Razgovarao: Željko Ivković, Katolički tjednik

Valenta je od 2009. voditelj različitih projekata u Caritasu Bosne i Hercegovine gdje je tijekom posljednjih desetak godina sudjelovao u različitim aktivnostima. U posljednje vrijeme usredotočio se na projekte koje Caritas BiH provodi u suradnji s drugim nacionalnim Caritasima iz Jugoistočne Europe. Trenutno mu je povjerena uloga voditelja projekta YOUR JOB, regionalnog programa za zapošljavanje mladih u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, te ELBa-e za razvoj socijalnog poduzetništva...

S njim smo razgovarali općenito na temu Caritasa, ali i o određenim posebitostima te budućim planovima neumorne ekipe Caritasa BiH...

Poštovani, Treću nedjelju došašća obilježavamo kao Nedjelju Caritasa u BiH. Svako vrijeme nosi svoje breme, stoga na početku nam recite s kakvim se izazovima Caritas susreće danas?

Izazova u našem radu bilo je puno i uvijek će ih biti. Od toga kako procijeniti potrebe korisnika, kako im pružiti najbolju moguću potporu, preko odnosa prema javnim ustanovama, standardizaciji našeg djelovanja, pa sve do financiranja naših aktivnosti. I dalje se nosimo sa svim tim izazovima, a posebno je teško pitanje financiranja svih naših nastojanja. Jedna od ključnih stvari s kojima se trenutno susrećemo jest i pitanje kako uspostaviti pravu ravnotežu između profesionalizma i zdrave organizacije koja mora biti prožeta evanđeljem i osobnom vjerom svakog djelatnika Caritasa BiH. Zatim kako standardizirati naše usluge, udovoljiti svim financijskim i administrativnim zahtjevima, a u isto vrijeme zadržati svoj identitet uz poštivanje svih crkvenih i državnih zakona i odredbi, ali i svih zahtjeva koje sa sobom nose projekti koje tražimo, dobivamo i provodimo. Ove dvije funkcije nisu u suprotnosti, ali nije ni jednostavno pronaći najbolju ravnotežu. Često smo primorani raditi i neke stvari jer drugi, osobito donatori, to traže od nas.

Iako je Caritas službena karitativna ustanova Katoličke Crkve, poznato je iz svakodnevnog života kako vi ne pravite nikakvu razliku među ljudima. Koliko je javnost toga svjesna i doživljavaju li ljudi u BiH Caritas izričito organizacijom koja pomaže samo katolicima? S druge strane, kako katolici reagiraju?

Caritas je bio i jest karitativna ustanova Katoličke Crkve koji svoje djelovanje temelji na evanđelju. To znači da se u svom djelovanju pridržavamo ljudskih i kršćanskih načela i vrijednosti, osobito socijalnog nauka Katoličke Crkve, ali slobodan sam reći kako je Caritas karitativno lice Crkve na razini svake biskupije i župne zajednice, ali i svake kršćanske obitelji. Međutim, to ne znači da radimo samo s katolicima i samo za katolike. Pogledajte samo naše Caritase, kako u domovini, tako i u inozemstvu, koji u svome djelovanju nadilaze sve ovozemaljske ljudske granice. Ne smijemo zaboraviti kako Caritas, uz liturgiju i uz naviještanje, spada u temeljeno djelovanje i poslanje Crkve.

Caritas ima vrlo dobru reputaciju kao ustanova koja pomaže svim osobama u potrebi bez obzira na njihovu vjersku, etničku, rasnu, spolnu ili bilo koju drugu pripadnost. O tome mogu najviše reći svi žitelji u našoj zemlji. Ovu reputaciju Caritas ima još iz vremena ratnih događanja i poratnog doba, te se čak i danas događa da na nekom susretu netko kaže kako mu je upravo i jedino Caritas pomogao u najtežem trenutku.

Veliki broj ljudi svjestan je djelovanja Caritasa, no ipak se događaju i momenti kada određene osobe imaju predrasudu prema djelovanju Caritasa upravo zbog njegova katoličkog predznaka, križa na znaku ili slično. Nažalost, razmjer Caritasovih mogućnosti i potreba na terenu je ogroman. Nismo u mogućnosti pružiti pomoć svim potrebnima, pa čak ni u sadržajima u kojima je možda njima najpotrebnije. To je jedan od najvećih izazova svih naših Caritasa, kako u okviru konkretnih mogućnosti i resursa opslužiti što veći broj potrebnih. Kako pomoći čovjeku bez da mu oduzmete dostojanstvo, nego pružite ljubav.

