Osman Topčagić, predsjednik Paneuropske unije Bosne i Hercegovine

Europa je ideja koja privlači mnoge da zajedno rade


Obilježavanje Dana Europe, koji se slavi 9. svibnja, bila je prigoda razgovarati na temu Europe danas, ali i perspektive BiH u kontekstu europskih integracija. Sugovornika smo pronašli u Osmanu Topčagiću, nekadašnjem šefu Misije BiH pri EU-u u Bruxellesu...

Razgovarao: Željko Ivković, Katolički tjednik

Osman Topčagić je rođen u Sarajevu 1951. gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu 1975. i stekao zvanje diplomirani matematičar.

Radnu karijeru je započeo kao asistent-istraživač u Metalurškom institutu u Zenici, a potom je radio kao inženjer u nekoliko bh. giganata posebice na projektima uvođenja informacijskih sustava. Početkom rata u BiH bio je pomoćnik ministra za informacijski sustav u MUP-u RBiH, a potom tajnik Ministarstva inozemnih poslova RBiH. Od 1998. do 2001. bio je veleposlanik BiH u Londonu te poslije ravnatelj Direkcije za europske integracije BiH.

Radio je na formiranju Direkcije kao novog stalnog tijela Vijeća ministara i ispunjenju uvjeta za napredak BiH u procesu europskih integracija. U ovom razdoblju BiH je 2008. potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om. Od 2009. do 2012. bio je šef Misije BiH pri EU-u u Bruxellesu.

Poštovani, 9. svibnja se obilježava Dan Europe... Je li taj ideal Europe s kraja Drugog svjetskog rata i početaka konkretnih koraka koji su vodili ka kasnijem ujedinjenju europskih država danas polako uspavan, umrtvljen, da ne kažemo propao?

Mislim da bi to bile preteške kvalifikacije. Sigurno je da Europa prolazi kroz iskušenja kao što je prolazila u svojoj povijesti do sada. Vjerujem da će i ovog puta, kao i ranije, pronaći načina izići iz tih iskušenja novim rješenjima te jača nego do sada.

S kojim se danas izazovima najviše susreće Europska unija?

Danas se sastalo mnogo toga, a sve je to pojačano pandemijom koja je zahvatila europski kontinent kao i čitav svijet. EU ima već odavno problem u svom funkcioniranju. Ranije s 28, a sada s 27 država članica i načinom odlučivanja koji traži uglavnom postizanje konsenzusa između svih njih, zaista nije jednostavno doći do odluka. To se odražava u samoj poziciji EU-a u načinu njezina djelovanja u svijetu. Sve to dovodi do određenog nezadovoljstva u njoj samoj, kako između onih koji bi željeli da ona bude jača i djeluje brže i kvalitetnije, tako i kod onih koji bi željeli da sve bude usporenije i da se stvari vraćaju na razinu odlučivanja nacionalnih država. Ti načini mišljenja i pristupa radu u EU-u su prisutni od samog početka.

Što je Europska unija? Zajednica država ili jedan novi entitet koji ima svoje nadležnosti? To pitanje nema odgovora, niti je on postavljen u osnivačkim aktima EU-a, nego je prepušteno da se kroz sam način funkcioniranja dolazi do rješenja i odlučuje o budućnosti EU-a.

Kada sve to promatramo, čini se kako smisao samog postojanja EU-a nije toliko u postizanju nečega, nego je bitan način rada i rješavanja problema s kojima se ona suočava. Znači, umjesto sukoba koji su obilježili povijest europskog kontinenta u prošlosti, predstavnici zainteresiranih država članica sjede za stolom i razgovaraju i pokušavaju doći do rješenja. Često postižu dogovore, ali kad ih ne mogu postići, onda se dogovaraju o nečemu drugome i taj se proces nastavlja.

Sama Unija je imala iskušenja u svojoj povijesti. Dolazilo je do kriza, ali obično želja država koje sudjeluju u tom projektu kako bi on bio uspješniji dovodila je do toga da se EU razvija i proširuje te produbljuje u svemu onomu čime se bavi.

Pandemija koronavirusa je pokazala sve manjkavosti Europske unije... Čini se kako nacionalne zemlje i vlade te predsjednici država lakše i brže odgovaraju na aktualne probleme na terenu? Je li to šamar Bruxellesu ?

