporabljuju i u samoj Crkvi, a u posljednje vrijeme i pojedini papinski dokumenti nadahnuti su upravo tim temama. O ovoj izazovnoj problematici razgovarali smo s profesorom dr. Premom Xalxom.

Razgovarao: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Profesor Xalxo je rodom iz sjeveroistočne Indije. Član je Družbe Isusove te je profesor na Teološkom fakultetu Sveučilišta Gregoriana u Rimu. Uz redovite profesorske obveze ujedno je i koordinator zajedničkog projekta svih papinskih sveučilišta i instituta u Vječnom Gradu, pod nazivom Il Joint Diploma in Ecologia Integrale koji je nastao kako bi se enciklika Laudato si' primjenjivala u konkretnim stvarnostima. U razgovoru za Katolički tjednik objasnio je što to znači cjelovita ekologija iz katoličke perspektive te progovorio o ulozi vjernika, napose katolika u očuvanju zajedničkog doma, o pozitivnim i negativnim inicijativama pojedinih ekoloških pokreta, o zaštiti prirode…

Poštovani profesore Xalxo, u Crkvi se sve više govori o cjelovitoj ekologiji. Što je to i koje su njezine odlike?

U srcu cjelovite ekologije su veza i međusobna povezanost svega živog i neživog: „Sve je u relaciji“ (Laudato si' 70, 92, 120), „Sve je povezano“ (LS 117), „Sve je intimno povezano“ (LS 137). Prva riječ cjelovite ekologije je već pokazatelj jasna učenja o odnosima jer definicija ekologije je da „proučava odnose između živih organizama i okoliša u kojem se razvijaju“ (LS 138). Cjelovita ekologija se pojavljuje devet puta u Laudatu si' (LS 10, 11, 62, 124, 137, 156, 225, 230). Ona jasno uključuje „ljudsku i društvenu dimenziju“ (LS 137) i pretpostavlja da „ne postoje dvije odvojene krize, jedna ekološka i druga društvena, već jedna i složena društveno-ekološka kriza“ (LS 139). Ukratko, jasno je kako je cjelovita ekologija paradigma odnosa.

U enciklici Laudato si' Sveti Otac je planet na kojemu živimo nazvao našim zajedničkim domom. Koliko današnji vjernici brinu o općem dobru svih ljudi ili je i kršćane zahvatio duh individualizma?

Laudato si' predstavlja veliki izazov za vjernike i nevjernike, pogotovo u ovo vrijeme kada čovjek pokušava iskorišćivati sva dobra na Zemlji bez suzdržavanja. Čini se da potraga za većim i boljim ne zadovoljava žeđ čovjeka koji se pretvara u stroj individualizma, konzumerizma i sebičnosti. Laudato si' nas podsjeća da je Zemlja opće dobro svih živih bića. „Danas se i vjernici i nevjernici slažu da je Zemlja u osnovi zajedničko naslijeđe čiji plodovi moraju biti od koristi svima. Za vjernike to postaje pitanje vjernosti Stvoritelju, jer je Bog stvorio svijet za svakoga“ (LS 93).

Papinska sveučilišta u Rimu pokrenula su program za studente koji mogu steći diplomu iz cjelovite ekologije. U osnovi toga programa je upravo enciklika Laudato si'. Kako osnovne ideje iz enciklike približiti običnom čovjeku, ne samo vjerniku, nego i agnostiku ili ateistu?

Zajednička diploma iz cjelovite ekologije (Il Joint Diploma in Ecologia Integrale) uzajamna je inicijativa papinskih sveučilišta i instituta u Rimu. To je vidljivi znak suradnje i interdisciplinarnosti između rimskih institucija, vjerojatno prvi put u povijesti papinskih sveučilišta i instituta. Temeljna svrha ovog zajedničkog projekta je širenje vizije i misije Laudato si' za brigu o zajedničkom domu. Učenja Laudata si' nisu namijenjena samo kršćanskim vjernicima, već i drugima, ali i agnosticima i ateistima. Od prvog izdanja zajedničke diplome pa do trećeg, uvijek je među studentima bilo nekoliko muslimana, ateista i hindusa. Papa Franjo ne zahtijeva velike stvari da bi se brinuo o Zajedničkom domu, ali predlaže da se krene s nekim malim i osobnim radnjama, kao na primjer: izbjegavanje uporabe plastike ili papira, smanjenje potrošnje vode, razvrstavanje otpada, kuhanje samo onoga što se može razumno pojesti, pažljivo postupanje s drugim živim bićima, koristiti javni prijevoz ili dijeliti isto vozilo s raznim ljudima, sadnju drveća, gašenje nepotrebnih svjetala, i tako dalje. Na kraju potvrđuje da je „sve ovo dio velikodušne i dostojanstvene kreativnosti koja pokazuje najbolje od ljudskog bića“ (LS 211). Ova jednostavnost učenja pape Franje, koja upravo dotiče ljudske živote, danas privlači pozornost vjernika i nevjernika bilo da su agnostici ili ateisti.

Prije nekoliko tjedana Papa je objavio i encikliku Fratelli tutti kao evanđeoski poziv na ljubav prema svim ljudima. Koje su dodirne točke enciklika Laudato si' i Fratelli tutti?

