Džamije moraju voditi ljudi rođeni i školovani u Njemačkoj


O islamu u Njemačkoj i iskustvima integracije muslimana u njemačko društvo, za „La Croix“ je govorio Markus Kerber, državni tajnik u njemačkom Ministarstvu unutarnjih poslova, odgovoran za vođenje Njemačke konferencije o islamu.

FOTO: B. Pedersen/DPA/AP

FOTO: B. Pedersen/DPA/AP

S nekoliko muslimanskih lidera, Markus Kerber, državni tajnik u njemačkom Ministarstvu unutarnjih poslova, došao je u Francusku kako bi podijelio njemačko iskustvo suradnje između države i njezinih muslimanskih građana. On je na poseban način odgovoran za vođenje Njemačke konferencije o islamu.

Koji su nedavne promjene u muslimanskoj zajednici u Njemačkoj?

Riječ je o zajednici od 5 milijuna muslimana. Ona je isprepletena mnoštvom struja, porijekla i načina mišljenja. Računalo se 2008. da ju turski muslimani čine u omjeru dvije trećine.

No, sada oni, 2015. s dolaskom izbjeglica i migranata iz Sirije, Iraka, Afganistana i Magreba, obuhvaćaju tek nešto više od polovice.

Njihove se potrebe razlikuju, no u globalu, mi svake godine potrošimo milijardu eura na njihovu integraciju: učenje jezika, potporu za zaposlenje, itd.

Jeste li također zabrinuti za „religijsku“ integraciju muslimana u Njemačkoj?

Zapravo se pitamo što bi musliman u Njemačkoj mogao biti i što učiniti za Njemačku. Njemačka konferencija o islamu stvorena je 2006. kako bi predstavljala islam koji egzistira u Njemačkoj i kako bi mu pomogla integrirati se.

U procesu stalnoga dijaloga, ona okuplja predstavnike saveznih država, regionalnih vlada i općina, te oko 15 predstavnika svih islamskih skupina prisutnih u zemlju, osim selefija, kao i mnoge iz muslimanskog civilnog društva.  

Koje su poteškoće i postignuća ovoga dijaloga?

Na početku, bili smo zadovoljni promatranjem stalnih nesuglasica između sunita i alevita turskog podrijetla, sunita i šijita, Turaka i Arapa. Stoga smo postali svjesni potrebe promoviranja unutarmuslimanskoga dijaloga i daljnjeg otvaranja Konferencije pozivanjem ne-sudionika.

Predstavnici federacija ponekada daju dojam da ne priznaju muslimanima one koji se ne mogle petkom u džamiji. Mi to, kao država, nismo mogli prihvatiti.

Vidim da znanje promovira toleranciju, i da nekoć suprotstavljeni lideri otkrivaju zajednički interes.

Tijekom godina postigli smo mnoge stvari: stvaranje tečajeva islamske religije u javnim školama; otvaranje šest fakulteta islamske teologije na javnim sveučilištima; imenovanje zatvorskih imama i drugih za ukopne obrede; pregovaranje o aranžmanima za ramazan.

Kada su ovi fakulteti kreirani, veza između sveučilišta i muslimanskih zajednica nije bila jednostavna. Je li uspostavljeno povjerenje?

Jedan od zadataka Konferencije jest okupiti sveučilišne predavače i voditelje džamija, koji – što je istina – djeluju u dva različita svijeta. Ovi potonji ne razumiju uvijek kako su teološki studiji osmišljeni na akademskoj razini.

Jedan od izazova jest profesionalizacije džamija. Mnogo toga su učinili volonteri prve i druge generacije.

Džamije sada moraju voditi ljudi rođeni i školovani u Njemačkoj

Mi ih podupiremo da povećaju svoj organizacijske kapacitete i pomažemo im otvoriti se više svojim susjedima.

Je li uspostava stabilnog financijskog sustava preduvjet za pojavu „njemačkog islama“?

To je uvjet, ali ne i jedini.

Već 12 godina, objašnjavamo članovima Konferencije da u Njemačkoj drugi vjernici plaćaju djelić prihoda svojoj Crkvi kroz crkvenu taksu.

Plaćanje imama u 2 300 džamija u državi značilo bi pribavljanje 120 milijuna eura. To je 10 eura mjesečno za svako muslimansko kućanstvo. Je li to moguće? Moramo ih uvjeriti u to.

Još uvijek osjećam strah od autonomije (neovisnosti) od zemlje porijekla. Neki se boje gubitka „tvrde jezgre“ svoje religije, u općem kontekstu dvojbe o tome što znači biti musliman.

Veliko europsko postignuće jest prepustiti odgovor pojedincu, uz uvjet da to ne narušava mirni suživot.

Kako ostatak društva promatra rad Konferencije?

Većina stanovništva zna da su imigracije iz predominantno muslimanskih zemalja rezultat potražnje za radnom snagom.

Istina je da je primanje izbjeglica u razdoblju 2015. i 2016. izazvalo strahove, uključujući među muslimanima koji ovdje dugo žive. Uvjeren sam da Konferencija pomaže ublažavanju napetosti.

Također mislim da europske zemlje međusobno mogu jedni drugima doprinijeti svojim iskustvom.

Čak i ako su naši modeli različiti, imamo dvije glavne prednosti: različitost percipiramo kao obogaćenje te miroljubivi odnos između države i religija.

Muslimani koji među nama žive uče to cijeniti.

La Croix/KT