Bruxelles je ono što države članice žele napraviti od njega. To treba uvijek imati u vidu. Postoji taj trend krize liderstva u međunarodnoj zajednici, pa onda i u EU-u. To se odražava na njezino djelovanje. Izbjegavanje pojedinih lidera u suočavanju s iskušenjima s kojima se njihove države susreću, nespremnost rješavanja tih problema, često rezultira da se prstom upire u Bruxelles ili EU kao krivce za situaciju u kojoj se same članice nalaze.

Naglašavam ponovno, Bruxelles i EU je ono što države članice žele da ona bude.

Predsjednik ste Paneuropske unije BiH. Koji je značaj ove institucije u bh. društvu?

Paneuropska unija u BiH djeluje već 25 godina i dio je međunarodne Paneuropske unije koja je nastala kao projekt još poslije Prvog svjetskog rata sa željom da se na europskom kontinentu osigura mir kroz različite oblike suradnje i integracije.

Paneuropska unija je jedna od organizacija koje podržavaju proces integracije BiH u EU djelujući kroz organiziranje različitih skupova i događaja šireći ideju samog EU-a i svega onoga što taj program čini atraktivnim na kontinentu. Organiziramo naše godišnje konferencije, a već tri godine organiziramo posebne europske škole za mlade. To bih istaknuo kao osobito značajnu aktivnost zato što se odaziva veliki broj mladih i zainteresiranih da nauče nešto novo o EU-u, ali i zbog toga što se na taj način širi ideja suradnje i rješavanja problema kroz razgovor i dijalog te postizanje sporazuma.

Bosna i Hercegovina je, uz Kosovo, ostala jedina zemlja u Europi bez statusa kandidata za punopravnog člana EU-a. Kako Vi na to gledate i postoji li nada da će se u skorije vrijeme što promijeniti nabolje?

Moram iskreno reći da me ta situacija brine. Sve države zapadnog Balkana, sve države uključene u proces stabilizacije i pridruživanja, imaju perspektivu članstva u EU. To je potvrđeno kroz izjave različitih tijela Unije, ali je uključeno u Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji imamo s EU-om. Naravno, napredak u ovom procesu u jednom trenutku ovisi o ispunjavanju uvjeta. Ono što imamo danas je činjenica da unatoč tomu što svi politički akteri u BiH deklarativno podržavaju proces pridruživanja Europskoj uniji, kada dođe do konkretnog zahtjeva za ispunjavanje određenih uvjeta za napredak, tada partikularni interesi političkih aktera dobivaju prioritet. Mi nismo tada u stanju učiniti te korake koji se od nas traže. To onda dovodi do kašnjenja i ove situacije u kojoj smo danas, a to je da BiH, unatoč tomu što je uspješno ispregovarala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, unatoč tomu što smo podnijeli zahtjev za članstvo, ipak ostajemo samo sa statusom potencijalnog kandidata kao i Kosovo.

Kako mi je u jednom ranijem razgovoru u Bruxellesu rečeno: Politika EU-a za čitavu regiju je pridruživanje i integracija u EU, ali ako u tom procesu BiH i Kosovo ostaju i zaostaju, onda problem kojim će se baviti EU može postati pitanje izolacije tih dviju država, a ne integracije. Znači do nas je da ispunjavamo uvjete i ne ostanemo izolirani u ovom procesu pridruživanja EU-u.

Kolika je odgovornost međunarodne zajednice za aktualnu situaciju u kojoj se nalazi BiH, barem u kontekstu približavanja EU-u? Na primjeru Sjeverne Makedonije vidi se da iako sve uvjete ispunite, opet će pronaći razloga za odbijanje...?

Može se odgovoriti na ovo pitanje gledajući uopćeno čitavu situaciju na Balkanu, za sve države uključene u proces stabilizacije i pridruživanja.

Što se tiče samog procesa pridruživanja država zapadnog Balkana, činjenica je da postoji zastoj u tom procesu jer jednostavno u EU-u nema spremnosti za prijam novih država članica. Onda se, kao što je u slučaju Sjeverne Makedonije naročito vidljivo, proces otvaranja pregovora odlaže unatoč ispunjenju uvjeta koji su postavljeni.