S tim u svezi važno je izdvojiti poimanje Caritasa u konkretnom društvu i u konkretnom okruženju. Dok s jedne strane Caritas uživa dobar glas kao ustanova koja pomaže veliku broju osoba bez obzira na nacionalnu ili vjersku osnovu, javlja se problem shvaćanja o načinu darivanja Caritasa. Često se u našem narodu, pod utjecajem ratnog i poratnog vremena, doživljava: Caritas=paket. Što ja mogu dobiti, kako da dobijem? To je moje pravo! Pritom se zaboravlja obveza države cjelovito skrbiti o svojim žiteljima...! Međutim, pomoć Caritasa je pravo samo čovjeka u potrebi.

Rijetko imamo obrnutu situaciju, ljude koji nam se javljaju kako bi podržali djelovanje Caritasa, bez obzira je li riječ o Caritasu BiH, nad/biskupijskim Caritasima ili o župnim Caritasima ili pak nekom trećem obliku karitativnog djelovanja unutar Crkve ili društva. No, ono što je potrebno istaknuti jest da Caritas predstavlja institucionalni okvir Katoličke Crkve za pružanje pomoći onima koji su u potrebi. Ta obveza i odgovornost ne završavaju samo na najodgovornijima u Crkvi i u Caritasu, nego je obveza i odgovornost svakog kršćanina.

U BiH postoje Caritasi na različitim razinama. Koje su glavne zadaće Caritasa BiH u odnosu na nad/biskupijske Caritase?

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, po uzoru na druge zemlje diljem svijeta, osnovala je 29. siječnja 1995. Caritas Biskupske konferencije BiH, a koji od 2015. nosi ime: Caritas Bosne i Hercegovine. Caritas BiH je utemeljen radi promicanja djelotvorne kršćanske ljubavi s ciljem jačanja zajedništva među nad/biskupijskim Caritasima, ali i zajedništva među vjernicima. Članice Caritasa BiH su nad/biskupijski Caritasi u Bosni i Hercegovini: Caritas Vrhbosanske nadbiskupije sa sjedištem u Sarajevu, Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan sa sjedištem u Mostaru i Caritas Biskupije Banja Luka sa sjedištem u Banjoj Luci. Caritas BiH ima koordinirajuću ulogu, kako u tuzemstvu, tako i u inozemstvu, dok su nad/biskupijski Caritasi odgovorni za cjelokupno karitativno djelovanje na prostoru nad/biskupije pod vodstvom dijecezanskog biskupa. Kratko rečeno, nad/biskupijski Caritasi su ti koji izravno rade s krajnjim korisnicima u župnim i lokalnim zajednicama. Oni su ti koji izravno pružaju karitativne usluge: socijalne, medicinske, obrazovne i druge karitativne aktivnosti. S druge strane, zadaća Caritasa BiH je koordinacija djelovanja, rad na međunarodnom području unutar mreže Caritasa Internationalis sa sjedištem u Vatikanu i mreže Caritasa Europa sa sjedištem u Bruxellesu čiji je Caritas BiH član od 30 lipnja 1999.; zatim s drugim domaćim i međunarodnim karitativno-humanitarnim organizacijama, bilo vladinim, bilo nevladinim; potom izobrazba osoblja, organizacija i koordinacija djelovanja u izvanrednim situacijama i sl. Caritas BiH na poseban način je zadužen za koordinaciju i upravljanje velikim projektima u kojima sudjeluju i nad/biskupijski Caritasi koji obavljaju aktivnosti na terenu, a Caritas BiH je zadužen za traženje, pisanje i dobivanje, zatim za praćenje zajedničkih projekata, evaluaciju, planiranje, suradnju s drugim organizacijama i institucijama, medijima i za izobrazbu.

Caritas je „tronožac“ temeljnog djelovanja Crkve: liturgija, caritas i naviještanje, stoga predstavlja li on za vjernike obvezu, naviku ili...?

Onog trenutka kada čovjeku ne bude trebalo konkretne ljubavi, neće trebati ni Caritasa. Dok je svijeta i vijeka, bit će i siromaha, a dotle će trebati postojati i Caritas. Sve dok je čovjeka, sve dok je Božje ljubavi i milosrđa, dotle će biti potrebe i za Caritasom. Ne možemo se zvati vjernikom ukoliko okrećemo glavu od bližnjeg u potrebi, ukoliko ne svjedočimo ljubav Božju na ovom svijetu.

