Kardinalska čast – znak potpore kršćanima Bliskog istoka


Jedan od novih kardinala Katoličke Crkve je i patrijarh kaldejskih katolika u Iraku Louis Raphael I. Sako. Uoči konzistorija 28. lipnja dao je intervju za "AsiaNews" u kojemu objašnjava što njegovo imenovanje znači za iračke kršćane.

Kardinal Louis Raphael I. Sako je patrijarh kaldejskih katolika, a zaređen je za biskupa osam mjeseci nakon invazije SAD-a na Irak. Svjedočio je egzodusu tamošnjih kršćana, služeći opkoljenom i mučeničkom narodu koji je ostao. Nakon što je 2013. postavljen za poglavara Kaldejske Katoličke Crkve, rekao je da Crkva mora biti znak nade, svjedočenja i zajedništva, unatoč problemima te raditi zajedno s ostalim Iračanima na obrani ljudskoga dostojanstva i mirnoga suživota temeljnoga na jednakim pravima.

Ovaj 69-godišnji novoimenovani kardinal rođen je 4. srpnja 1948. u Zakhou. Nakon studija u Mosulu, Rimu i Parizu, vratio se u Mosul 1986. i služio kao župnik u župi Gospe od Brze Pomoći te je tijekom embarga kojega su Iraku nametnule Sjedinjene Države, zajedno s nekolicinom liječnika i ljekarnika otvorio ambulantu za siromašne.

Bio je rektorom patrijaršijskog sjemeništa u Bagdadu prije nego ga je Sinoda kaldejskih biskupa izabrala za nadbiskupa Kirkuka godine 2002., a izbor 2003. potvrdio Sv. Ivan Pavao II. Da predvodio Kaldejsku Katoličku Crkvu izabran je početkom 2013. što je formalno ubrzo potvrdio papa Benedikt XVI.

Uzoriti, koju vrijednost titula kardinala ima za Crkvu u Iraku?

Ovim je izborom papa Franjo želio poslati snažnu poruku potpore Istočnim Crkvama. I imenovanje ide u tom pravcu. To je također i poruka iračkim kršćanima, a za nas ima značenje: 'Čak i ako ne mogu doći, blizu sam vam, hrabrim vas da budete postojani u nadi, strpljivi, posvećeni mijenjanju situacije.' To je također i apel iračkoj političkoj klasi: svi tnaju važnost i utjecaj koji Vatikan ima na međunarodnom nivou. Muslimani pak trebaju ovo imenovanje uzeti kao poziv na pomirenje, dijalog i zajedničku posvećenost ponovnom rađanju naše nacije. Riječ je dakle o izboru s velikom simboličnom vrijednošću, kao i svojedobno imenovanje kardinalom apostolskog nuncija u Siriji mons. Maria Zenaria.

Koji su Vaši ciljevi u bližoj budućnosti?

Prije svega: jedinstvo kršćana, koje dotiče naša srca zbog duboke podijeljenosti koja odlikuje našu Crkvu već dugo vremena. I ponovno, jedinstvo Iračana kao građana s jednakim pravima i dužnostima, sukladno građanskim načelima. Naposljetku: rad za bolju budućnost počevši od materijalne i kulturne obnove. U tom smislu važno je imati veću prisutnost na razini relacija sa Zapadnom Crkvu, kulturološke razmjene, podizanje kršćanskih institucija, škola, klinika i bolnica, kao što je već slučaj u drugim narodima ovoga područja (Sirija i Libanon). Predugo osjećamo izoliranost, tako da je uistinu važno da se danas otvorimo svijetu i dobijemo ohrabrenje od sve više i više ljudi izvana. Trebamo pomoći ovoj Kaldejskoj Crkvi koja je među najstarijima, da bude vidljivi znak kroz poslove i projekte.

Može li preporod početi iz Mosula, nekadašnjeg snažnog uporišta Islamske države gdje su se dogodila i najgora džihadistička zvjerstva?

Upravo tako! Kako bismo oživjeli Mosul moramo ponovno izgraditi domove i kuće, te ohrabriti narod na povratak. No također je nužno i "obnoviti" ljude, prije svega na psihološkom i sociološkom nivou, putem integracije i razgovora. Na kraju, zajamčiti ljudima posao, olakšavajući nastavak poslovanja, industrije, trgovine i mikro-biznisa uz lokalne obrte.

