Fra François-Xavier Bustillo, gvardijan franjevačkog samostana u Lourdesu

Marija podsjeća da sreća nije u činjenju, posjedovanju i moći, već u životu punom ljubavi


Jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta u svijetu je ono u Lourdesu. Svoje iskustvo života u ovome svetištu u razgovoru za Katolički tjednik podijelio je fra François-Xavier Bustillo.

Razgovarao: Dražen Kustura

François-Xavier je franjevac konventualac koji je trenutno na službi gvardijana u samostanu Sv. Maksimilijana Kolbea u Lourdesu te je ujedno i biskupski delegat za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba u najpoznatijem francuskom marijanskom svetištu. Osim francuskog odlično govori i talijanski jezik. S njime smo razgovarali o proslavi Velike Gospe u Lourdesu, o pobožnosti prema Gospi, o štovanju Blažene Djevice Marije u suvremenom svijetu, važnosti dogme uznesenja...

Poštovani fra François-Xavier, Vi ste već godinama na službi u jednom od najpoznatijih Gospinih svetišta na svijetu. Kako se svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije proslavlja u Lourdesu?

Za svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza, u Lourdesu je dan u godini kada se slavi najvažniji marijanski blagdan. Poklapa se s francuskim Nacionalnim hodočašćem. U središtu je euharistijsko slavlje s međunarodnom misom, zatim bude procesija s Presvetim s bolesnima, a navečer još jedna procesija s molitvom krunice.

Možemo li kazati da je Gospa još uvijek „magnet“ za mnoge duše?

Paradoksalno, Gospa kod nekih potiče lagane ideje praznovjerja ili krhke religioznosti, ali Marija je i slatka duhovna snaga koja privlači i uvjerava većinu ljudi. Jednostavna Marijina prisutnost u Lourdesu je slična onoj u evanđelju. Govori malo, ali pokreće nutarnji život. Ona je ona koja prebire sve u svome srcu (usp. Lk 2,19) te poziva na tihu, ali trajnu potragu, tako da život kršćanina ne bude mlak, nego snažan.

Premda se u diktaturi suvremenog relativizma čini kao da „Nebo šuti“, možete li nam na osnovu iskustva događanja u Lourdesu kazati da Nebo ipak preko Marije govori?

Naravno. Možda za mnoge Bog ne govori onako kako bismo mi željeli, ali Božji znakovi su prisutni i u našem svijetu koji je jednim dijelom relativistički i fatalistički, no istodobno je u potrazi za smislom i mirom. Danas naša Crkva nema znakove moći, umjesto toga ima moć znakova. Lourdes je mjesto gdje znak špilje govori o unutrašnjosti, znak vode o pokori i obraćenju, znak svjetlosti o nadi, bolesnici nas podsjećaju da smo svi krhki, da nam je tijelo konačno, ali da mi nismo sami. Lourdes nas podsjeća da ne smijemo biti ravnodušni prema patnjama drugih. Lourdes je sigurno škola duhovnosti, ali i duboke humanosti.

Što na temelju dogme o uznesenju Blažene Djevice Marije možemo poručiti suvremenom svijetu?

Možemo reći da nam Marija pokazuje našu konačnu destinaciju, konačni smisao našeg života. Marija nam govori da je naše tijelo, s našom poviješću, tu zbog slave Božje. Suvremeni svijet, dovoljno umoran od materijalizma i nihilizma, traži odgovore u Crkvi i u kršćanima o smislu života. Egzistencijalna dimenzija na Zapadu se budi i nas budi. Ponovno se postavljaju osnovna pitanja o misteriju života: Zašto živimo? Kamo idemo? Zašto volimo? Koji je smisao života? Zašto patimo? Zašto umiremo?

Marijino uznesenje nas poziva da prihvatimo svoju povijest te težimo za transcendentalnim vrijednostima. Isus nam je obećao svoje kraljevstvo. Marija nam pokazuje put: „Činite što vam kaže“ (usp. Iv 2,5).

Što za nas danas znači formulacija da je „Gospa tijelom i dušom uznesena na nebo“?

Formulacija je vrlo zanimljiva kako se ne bismo prepustili iskušenju razdvajanja duše i tijela kao u herezama prvih stoljeća. Neki apsolutiziraju dušu i preziru tijelo, drugi negiraju svu nematerijalnu stvarnost. U Vjerovanju ispovijedamo da vjerujemo u život vječni. Ljudsko biće je jedinstveno, sastavljeno od duše i tijela. Naše biće, u svojoj jedinstvenosti, predodređeno je za slavu i za konačni mir u Bogu. Kršćanska antropologija nam govori da nismo anđeli jer imamo tijelo, ali i da nismo zvijeri jer imamo dušu. Naše biće u svoj svojoj cjelovitosti predodređeno je za mir u Bogu.

