Nadbiskup je najprije našao sklonište zajedno sa svojim stadom u Telkefu, gradiću 15-ak kilometara sjeveroistočno od Mosula, te u obližnjim kršćanskim selima u Ninivskoj dolini.

No, i ovo je utočište bilo kratkotrajno: tijekom noći 6. kolovoza 2014., uz samo 30 minuta upozorenja, trupe kurdskih Pešmergi povukle su se s puta IDIL-a, ostavljajući više od 120 000 kršćana njihovoj sudbini.

Noć egzodusa, njihovo izbjeglištvu u Erbil i eventualno u druge zemlje diljem svijeta, postalo je Golgota 21. stoljeća za desetke tisuća kršćana.

Tri godine poslije Maria Lozano, šefica press ureda katoličke karitativne organizacije Kirche in Not (Church in Need) razgovarala je s mons. Amelom Nonaom, sadašnjim kaledejskim katoličkim biskupom Australije i Novog Zelanda, o nedavnom oslobođenju Mosula i kršćanskom povratku u Ninivsku dolinu.

Mediji su prenijeli vijest da je Mosul napokon oslobođen od militanata IDIL-a. Što ste prvo osjetili kada ste čuli ovu informaciju?

Prvi osjećaj bio je prisjećanje na zadnji dan u Mosulu i noć kada je naš narod morao napustiti grad. Kada sam čuo da je grad oslobođen, nisam mogao prestati misliti o našem narodu: gdje su oni sada, što je s našom drevnom kršćanskom i crkvenom baštinom? Što se dogodilo svemu tomu tijekom ove posljednje više od tri godine?

Bili ste nadbiskup Mosula kada je IDIL ušao u grad i preko noći vas izbacio iz vaše dijeceze. Koja su sjećanja na to traumatično vrijeme?

Taj je noć uistinu bila dramatično vrijeme u mome životu. Zapravo sam se bojao za naš narod, osobito za mlade djevojke i nejačad u Mosulu kao i za druge obitelji u kojima su članovi bili samo majke i djeca… dakle, nastojao sam učiniti sve da im pomognem kako bi sigurno napustili grad. Hvala Bogu, rano ujutro bili smo u mogućnosti izvući sve djevojke i ranjive obitelji. Bio sam veoma sretan kada sam saznao da su sigurno izišli iz Mosula.

Nakon tri godine okupacije, je li Mosul uistinu oslobođen od IDIL-a? Čak i ako su militanti otišli, neki kažu da islamisti ostaju psihološko opterećenje onima koji su bili pogođeni okupacijom.

Nije jednostavno kazati da je IDIL poražen u Mosulu i okolici. IDIL je način mišljenja i djelovanja te to rezultira društvenom mišlju da imaju pravo učiniti ono što žele, da je njihovo vjerovanje jedino i da bi se to trebalo nametnuti svim drugim ljudima. Stoga, i ako je grad Mosul oslobođen od militanata, još uvijek postoji borba: promijeniti i poraziti vjerodostojnost ovakvoga mišljenja i djelovanja.

Kršćani pogođeni okupacijom IDIL-a nisu sposobni jednostavno živjeti normalan život tamo kada znaju da društvena odgovornost za nastanak IDIL-a i dalje postoji – kao što je bili prije tri godine.

Koliko je velika bila kršćanska zajednica prije napada IDIL-a na grad? Koliko je Crkava, obreda i ljudi živjelo tamo?

Godine 2014. u Mosulu je bilo oko 15 000 ljudi koji su pripadali različitim Crkvama: kaldejskoj, siro-pravoslavnoj, siro-katoličkoj te nekoliko armenskih obitelji. Mnoge od naših kaldejskih crkava bile su zatvorene čak i prije 2014. Jer je velik broj našega naroda napustio grad nakon ubojstva oca Ragheeda i biskupa Rahoa 2008. [kaldejski biskup Mosula Faraj Raho, otet je 29.02.2008. nakon što je predvodio Put križa u katedrali te potom ubijen; otac Ragheed Ganni ubijen je nakon nedjeljne mise 03.06.2007., ispred crkve Duha Svetoga u Mosulu gdje je bio župnikom, op.a.].

Mislite li da će se kršćanska zajednica vratiti u Mosul?

Ne znam. Ako budu htjeli vratit će se; prerano je znati žele li ili ne.

Vaša je obitelj iz Alqosha. Pratite li obnovu kršćanskih sela u Ninivskoj dolini?

Da. I mi također u našoj kaldejskoj biskupiji u Australiji pokušavamo pronaći najbolji put kako pomoći obnovu.

Kako vidite budućnost kršćanstva u Iraku?

Vrlo je teško znati kakva će biti budućnost kršćana u Iraku, ali kao kršćanin ja se nadam da će biti dobra ikako postoje mnogi negativni čimbenici u konkretnoj situaciji na cijelom području.

Koja je vaša poruka dobročiniteljima organizacije Kirche in Not?

Želio bih reći svim dobročiniteljima: da su ovo vaša kršćanska braća i sestre u Iraku koja su u izrazitoj potrebi – stoga pomozite im ustati i izgraditi budućnost ponovno u ovoj regiji njihova porijekla. Kršćani su živjeli na ovoj zemlji 2 000 godina i sada postoji opasnost da mogu izgubiti sve ako ih ne poduprete u ovoj kritičnoj situaciji. Pomozite ima stati na noge i živjeti kao kršćani na ovoj zemlji.

Inače, izazovi s kojima se suočavaju kršćani Ninevske doline su ogromni: trenutačno postoji 14 000 registriranih obitelji koje su napustile Mosul i Ninivsku dolinu i koje još uvijek žive u Erbilu (približno 90 000 ljudi), blizu 13 000 domova treba obnoviti; tu je sigurnosna zabrinutost u selima; kurdsko-iračka politička previranja; infrastrukturalne nedaće (voda, struja, putevi, škole i bolnice); i što je najvažnije prijelazno razdoblje između kraja mjesečnih donacija i prehrambenih paketa te premještanje tih obitelji u obnovljena sela.

Prema podatcima koje je 14. svibnja 2017. ažurirao Odbor za obnovu Ninive, 1 228 obitelji već su se vratile u Ninivsku dolinu te se obnavlja 423 objekta, od kojih je 157 obnovljeno zahvaljujući financijskim donacijama Kirche in Not.

Inače, od početka krize ova je organizacija osigurala potporu kršćanskim izbjeglicama na sjeveru Iraka. Do danas više od 45 milijuna US dolara donirano je za pomoć u hitnim slučajevima uključujući hranu, smještaj, pastoralnu pomoć i obnovu.

KT