Dr. med. Ankica Martić – Šapina, spec. transfuziolog

Neka krv čeka pacijenta, a ne pacijent krv


Svjetski dan dragovoljnog darivanja krvi obilježava se 14. lipnja. O ovom važnom segmentu čista čovjekoljublja razgovarali smo s voditeljicom Odjela za transfuziologiju Hrvatske bolnice "Dr. fra Mato Nikolić" u Novoj Biloj - dr. med. Ankicom Martić, spec. transfuziologom.

Razgovarala: Josipa Prskalo

Naša sugovornica dr. Martić – Šapina, inače supruga i majka dvojice sinova, kao liječnica opće prakse radi od 1999. Najprije je djelovala pri bolnici u Novoj Biloj, potom u domovima zdravlja u Mostaru i Vitezu. Nakon specijalizacije iz transfuzijske medicine 2004. u Zagrebu, gdje je završila kompletan studij, zaposlena je kao liječnik specijalist transfuziolog i šef Odjela transfuzijske medicine u Hrvatskoj bolnici Dr. fra Mato Nikoliću Novoj Biloj.

Poštovana dr. Martić - Šapina, 14. lipnja obilježava se Svjetski dan dragovoljnog darivanja krvi. Možete li nam približiti što se zapravo podrazumijeva pod dragovoljnim darivanjem krvi, te kada je ono kao takvo nastalo?
Dragovoljno darivanje krvi podrazumijeva darivanje krvi na načelu dragovoljnosti, solidarnosti, anonimnosti, besplatnosti, što znači da krv daruju svojom voljom i da za to ne primaju nikakvu naknadu. Krv je nezamjenjiv lijek i kao takav se dobiva isključivo od čovjeka što davatelja krvi stavlja u prvi plan. Otkrićem ABO sustava krvnih grupa, kao i otkrićem antikoagulansa koji omogućava dugotrajnije skladištenje uzete krvi, doveli su do početaka transfuzije, te se početkom 20. stoljeća počinje soskudnim prikupljanjem i skladištenjem krvi. U poslijeratnom razdoblju (II. svjetski rat) pojavljuju se „profesionalni davatelji“ i česte su primjene izravnih transfuzija. Crveni križ pored ostalih zadataka prihvatio je brigu o okupljanju davatelja krvi i aktiviranja prvih akcija dragovoljnog darivanja krvi kao početke dragovoljnog darivateljstva.

Krv se zapravo može tretirati kao „lijek“. Što to zapravo znači?
Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Krv je lijek nezamjenjiv kao takav, te kako bi bio djelotvoran, mora biti u određenoj količini. Stoga se za uzimanje krvi od davatelja koriste odgovarajuće vrećice i uzima određena količina krvi. Kako bi se osiguralo brzo, kvalitetno, sigurno liječenje bolesnika, potrebno je imati dovoljne količine krvi u pričuvi.

Kako teče sam postupak darivanja krvi, tko sve može dati krv i koliko često?                    
Darivatelj krvi može biti svaka zdrava osoba od 18 do 65 godina. Muški darivatelji krv mogu davati svaka tri mjeseca, a žene svaka četiri mjeseca. Pri svakom dolasku na darivanje krvi od davatelja se uzimaju osobni podatci, urade određeni nalazi (Hgb), liječnički pregled (krvni tlak, pregled srca, pluća) i anamneza, tek tada se pristupa darivanju krvi. Postupak uzimanja krvi počinje odabirom vene u lakatnoj jami i dezinfekcijom ubodnog mjesta, davatelj je u poluležećem položaju i sam postupak uzimanja krvi traje od 10 do 12 minuta. Iz sistema se uzimaju dvije epruvete; jedna za analizu krvne grupe, druga za testiranje na krvlju prenosive bolesti. Tijekom darivanja krvi ne postoji mogućnost zaraze davatelja. Sav pribor za uzimanje krvi: igle, plastični sistemi i vrećicesu sterilni i za jednokratnu su uporabu.

Što razumijemo pod krvnim grupama, kako se dijele?
Krvne grupe su nasljedne osobine. Na eritrocitima se nalazi veliki broj antigena koji su klasificirani u sustave. U transfuzijskoj medicini veliki značaj ima ABO i Rh sustav krvnih grupa. Po ABO i Rh sustavu krvnih grupa imamo A, B, AB i 0 krvnu grupu s pripadajućim Rh faktorom (pozitivan ili negativan).

Uz uobičajeno darivanje krvi, moguće je darivati i trombocite. Zašto je ovaj pothvat važan, te o kakvom je medicinskom postupku riječ?
Tako je. Uz darivanje pune krvi imamo darivanje krvi na staničnom separatoru gdje se uzima komponenta krvi koja se traži: eritrociti, trombociti, plazma, leukociti… Trombafereza je postupak uzimanja komponente trombocita staničnim separatorom. Tim postupkom se dobije komponenta dobre kvalitete, a pripremljena od samo jednog davatelja krvi za liječenje oboljelih s niskim brojem trombocita. Pogodno je liječenju djece, teže oboljelih, posebnih stanja koja zahtijevaju tu vrstu liječenja.