O Gospi postoje samo četiri dogme (da je Bogorodica, da je bezgrješno začeta, da je na nebo uznesena i da je vazda djevica). Međutim, možemo li na osnovu iskustva reći kako kršćani poznaju Blaženu Djevicu Mariju?

Teolozi poznaju marijanske dogme, ali većina ljudi poznaje Mariju onako kako je ona predstavljena u evanđelju i u tradiciji Crkve. Veći je izazov više voljeti Gospu, nego poznavati spekulativne prakse kako doći do dogmi. Marijina prisutnost u Crkvi uvijek je i za sve vjernike bila jednostavna i pristupačna. Kao majka, Marija nadahnjuje povjerenje, tješi nas i potiče slijediti put njezina sina Isusa.

Je li još uvijek živa pučka pobožnost prema Gospi?

Da, vrlo je prisutna. U pučkom smislu postoji dimenzija univerzalnosti i obiteljske ljubavi. U svim crkvama nalaze se slike, ikone i kipovi Djevice Marije. Ukazanja i imena Djevice Marije u pojedinim nacijama, narodima i kulturama su impresivna. Ime Marija je najpopularnije žensko ime. Predanost Mariji je popularna jer nije složena. Svatko se može moliti, tražiti zagovor i zahvaliti Mariji. Često ju tradicionalna ikonografija predstavlja sa slatkim licem i osmijehom. Ti izrazi olakšavaju kontakt s Majkom Božjom.

Kakvu sliku žene možemo razaznati u liku Blažene Djevice Marije i slavlju njezine svetkovine? Je li ona kao takva privlačna sadašnjem svijetu?

U Mariji vidimo kćer, suprugu, majku i učenicu. Marija je u svojoj priči dala život. Njezino je tijelo, s „fiatom“ Navještenja, postalo kanal milosti preko kojega je Bog posjetio svoj narod.

Danas kada se, nadasve na Zapadu, slika žena gleda kroz kut zavođenja te osobnog i profesionalnog uspjeha, Marija u svojoj jednostavnosti poziva na zvanje žene koja je sposobna dati život, sposobna odgajati, sposobna oprostiti, ali prije svega sposobna ljubiti bez granica.

Marija nas podsjeća da sreća nije samo u činjenju, u posjedovanju i moći, već u životu u kojem je punoća ljubav.

Možete li nam reći što za Vas osobno predstavlja svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije?

Snažnu proslavu nade. Marija, vrata neba, poziva me da se ne trošim, nego da se koncentriram na ono bitno, odnosno kvalitetu moga franjevačkog, svećeničkog života i moga poslanja. Čak i pred rizicima preusmjeravanja pogleda u nebo, Marija i njezino uznesenje me pozivaju da ne izgubim smjer prema nebeskoj domovini. Marija me nadahnjuje da iziđem iz vodoravne dimenzije kako bi uspravna urodila plodom.

Hrvati slove kao narod koji posebno časti Blaženu Djevicu Mariju. Sigurno ste za svojega boravka u Lourdesu imali prigodu susretati i Hrvate. Kakav su dojam na Vas ostavili?

Impresioniran sam vjerom hrvatskoga naroda. Imate iznimnu unutarnju snagu jer ste poznavali teške trenutke u svojoj povijesti i naučili se odupirati snagom vjere. Vjera vam je bila kompas koji vam je dao čvrstoću i stabilnost u kritičnim trenutcima.

Ovdje u Lourdesu primjetan je porast skupina Hrvata koje dolaze organizirano sa župama i redovnicima. I odmah kada se razgovara s Hrvatima, primijeti se lijepa duboka vjera. Ljeti primamo i hrvatsku franjevačku braću koji kod nas ostvaruju ljetno iskustvo i uspostavljaju lijepe crkvene kontakte s brojnim hrvatskim skupinama.

Često se govori o krizi vjere, ali u isto vrijeme brojna marijanska svetišta su puna vjernika i hodočasnika. Je li to znak da ljudi traže nešto više od samog materijalizma?

Istina je da se uvijek priča o krizi, ali kriza nije problem. Kriza potiče, trese savjest i inteligenciju. Zapravo, u Europi postoji opća kriza religiozne prakse, ali marijanska svetišta postala su oaze duhovnosti koje jačaju nutarnji život. Prvi znak je da ima ljudi. Postoje praktični vjernici i oni koji se još uvijek traže. Hodočašća su fizički i duhovni pokreti pomoću kojih osoba kretanjem napušta svoje mjesto življenja kako bi otišla na drugo mjesto gdje će pronaći duhovnu hranu. U marijanskim svetištima duša se jača bogatstvom sakramenata, ali i drugim tipičnim praksama za takva mjesta. Kao što sam već rekao, samo materijalizam ne može udovoljiti žeđi za punoćom ljudskog bića. Marijanska duhovnost otvara vrata unutarnje punoće, onoga biti.