Naravno, za otvaranje pregovora potrebno je pozitivno mišljenje Europske komisije te da sve države članice prihvate početak pregovora. U slučaju Makedonije bila je jedna država, Grčka, koja je postavljala uvjete oko imena, a sada Bugarska ima neke uvjete. To je zabrinjavajuće da države svoja bilateralna pitanja koriste za sprječavanje i uvjetovanja u procesu pridruživanja.

Što se same BiH tiče, činjenica je da je međunarodna zajednica imala iznimno važnu ulogu u čitavom razdoblju nakon postizanja mirovnog sporazuma. Otvoreno ću kazati, sve što je postignuto, učinjeno je uz angažman i međunarodne zajednice i, manje ili više, voljno prihvaćanje kroz domaće institucije. Isto tako bih rekao, kao i sve ono što nije urađeno, nije urađeno jer nije bilo volje međunarodne zajednice te domaćih aktera.

U ovoj situaciji u kojoj se nalazimo smo zajedno. To stvara određenu frustraciju i kod nas u BiH, ali i u EU-u zbog izostanka napretka. To nije dobro, to nije preduvjet za daljnji napredak. Činjenica je da je u BiH u našem postkonfliktnom društvu postignut velik napredak u smislu zaživljavanja mira, povrata imovine, povratka izbjeglica, rada na stvaranju državnih institucija pa i njihovu proširenju... To se očitovalo kroz uspješno pregovaranje i potpisivanje te ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pa i podnošenje zahtjeva za članstvo. Mnogi nisu vjerovali da će BiH moći to postići. Kad to govorim, ne želim uljepšavati tu sliku, nego želim ukazati na činjenice koje onda opet pružaju mogućnost napretka.

Stvarnost da BiH ne napreduje nije dobra za našu unutarnju situaciju, nije dobra ni za balans u regiji, nije dobra ni za EU. Trebamo zajedno nastaviti na ovom procesu.

Kakav je odnos Hrvatske kao članice EU-a prema BiH u kontekstu pridruživanja toj velikoj  europskoj obitelji?

Hrvatska je kao susjedna zemlja BiH vrlo zainteresirana i za općenito situaciju u BiH, a prema izjavama dužnosnika, i za napredak BiH u procesu pridruživanja Europskoj uniji. Ta činjenica   postoji čitavo razdoblje otkad je počeo aktivniji proces pridruživanja Europskoj uniji od 2000. i Zagrebačkog samita. Mi smo u tom razdoblju imali vrlo aktivnu i značajnu podršku kroz tehničku pomoć, prenošenje iskustava, seminare, savjetovanja od kolega iz institucija Republike Hrvatske. Od trenutka ulaska Hrvatske u EU i kroz angažman predstavnika RH u različitim tijelima Unije u Bruxellesu.

Nekoć je taj angažman djelovao jednostrano i tako tumačen u BiH, ali ostaje činjenica da Hrvatska ima realan i strateški interes za napredak BiH u ovom procesu i nadam se da ćemo tako zajedno raditi.

Recite nam na kraju što je Europa danas?

Europa je kontinent, ona je teritorij i zemljopisni pojam, ali ona je više od toga. Europa je ideja, ideja koja privlači mnoge na europskom kontinentu da zajedno rade, dogovaraju se u cilju osiguranja trajnog mira. Ona je atraktivna za ljude iz čitavog svijeta koji žele svoj angažman, život, djelovanje, rad ostvariti na europskom kontinentu. Razlog je tomu činjenica da ono što nudi Europa, ne nudi nijedan drugi dio suvremenog svijeta.

Europa ima poprilično visok standard. Kroz načelo solidarnosti podržava one koji zaostaju u razvoju i vidimo da svi oni koji su ušli ili su na tom putu, dobivaju značajna sredstva za društveni i ekonomski razvoj.

Europa je ona koja proizvodi znanje, daje obrazovanje i napredak koji osjetimo najprije mi koji živimo na kontinentu, ali i cijeli svijet. Ne treba zaboraviti na značaj Europe te poruke i ideje koje ona širi i šalje u čitav svijet. Te ideje imaju trajnu vrijednost i atraktivnost u današnjem svijetu.