Nažalost ne doživljavaju svi Caritas na ovaj način, čak i unutar nekih vjerničkih krugova, a ponekad čujemo kako kažu da na njihovu području nema potrebe za Caritasom jer nema siromašnih ili rat je davno završen. Važno je napomenuti još jednom kako Caritas nije samo paket, nego je jedna od temeljnih grana pastoralnog djelovanja Crkve. Naglasak djelovanja Caritasa nije na njegovoj socijalnoj ulozi, pružanju pomoći, nego na njegovoj „odgojnoj“ ulozi, animaciji kršćanske zajednice i pojedinca kroz svjedočko življenje vjere i kršćanske ljubavi. Bez ove dimenzije djelovanja, Caritas bi bio kao svaka druga humanitarna organizacija udruženja građana, ograničena trajanja, tj. bez onoga „karitativna organizacija“, a možda i bez znaka križa. To je percepcija s kojom se u Caritasu najteže boriti. Caritas nije samo ustanova, niti neka nevladina organizacija, a prečesto ga se tako doživljava čak i u vjerničkom okruženju. Caritas jest cjelokupno djelovanje Crkve kao izraz ljubavi, služenje koje Crkva ostvaruje da bi neprestano izlazila ususret čovjeku koji trpi ili je u potrebi, uključujući tu i materijalne potrebe, naglašava se u enciklici Deus caritas est. Upravo zbog toga Caritas nastoji, ostvarujući svoju odgojnu ulogu, razvijati svijest o potrebi brige za bližnjega među vjernicima kroz poticaj i razvoj župnih Caritasa. U prethodnom razdoblju u suradnji s nad/biskupijskim Caritasima nastojali smo potaknuti župnike i vjernike na osnivanje i izgradnju župnih Caritasa. Na ovaj način cilj nam je bio motivirati vjernike i župne zajednice na organiziranu djelatnu ljubav. Jedini mogući način kako djelovati na sve veće i rastuće potrebe jest upravo kroz župni Caritas, kao osnovnu stanicu karitativnog djelovanja svake biskupije.

S Caritasom ste zasigurno prošli BiH. Možete li usporediti situaciju u njezinim pojedinim dijelovima? Je li moguće izdvojiti određeno podneblje komu je pomoć potrebnija?

Tijekom minulog održanog susreta predsjednikâ, nacionalnih i nad/biskupijskih ravnatelja Caritasa u BiH i u Hrvatskoj, a koji se održao u Banjoj Luci, bili smo u prigodi, uz pratnju naših partnera i prijatelja iz Republike Hrvatske, upoznati se s teškim stanjem u pojedinim dijelovima Crkve u BiH. Nekoć središta katoličke prisutnosti i življenja, danas su napuštena i predstavljaju predskazanje koje bi se moglo prenijeti na mnoge krajeve u Bosni i Hercegovini, ako već nije. Stoga je jedan od najvećih problema s kojim se suočavamo nedostatak perspektive i nade da će sutra biti bolje. To je i najčešći uzrok sve većeg broja odlazaka, ne samo mladih, iz Bosne i Hercegovine. Nema naznaka kakvo će stanje izgledati u dogledno vrijeme. Taj nedostatak nade u bolje sutra tjera sve veći broj ljudi da napuste Bosnu i Hercegovinu i pokušaju živjeti svoj život negdje na Zapadu. Napretka ima, samo je on neznatan i često ga ne možemo vidjeti na svakodnevnoj osnovi. Proces priključenja Europskoj uniji zasigurno će doprinijeti jačanju sustava socijalne zaštite, izgradnji pravednijeg društva i jačanju gospodarstva. Na sve ove promjene, najavljene reforme morat ćemo čekati, kao i na njihove učinke koje tek trebamo osjetiti. Mi u Caritasu nastojat ćemo i dalje pružati potporu koliko je to moguće, nećemo posustati u brizi za čovjeka u potrebi i u nevolji u svim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Prema Vašim saznanjima, koja je najugroženija skupina u BiH koja treba najviše pomoći Caritasa?

Bosna i Hercegovina nakon traumatskih događanja, sukoba i gospodarski neprirodne i štetne podjele i dalje je u stanju gdje njezin politički i institucionalni sustav ne može postići značajne rezultate na području društvenoga razvoja i borbe protiv siromaštva. Čak je otežano i samo mjerenje siromaštva i ugroženosti jer različite agencije provode različita istraživanja prema različitim metodologijama, te su podatci najčešće nedovoljno ažurirani. Ipak svi govore kako je Bosna i Hercegovina jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi. Ukoliko samo uzmete u obzir da najveći broj umirovljenika prima minimalnu mirovinu od 420 KM, posebno u ovim uvjetima rasta cijena energenata, životnih namirnica i sve veće inflacije, većinu ih se može smatrati siromašnima. Prema različitim podatcima, ali i iskustvu Caritasa, najugroženije kategorije društva su Romi, osobe s invaliditetom, raseljene osobe i obitelji s više djece, starije osobe, nezaposlene i niskokvalificirane mlade osobe. Velika većina građana u BiH je siromašna, a uspijevaju preživjeti najčešće zahvaljujući potpori članova obitelji iz inozemstva.

