Majda Behrem-Stojanov, direktorica USAID-ova mirovnog projekta PRO-Budućnost

Mir nema alternativu, a pogotovo ne kod nas koji smo toliko puta nastradali


U povodu ovogodišnjeg molitvenog Dana za mir u BiH, koji se obilježava 27. siječnja, razgovarali smo s Majdom Behrem – Stojanov, djelatnicom američke humanitarne i razvojne agencije Catholic Relief Services (CRS)...

Razgovarao: Željko Ivković

Zahvaljujući Američkoj agenciji za međunarodni razvoj (USAID), već nekolikog godina u BiH se provodi projekt PRO-Budućnost koji je lokalnim zajednicama diljem zemlje ponudio platformu za međusobnu komunikaciju i razgovor te bavljenje temama koje upravo otvaraju vrata boljoj budućnosti. Direktorica tog projekta Majda Behrem – Stojanov smatra kako je izgradnja povjerenja i pomirenje među narodima možda i najbitnija tema u BiH.

Poštovana, odredbom vrhbosanskog nadbiskupa metropolita Vinka kard. Puljića, posljednja nedjelja u mjesecu siječnju rezervirana je za Nadbiskupijski molitveni dan za mir u BiH. Recite nam, prema vašem mišljenju, što je to mir?

Mir je, ukratko, stanje u kojem čovjek i ljudska zajednica mogu uživati u blagostanju, u smislu ispunjavanja svih ljudskih potencijala i integralnog razvoja zajednice, a na korist svakog njezina člana. Dakle, mir nije puko odsustvo sukoba, nego upravo kontekst u kojem ćemo se moći, zajednički, boriti za pravedno, otvoreno i napredno društvo, na temelju istinskog uvažavanja ljudskih prava, sloboda i demokratskih tekovina.

Što su, prema Vašem mišljenju, najveće prepreke miru općenito?

Neriješeni sukobi, prije svega. Svaka vrsta sukoba koju ne riješimo iskrenim i otvorenim razgovorom dočekat će nas još kompleksnija i teža za riješiti. Mislim, također, da je nerazumijevanje za onog "drugog" i njegove stavove i mišljenja nešto što je, nažalost, postalo trend u svijetu, pa tako i kod nas.

Jednostavno moramo početi shvaćati da ne misle svi ljudi isto i da je to, na koncu, bogatstvo ovoga svijeta. A na nama je različite stavove i mišljenja približiti i sukobe riješiti – prije svega zbog naše djece, da bi mogla živjeti u društvu kakvo sam opisala iznad.

PRO-Budućnost (Povjerenje, razumijevanje, odgovornost za budućnost) je USAID-ov projekt izgradnje mira i povjerenja među građanima i građankama svih etničkih i vjerskih skupina u BiH. Neki su to nazvali „najvećim mirovnim projektom u Bosni i Hercegovini“… recite nam koji su ciljevi toga projekta i možemo li već govoriti o njegovim plodovima?

PRO-Budućnost je kompleksan projekt i naše djelovanje zaista nije jednostavno, a pogotovo u zemlji u kojoj postoje osobni i kolektivni različiti pogledi na jučer, danas i sutra. Naš cilj jest upravo da se različiti narativi, koliko god je to moguće, približe i da se nađe ta zajednička točka spajanja i interesa svih ključnih aktera u Bosni i Hercegovini.

Plodovi su brojni, ponosni smo da se određeni događaji i procesi, koji su začeti u okviru projekta, nastavljaju bez naše pomoći i upravljanja. Dakle ljudi se susreću, razgovaraju, rade i žive zajedno, iako to prije nekoliko godina možda nije izgledalo kao moguće u nekim područjima. No, možda i najbitniji plod u ovom trenutku jest široko i istinsko prihvaćanje Platforme za mir, krunskog dokumenta projekta PRO-Budućnost, koji vidimo kao poziv na akciju. To nije samo još jedna deklaracija jer ju prate specifični akcijski planovi koji omogućuju provedbu odredbi iz platforme.

Među potpisnicima te platforme je i kard. Puljić... istaknite nam tko je sve potpisao tu platformu, što ona obvezuje te imate li negativnih primjera, npr. odbijanja potpisivanja ili prihvaćanja platforme, ali drukčijeg djelovanja u javnosti?

Usvojili su je i potpisali najvažniji društveni akteri iz svih segmenata: Vijeće ministara BiH, oba doma Parlamentarne skupštine BiH, vjerski velikodostojnici među kojima su kardinal Vinko Puljić i vladika Grigorije, ali i parlamentarne političke stranke, udruženja žrtava rata iz svih naroda – s kojima Caritas BiH usko surađuje, bez čije pomoći ne bismo mogli biti uspješni u suradnji s tom važnom grupom - mediji, NVO i drugi.

Nismo imali negativnih iskustava, iako nas je obradovala činjenica da se tijekom ljeta prošle godine vodila otvorena i vrlo burna rasprava o Platformi za mir u Parlamentarnoj skupštini BiH, tijekom njezina usvajanja. To je pokazalo da smo sposobni razgovarati o miru, iako taj razgovor možda nije bio nimalo lak – pogotovo zbog toga što su narativi suprotstavljeni i što su mišljenja o "velikim" stvarima iz prošlosti drugačija među pripadnicima različitih naroda, ali i građana u BiH.

Kakvu ulogu u promoviranju mira imaju mediji u BiH?

Ukratko, ogromnu. Mediji kreiraju javno mnijenje, a danas je svijet postao mali pa vrlo lako možemo znati, ne samo ono što se događa u našoj zemlji, nego i na bilo kojem drugom kraju planete. Utoliko je i veća odgovornost novinara, urednika i vlasnika medija da razumiju i da budu svjesni njihove uloge i činjenice da će i oni živjeti u društvu koje, djelomično, kreiraju svojim pisanjem i izvješćivanjem.

Isusova je poruka „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt 5,9). Što biste, na osnovu svojega iskustva, rekli tko su mirotvorci u BiH?

Svatko mora poći od sebe. To “ja” mora shvatiti i razumjeti onog drugoga. Naravno, ne moramo se nužno slagati sa svima u svim pitanjima, ali minimum razumijevanja mora postojati, da taj drugi ima svoje razloge, strahove i interese i da je društvo – pogotovo naše – kompleksno tijelo u kojem je proces donošenja odluka složen.

Dakle, ljudi moraju raditi na sebi, učiti, surađivati, širiti duh mira i suradnje, da ne rade drugima ono što ne bi željeli i sami da dožive. Ovo je pravi način da se bude mirotvorac i trebalo bi što više ljudi, u svojim područjima djelovanja i svojim profesijama, ovako činiti.  Što glede izgradnje mira mogu učiniti različite domaće i međunarodne organizacije, i konkretno svaki vjernik ili čovjek dobre volje?

Svi mi, odakle god da dolazimo, moramo, konačno, početi shvaćati da svijet nije počeo s nama i da neće s nama ni završiti. Jako puno se spominje budućnost – pa tako i u nazivu našeg projekta  – ali sigurne PRO-Budućnost budućnosti za nas, našu djecu i unuke nema ako ne budemo radili dobro, naporno i iskreno u sadašnjosti koja, opet, ovisi o pravilnom razumijevanju događaja iz prošlosti koji nas uče da nam rat i sukobi nisu ništa dobro donijeli. Povijesni trenutak u kojem se nalazimo je takav da su važnost mira i nužnost razumijevanja nikad preci.