Postoje osobe koje mogu darivati krv, ali ne žele iz straha da će im štetiti. Koja bi bila medicinska pozadina darivanja krvi u smislu utjecaja na organizam osobe koja daruje?
Darivanje krvi ne može štetiti davatelju. Mnogi davatelji kažu kako se puno bolje osjećaju nakon davanja krvi. Za darivatelja se smatra da je zdrava osoba i samo zdrave osobe mogu dati krv. Stoga prije samog darivanja krvi davatelj prođe analize, pregled i anamnezu. Ako su ispunjeni svi uvjeti za darivanje, može pristupiti samom postupku. Kod pregleda davatelja krvi postoje tzv. privremena i trajna odgoda darivanja krvi. Neke kronične bolesti ne idu uz darivanje krvi i tada se davatelju objašnjava razlog vraćanja s darivanja. Također postoje neka stanja ili bolesti koje trenutno nisu za darivanje krvi, prehlade, viroze, skoro rađene tetovaže i sl. Ti davatelji se vraćaju za izvjesnorazdoblje i nakon toga mogu doći darivati krv. Prije darivanja važno je i da se sam davatelj pripremi za darivanje krvi, preporuča se da je odmoran, da je uzeo lagani obrok i tekućine. Kod nekih davatelja prisutan je strah od samog postupka darivanja, koji se može smanjiti razgovorom i objašnjenjem postupka darivanja. Također, nakon davanja krvi davatelju se daju određene preporuke kao veći unos tekućine, odmor.

Ono što također plaši ljude jesu krvlju prenosive bolesti. Što nam možete reći o njima?
Sav pribor za uzimanje krvi: igle, plastični sistemi, vrećice, ostali potrošni materijali su sterilni i za jednokratnu uporabu. Uzimanje krvi od davatelja se vrši u sterilnu vrećicu s jednokratnom iglom. Svaka vrećica za uzimanje krvi je pakirana u sterilni, zatvoreni sistem, jednokratna. Davatelj krvi se ne može zaraziti na krvlju prenosive bolesti pri darivanju krvi. Nažalost, davatelj krvi može biti nositelj neke krvlju prenosive bolesti a da to ne zna, što se pri darivanju krvi može otkriti.

Možemo li govoriti o prednostima redovitog darivanja krvi za zdravlje darivatelja, i koje bi one bile?
Redoviti davateljkrvi daruje krv redovito, bilo to jednom ili nekoliko puta godišnje. Pri tome je velika pouzdanost kod takvih davatelja jer su redovito kontrolirani na analize koje su obvezne pri darivanju krvi. Osim toga, ti davatelji su zdravi ljudi, kako sami navode osjećaju se jako dobro nakon davanja. Davanjem krvi ubrzava se cirkulacija, te se davatelji osjećaju svježije i vedrije. Prema istraživanjima, redoviti davatelji rjeđe obolijevaju od akutnih ili nekih  kroničnih bolesti. Za mnoge potencijalne davatelje krvije dvojba ako daju krv, moraju li uvijek davati, odnosno postoji li „ovisnost“ o darivanju krvi? Ne postoji. Davati krv možete kada želite, a isto tako i prestati davati krv kada želite.

Prema Vašem dosadašnjem iskustvu, kakva je svijest i praksa kad je riječ o darivanju krvi danas u BiH?
Naši ljudi su dosta senzibilni na oboljele. Veliki je broj ljudi uključen u darivanje krvi. Nekoć su na ovim područjima bile velike tvrtke gdje su rađene akcije darivanja krvi. Sada je veći broj ljudi uposlen u manjim privatnim tvrtkama, neki su se odselili u druge zemlje. Sve su to situacije koje dodatno opterećuju darivanje krvi i iznalaženje načina za doći do davatelja krvi. Okolne su zemlje darivanje krvi uglavnom uredile na načelu dragovoljnog darivanja, kod nas je zastupljeno i usmjereno i dragovoljno darivanje. Usmjereno davanje također je dragovoljno, ali je darivanje krvi usmjereno za određenog pacijenta. Cilj je transfuzija smanjiti broj usmjerenog darivanja, a povećati broj dragovoljnogdavanja.

Darivanje krvi zaista je plemenit i human čin. Koliko darivatelji pomažući spašavanju života, svoje motive za darivanje pronalaze zapravo u svojoj vjeri?  
Krv je jedan od najljepših darova koji zdrav čovjek može dati bolesnome. Darivajući krv, spašavajući živote, čovjek mora osjećati poticaj i u vjeri, osjećaj dobrote, korisnosti, humanosti, patnje bližnjega. Davatelji krvi su dobre osobe, humane i osjećaju patnju bližnjih. Samim činom darivanja krvi osjećaj pomoći bližnjemu je prisutan, kao i ponos, nada i vjera da će netko slično učiniti i za nas.

Na koji način Odjel za transfuziologiju Hrvatske bolnice Dr. fra Mato Nikolić u Novoj Biloj, gdje ste zaposleni, animira građane za darivanje, i kakva je Vaša praksa s akcijama u kojima sudjeluju razne skupine ljudi?
U darivanju krvi jako je bitna animacija davatelja, približiti osobi koja nije do sada davala krv sam postupak uzimanja i značaj darivanja krvi. Osobito se treba i radi s mladim ljudima kroz škole, pa i sami primatelji krvi promoviraju darivanje. U suradnji s Crvenim križem okolnih općina, raznim udrugama organiziraju se akcije darivanja krvi. Mnogi mladi su uključeni u djelovanje Crvenog križa, te kroz taj rad su upoznati sa značajem i potrebom darivanja krvi, a te informacije prenose jedni drugima.Darovana krv – spašen život. I neka krv čeka pacijenta, a ne pacijent krv. Svaki davatelj je dobrodošao. Hvala za darovanu krv.