Možete li usporediti Caritas u BiH s onim, npr., u Hrvatskoj, Belgiji, Italiji ili Španjolskoj? Koje su sličnosti, a koje razlike?

Organizirano djelovanje Caritasa, bilo kod nas, bilo u svijetu podložno je konkretnim crkvenim i društvenim okruženjem. Uvjeti u kojima pojedini Caritasi djeluju se razlikuju, stoga i pojavni oblik Caritasa nije isti, nego je podložan potrebama čovjeka i mjesta djelovanja. I dok u zemljama Europske unije sve razine vlasti pomažu i sufinanciraju djelovanje organiziranih i sustavnih socijalnih, medicinskih i obrazovnih usluga, ta vrsta potpore u BiH izostaje, a iste ustanove i programi skrbi za najugroženije naših nad/biskupijskih Caritasa ovise o donacijama dobročinitelja. Postpandemijsko vrijeme, koje se zrcali u sve manjem broju donacija iz inozemstva, primorava Caritas okrenuti se drugim vrstama programa i projekata, te izmijeniti svoj način djelovanja kako bi se prilagodili trenutnim uvjetima uz osiguravanje financiranja za osnovno djelovanje.

Ukoliko lokalne strukture vlasti pokažu veće i stalno strukturalno zanimanje za brigu i odluče se na pružanje dodatne potpore ugroženim skupinama stanovništva, Caritas je spreman odgovoriti svim izazovima. Na svim razinama Caritas posjeduje znanje, iskustvo, resurse i kapacitete odgovoriti na sve potrebe ugrožena stanovništva.

Možete li navesti jedan projekt Caritasa danas koji biste izdvojili i smatrate ga trenutno najvažnijim?

Zaista je izazovno predstaviti bilo koji dio djelovanja Caritasa, te mu dati prioritet pred nekim drugim. Nema velikih ili malih projekata, nego samo ljubav i odgovornost koju svi djelatnici i volonteri na svim razinama ulažu tijekom provedbe projekata ili pružanja usluga. Vrijedi naglasiti kako Caritas uvijek nastoji odgovoriti na trenutne potrebe uz ogromna ograničenja, nedostatak financijskih sredstava ili nerazumijevanje lokalnih vlasti.

Ipak određena nastojanja su se izdvojila, među kojima je svakako uspjeh i rezultati programa pružanja pomoći zapošljavanju mladih kroz otvaranje i djelovanje triju Caritasovih savjetovališta za zapošljavanje mladih, i to u Banjoj Luci, Mostaru i Čapljini. Od 2019., od kada je započela provedba projekta, kroz projekt je prošlo oko 2 500 mladih kojima je povećana zapošljivost, bilo da se radi kroz pripravnički program, kroz stručne obuke, jačanje njihovih vještina ili program poduzetništva, dok ih je negdje oko 500 uspjelo pronaći zaposlenje. Doprinos ovom značajnom rezultatu su dale posebno savjetnice pri biskupijskim Caritasima, ali svakako i naši partneri koji su kao poslodavci prepoznali u mladima njihove snage i sposobnosti, te im osigurali mogućnost jačanja vještina i ostanka u Bosni i Hercegovini.

Važno je napomenuti kako ova nastojanja i financijska potpora ovom djelovanju Caritasa Austrije i drugih dobročinitelja, predstavlja izravan odgovor na iskazanu potrebu lokalne Crkve, naših biskupa i Caritasa o važnosti rada s mladima i pružanje neke bolje perspektive u Bosni i Hercegovini kako bi se spriječio ili ublažio njihov odlazak.

Godina je na izmaku, planirate li događanja, projekte, akcije za iduću godinu ili dulje razdoblje? Možete li nam otkriti nešto?

Iznimno smo radosni što možemo najaviti kako će Caritasova savjetovališta za zapošljavanje mladih u Banjoj Luci, Mostaru i Čapljini biti ponovno otvorena zahvaljujući nastavku potpore naših dobročinitelja iz Austrije. Na ovaj način ćemo osigurati mladima u ovim područjima usluge savjetovanja pri zapošljavanju, te omogućiti im dodatno usavršavanje, profesionalnu orijentaciju, prvo radno iskustvo ili mogućnost za pokretanje vlastita poduzeća. Dodatno smo osigurali i sredstva, oko 100 000 eura, putem Europske unije za zapošljavanje pripravnika i pokretanje poduzeća mladih iz drugih dijelova BiH, a za što ćemo uskoro objaviti natječaje za prijavu, na koje i ovim putem pozivamo sve mlade da se prijave.