Kakva je trenutačna situacija u gradu?

Postoji još mnogo toga što je razoreno, međutim i među samim muslimanima vidljiv je novi poticaj za početi iznova, reagirati na katastrofu IDIL-a. Nužno je poučiti ljude da se otvore, poštuju vladavinu zakona, potiču obrazovanje i izbjegavaju ekstremističke interpretacije u području vjere.

U ovom smislu povratak kršćana je od životne važnosti, kako vjernika laika tako i klerika...

Dakako, zato ću veoma brzo imenovati svećenika za župu Sv. Pavla u Mosulu, koji će se vratiti živjeti i rezidirati tamo. On će biti snažne i autoritativne osobnosti te će biti izabran do kraja ljeta. Danas se situacija promijenila i došlo je vrijeme obnove zajednice, jamčeći stabilnost. Želimo poslati jaku poruku i reći da smo se vratili ohrabrujući time i ljude na povratak, prvenstveno studente.

Vatikan je također nedavno odobrio pokretanje postupka za proces beatifikacije oca Can Ragheeda Gannia. Može li to uliti povjerenje i nadu?

Njegova životna priča i žrtva, zajednička je mnogim drugim svećenicima, đakonima i biskupima uključujući i mons. Rahhoa [nadbiskup Mosula Paulos Faraj Rahho kojega su u ožujku 2008. oteli i ubrzo nakon toga ubili džihadisti, op.prev.], te svjedoči da je život iračke Crkve u kontinuitetu priča o mučenicima. Ovaj proces beatifikacije koji bi uskoro trebao biti okončan, dat će novu snagu lokalnoj zajednici. To je upozorenje i nama da shvatimo kako ova krv nije prolivena uzalud nego je plod ljubavi te će donijeti mir.

Uzoriti, nedavni su izbori proizveli ozračje neizvjesnosti u zemlju, s optužbama za prijevare i žalbama. Što je ishod svega?

Trenutačna je situacija komplicirana i napeta, a u tijeku su borbe za vlast i novac, dok korupcija predstavlja jedno od endemičnih bolesti u državi. Međutim, postoje i neki jasni znakovi: na posljednjim je izborima bio velik postotak novih kandidata koji su prvi put ušli u parlament. I ovo plaši one koji su sve do sada imali moć u svojim rukama te je ovo također i razlog zašto su podigli toliko glasina o prijevari, optužaba o manipulaciji i sporova. No ja sam siguran da će se na kraju sastaviti snažna vlada s civilnim utemeljenjem i slobodna od sektaštva. Danas postoji drugačiji mentalitet u usporedbi s prošlošću, određen možda također općom ekonomskom i moralnom krizom. Ovdje je, prema mome mišljenju, trenutačna situacija na svjetskom nivou određena prije svega ovom krizom vrijednosti, posebno među kršćanima, koji se bore utvrditi svoj identitet i pripadnost suočivši se s gordošću koju pokazuju muslimani.

Kako biste oslikali neposrednu budućnost za Irak i tamošnju Crkvu?

Živimo u trenutku velikih izazova, strahova i nadanja. Moramo nastaviti dijalog s muslimanima, ne na temelju apstraktnih principa i na akademskom nivou, nego sukladno trenutnom, konkretnom odnosu, koji se živi dan po dan. Moramo im pokušati pomoći da isprave ekstremističke struje, promičući poštovanje prema svima i zaštitu najslabijih i najmarginaliziranijih. To može biti spor proces, ali vjerujem u ovo malo čudo, a također to vidim ne samo u odnosima koji su uspostavljeni između pape Franje i islamskih velikodostojnika, kao što je primjerice veliki imam al-Azhara, nego također i na lokalnom nivou sa sve dubljom vezom koja je stvorena s visokim šijitskim i sunitskim autoritetima u Iraku. Sve ovo braneći se apsolutnim riječima i primjerima apsolutnih vrijednosti kao što su ljudska prava, vjerska sloboda, a također osobito u zemljama s muslimanskom većinom načelom građanstva odvojenoga od religije.

KT