Fratelli tutti ne citira izravno neke dijelove iz Laudata si', ali istodobno (Papa) održava kontinuitet svog učenja o međusobnoj povezanosti. Laudato si' ocrtava međusobnu povezanost i međuovisnost između ljudi i svega stvorenoga. Fratelli tutti usmjerena je na potrebu njegovanja sveopćeg bratstva brinući se o svim ljudima: siromašnima, prognanicima, izbjeglicama, beskućnicima i tako dalje. To su često žrtve prirodnih katastrofa, rata ili ih iskorišćuju političke ili društvene sile.

U skladu s prethodnim pitanjem, koliko posljednje dvije enciklike mogu doprinijeti međureligijskom dijalogu i ekumenizmu?

Uključivanjem učenja patrijarha Bartolomeja (LS 8-9) i navoda duhovnog učitelja Alija Al-Khawwasa (LS 159) u Laudatu si', papa Franjo je pokazao otvorenost za međureligijski i ekumenski dijalog. Njegove riječi u Laudatu si' vrlo su jasne: „Upućujem žuran poziv na obnovu dijaloga o načinu na koji gradimo budućnost planeta. Trebamo suočavanje koje će nas sve ujediniti jer izazov okoliša koji živimo i njegovi ljudski korijeni tiču se svih nas i pogađaju sve nas“ (LS 14). Fratelli tutti ide korak dalje s jasnim naznakama izgradnje sveopćeg bratstva za bolju budućnost čitavog čovječanstva.

Sveti Otac je naglasio kako je potrebna reforma organizacije Ujedinjenih naroda, međunarodne ekonomske i financijske arhitekture, kako bi koncept obitelji nacija mogao postati konkretan. Koliko je takav zahtjev realan i u praksi ostvariv?

Papinska učenja uvijek se promatraju u kontekstu kršćanske vjere, čak i ako se neki papinski dokumenti dotiču njihovih vlastitih vremena. Međutim, Laudato si' je dočekana kao opipljiv znak nade u vremenu kada se činilo da su rasprave usredotočene na klimatske promjene i globalno zagrijavanje. Objavljivanje Laudata si' neposredno prije COP-21 u Parizu, bilo je vrlo znakovito. Stoga se naglasak pape Franje na nekim ekonomskim i financijskim reformama čini realnim i izvedivim.

Mora se priznati kako u svijetu već postoje brojne ekološke inicijative koje za cilj imaju brigu o planetu. Kako na njih gledate? Koje su pozitivne stvari, a koji su nedostatci raznih ekoloških pokreta?

Dobra stvar je što se znanje o brizi o zajedničkom domu proširilo po cijelom svijetu davno prije proglašenja Laudata si'. Rođeni su različiti ekološki pokreti ili ekolozi; a papa Franjo priznaje njihov doprinos: „Želim ovdje ohrabriti sve, odati priznanje i zahvaliti svima onima koji, u najrazličitijim područjima ljudske aktivnosti, rade na tome da zajamče zaštitu našega zajedničkog doma“ (LS 13). Čak su i neki diplomci zajedničke diplome iz cjelovite ekologije pokrenuli Zajednicu Laudato si' kako bi na različite načine potaknuli ljude na neke osobne i zajedničke inicijative za brigu o stvorenomu. Važno je pokazati da je čovjek stvoren na „sliku Božju (Post 1,26-27) okrunjen slavom i čašću (usp. Ps 8,6) sastavni dio stvorenoga. Njegova ga inteligencija čini čuvarom stvorenoga. Neki ekolozi stavljaju neljudska živa bića u istu ravan s čovjekom. Potrebno je održati jasno razgraničenje između čovjeka i neljudskih živih bića.

Kako ocjenjujete zauzetost kršćana, napose katolika, kada govorimo o zaštiti prirode?

Citirajući poruku Ivana Pavla II. za Svjetski dan mira (1990.), papa Franjo naglašava da su zaštita prirode i planeta zvanja kršćana: „Kršćani, posebno, smatraju da su njihove zadaće unutar stvorenoga, njihove dužnosti prema prirodi i Stvoritelju dio njihove vjere“ (LS 64). Na razne načine i na raznim mjestima kršćani svoj život i energiju posvećuju brizi o Zajedničkom domu. Ova je predanost postala način življenja i prakticiranja vlastite vjere.

Za kraj ovoga razgovora recite nam kakva je budućnost našeg planeta i koliko ona ovisi o svakome pojedincu?

S duhom suradnje i zajedništva možemo graditi bolju budućnost, kako za sadašnju, tako i za buduće generacije. Nada bi mogla biti realna i izvediva ako uspijemo prilagoditi novi način života, a to je: „Da prijeđemo s potrošnje na žrtvu, s pohlepe na velikodušnost, s rasipanja na sposobnost dijeljenja“ (LS 9) i imati ekološku preobrazbu vođenu formiranjem ekološke savjesti. S takvom nadom moramo hodati pjevajući: „Neka nam borbe i briga za ovaj planet ne oduzmu radost nade“ (LS 244).